"NAJČEŠĆE SU VLASTI TE KOJE IZGUBE SLUČAJ"

Finska kao novinarska utopija

Finska ima razgranato medijsko tržište, dobre zakone, transparentne vlasti i nezavisne novinare
70 pregleda 0 komentar(a)
Finska, Foto: Shutterstock
Finska, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 02.09.2016. 08:27h

Kad je u aprilu ove godine jedan finski novinar napadnut dok je snimao protest protiv izgradnje nuklearne elektrane na sjeverozapadu zemlje, to je danima bila glavna vijest u medijima u Finskoj. „Ovo je uvreda za časno i slobodno novinarstvo“, izjavio je napadnuti novinar Ari-Pekka Sirviö znajući da je to što mu se desilo u njegovoj domovini jako neuobičajeno i rijetko, prenosi Media.ba.

Bio je to jedan je od ukupno dva napada na novinare u Finskoj koji je u zadnje tri godine zabilježen na web platformi Mapping Media Freedom Evropske federacije novinara (EFJ) i Evropskog centra za medijske slobode (ECPMF). Velika Britanija, u isto vrijeme, broji preko pedeset, a Italija – čak sto.

Zadnjih desetak godina, Finska slovi kao novinarska utopija. Ova sjevernoevropska zemlja ima razgranato medijsko tržište, dobre zakone, transparentne vlasti i nezavisne novinare, navode izvještaji Freedom House-a. Prvo mjesto World Press Freedom indeksa, najvažnijeg globalnog istraživanja položaja medija i novinarstva u 180 zemalja svijeta organizacije Reporteri bez granica (RSF), Finska zauzima još od 2010. godine.

Sloboda medija u Finskoj je zagarantovana ustavom i brojnim zakonima. Još 1919. godine, Finci su zakonom zaštitili „pravo na objavu informacije bez traženja prethodnog odobrenja od bilo koga“.

Finci sve zvanične dokumente smatraju javnim „ako drugačije nije naznačeno“. Finska ove godine obilježava 250. godišnjicu prvog zakona o slobodi pristupa informacijama na svijetu, čiji je kreator finski mislilac i političar Anders Chydenius. Procedure za pristup informacijama u Finskoj su jednostavne, te ih i javnost i institucije jednako poštuju.

„Kao fotoreporter, ja nemam puno problema. Pošto imamo poprilično 'ravnu' hijerarhiju i ne tako komplikovanu birokratiju, prilično je jednostavno doći bilo gdje i susresti se s ljudima bez gubljenja vremena na pisanje zahtjeva“, kaže fotoreporter vodećeg finskog dnevnog lista Helsingin Sanomat Sami Kero.

Percepcija korupcije u Finskoj je niska i prema prošlogodišnjem Indeksu percepcije korupcije Transparency International-a, veliki dio stanovnika Finske smatra da njihovi političari i državni službenici uglavnom rade odgovorno i transparentno.

To, svakako, ne znači da korupcije nema. Ali u slučajevima kad institucije ne dostave tražene informacije, novinari i građani ih mogu tužiti, pojašnjava novinar Jukka Hiiro.

„I najčešće su vlasti te koje izgube slučaj“.

Hiiro ističe da su u Finskoj zakoni o slobodi pristupa informacijama važan mehanizam za izgradnju povjerenja javnosti u državni sistem.

Direktor Udruženja novinara Finske Petri Savolainen smatra da u današnje vrijeme više nije dovoljno da vlasti informacije čine dostupnim na osnovu zahtjeva o pristupu informacijama, nego da informacije trebaju biti dostupne same po sebi.

Savolainen navodi da finski Zakon o transparentnosti vladinih aktivnosti propisuje da se informacije, koje su od velike važnosti za javnost, trebaju nalaziti u javnim bibliotekama i javnim bazama podataka.

„Dok se sloboda izražavanja ogleda u pravu na objavljivanje informacije, princip transparentne vlasti je da njeguje pravo javnosti da ima pristup zvaničnim dokumentima“, kaže Savolainen, koji vodi udruženje koje broji preko 15.000 članova, odnosno preko 90 posto ukupnog broja finskih novinara.

Strani novinari koji borave u Finskoj, na web stranici Ministarstva vanjskih poslova mogu naći pregršt korisnih informacija - od pregleda finskih institucija i državne strukture do prevoza i lokacija s besplatnim Internetom u Helsinkiju.

Međunarodni press centar koji radi pri Ministarstvu novinarima omogućava korištenje kompjutera i telefona, a i nudi pomoć pri zakazivanju intervjua.

Osim što su veliki pobornici slobode pristupa informacijama, Finci jako vode računa i o istinitosti objavljenih podataka. Ako se informacije objavljene u medijima ispostave netačnim, zakoni nalažu da se to mora i objaviti, što je 1968. godine poslužilo kao osnov za uspostavljanje samoregulirajućeg Vijeća za masovne medije.

Prema mišljenju istraživača Press Freedom Now, Vijeće uspješno balansira između prava na informaciju i prava na ispravku, te je jedan od sastojaka finskog recepta za uspjeh.

Zdrava tržišna konkurencija koja održava potrebu za kvalitetnim novinarstvom još jedan je razlog. Iako ima tek nešto više od pet miliona stanovnika, Finska je treća zemlja na svijetu po broju stanovnika koji čitaju novine. Čak i u neravnopravnoj borbi s internetom, finska štampa uspijeva zadržati čitaoce i ima 200 različitih novinskih izdanja, od kojih su čak 31 dnevne novine. Finski elektronski mediji odavno su digitalizovani, a neki od njih i – besplatni.

Pristup internetu je jeftiniji nego u većini evropskih zemalja, a obuhvat je jako visok s čak 90 posto domaćinstava koje imaju broadband konekciju. U okviru vladinog programa „Broadband za sve 2015“, pristup internetu je omogućen i u najzabačenijim dijelovima zemlje u kojoj je internet prije šest godina postao građansko pravo svih stanovnika.

Zato ne čudi UNESCO-ova odluka da ovogodišnju proslavu Svjetskog dana medija upriliči upravo u Helsinkiju između 2. i 4. maja. Na skupu su istaknuti primjeri dobre prakse iz Finske ali je i razmatrana nezavidna situacija u kojoj se nalaze novinari iz brojnih drugih zemalja, koji rad u uslovima kao što su finski smatraju nedostižnim snom.

„Ne mislim da se trebamo smatrati privilegovanim. To bi bilo kao da se pitamo da li smo privilegovani što nas niko ne tuče kod kuće“, smatra Kero. Njegov kolega Hiiro dodaje: „Svaka zemlja bi trebala biti kao Finska. Sloboda govora u okruženju slobodnom od korupcije je jedan od ključnih principa novinarstva. To ne bi trebalo biti izuzetak ili – utopija“.

Ovaj članak je napravljen u okviru partnerstva sa Monitoringom Balkana i Kavkaza (Osservatorio Balcani e Caucaso) za potrebe Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), a koji sufinansira Evropska komisija.

Sadržaj ovog članka je isključivo odgovornost “Vijesti”, i ni na koji način se ne može interpretirati kao stav Evropske unije.

Preporučujemo za Vas