Fotograf Associated Pressa Burhan Ozbilici u Ankari je pokrivao naizgled rutinski društveni događaj - otvaranje izložbe "Rusija u očima Turaka" na kojoj je govor držao i ruski ambasador u Turskoj Andrej Karlov.
Ali, otvaranje izložbe pretvorilo se u jezivu scenu pred očima medija kada je 22-godišnji turski policajac Mevlut Mert Altinas sleđa upucao ambasadora koji je pao na pod, a mladić je zatim povikao prema zvanicama:
"Allahu Akbar! Ne zaboravite Alep! Ne zaboravite Siriju! Sve dok naše zemlje nisu sigurne, nećete biti sigurni ni vi!"
Karlov je preminuo u bolnici nedugo nakon napada, dok je atentatora policija ubila nakon 15-minutne pucnjave.
Ozbilici je za Guardian prepričao jezivo iskustvo. On je, inače, prvi koji je svijet izvijestio o atentatu, a ubrzo zatim svijet su počele da obilaze i njegove fotografije.
"Sve je izgledalo kao rutinski događaj, otvarenje izložbe fotografija iz Rusije. Kada je muškarac u tamnom odijelu i sa kravatom oko vrata izvukao pištolj, bio sam iznenađen, pomislio sam da je to samo teatralni dodatak svečanosti. Ali umjesto toga, radilo se o hladno proračunatom atentatu koji se odvijao pred mojim očima i očima drugih koji su prestravljeno počeli da bježe tražeći zaklon u trenutku dok je muškarac pucao u ruskog ambasadora".
Ozbilic je rekao da je najmanje osam hitaca snažno odjeknuli u umjetničkoj galeriji.
"Nastalo je ludilo. Ljudi su urlikali, krili su se iza stubova i ispod stolova, ležali su po podu. Bilo me strah, bio sam zbunjen, ali uspio sam da nađem djelomičan zaklon iza zida i počeo sam da radi svoj posao: snimam fotografije. Izložba "Od Kalinjingrada do Kamčatke: kroz oči putnika" predstavljala je fotografije iz cijele Rusije: od najzapadnije regije na Baltiku do poluostrva Kamčatke na istoku. Odlučio sam da dođem na otvorenje zato što mi je bila usput dok sam išao kući sa posla u Ankari".
Ozbilic priča da kada je došao u galeriju, da su govori već bili započeli.
"Nakon što je sa svojim obraćanjem krenuo ruski ambasador Andrej Karlov, približio sam mu se kako bih ga fotografirao. Mislio sam da će nam fotografije dobro doći za pokrivanje vijesti o tursko-ruskim odnosima. Ambasador je govorio smireno, ali i sa ljubavlju o svojoj domovini. Povremeno bi zastao kako bi prevodiocu dao da prenese njegove riječi na turskom jeziku. Baš je miran i skroman, pomislio sam u tom trenutku. Zatim je krenula pucnjava, a među zvanicima je nastala panika. Ambasadorovo tijelo je ležalo na podu, samo nekoliko metara od mene. Nisam vidio krvi oko njega, pomislio sam da mora da je bio pogođen u leđa. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego sam shvatio što se zapravo dogodilo: čovjek je umro preda mnom, život je nestao pred mojim očima".
Fotograf priča da se pomjerio unazad dok je napadač, mahao pištoljem prema ljudima koji su pobjegli na desnu stranu prostorije.
"Isprva nisam mogao da razumijem šta je motiviralo napadača. Pomislio sam da bi mogao biti čečenski militant. Ali ljudi su kasnije rekli da je vikao o sirijskom gradu Alepu. Dakle, vjerovatno je bio bijesan zbog ruskog bombardovanja Alepa koje je za cilj imalo tjeranje antivladinih pobunjenika iz grada. Mnogo je civila poginulo u borbama. Takođe je vikao 'Allahu Akbar', ali nisam razumio ostatak onoga što je rekao na arapskom. Napadač je bio jako nervozan. Hodao je oko ambasadorovog tijela, a usput je razbio nekoliko uokvirenih fotografija koje su stajale na zidu".
Priča da ga je bilo bilo strah i da je bio svjestan opasnosti u slučaju da se napadač okrene prema njemu.
"Ali povukao sam se samo malo prema naprijed i fotografisao muškarca dok je divljao pred svojom očajnom i ukipljenom publikom. Evo što mi je palo na pamet: 'Tu sam. Čak i ako me pogodi i rani ili ubije, ja sam novinar. Moram raditi svoj posao. Mogao bih zbrisati bez ijedne fotografije... Ali što bih rekao ljudima kad bi me kasnije pitali zašto nisam fotografirao?' Čak sam se sjetio prijatelja i kolega koji su izgubili živote dok su fotografirali u ratnim zonama tokom godina. Dok su mi misli strujale glavom, vidio sam da je muškarac jako nervozan, ali da na neki čudan način uspijevao da se kontroliše. Svima je vikao da ostanu gdje jesu. Onda su došle snage bezbjednosti i svima naredile da napuste prostoriju što smo učinili. Ubrzo su stigla ambulantna i oklopna vozila i krenula je policijska operacija. Napadač je kasnije ubijen u razmjeni vatre. Kad sam se vratio u dopisništvo kako bih obradio svoje fotografije, bio sam šokiran kad sam vidio da je napadač zapravo čitavo vrijeme dok je ambasador govorio stajao iza njega. Poput prijatelja ili tjelohranitelja".
Galerija
Bonus video:
