"UDARAJU TAMO GDJE NAJVIŠE BOLI"

Hakerski upad u spavaću sobu

Ranije su na udaru bile poslovne tajne, a sada privatne – da li je to novi plan hakera, hakerski vrli novi svijet?
1963 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 07.01.2019. 21:45h

Hakerski napadi, curenje podataka, sajber-špijunaža: svako malo se o čuje o nekom novom slučaju i već smo se pomalo na to navikli. Ali najnoviji primer krađe osjetljivih podataka u Njemačkoj je, čini se, malo drugačiji.

Nije se baš moglo očekivati da će najnoviji napad hakera na političare, novinare i javne ličnosti izazvati toliku uzbunu. Jer, nije da manjka spektakularnih hakerskih napada sa mnogo veći posljedicama. Prije nekoliko sedmica je veliki američki hotelski lanac Meriot objavio da su jednoj sestrinskoj firmi ukradeni podaci oko 500 miliona mušterija, između ostalog i bankovni podaci o plaćanjima.

A još veća hakerska dimenzija je zabilježena 2013. kada je platforma Jahu objavila krađu podataka više od milijarde korisnika. To je doduše bilo nekako daleko, ali i tu su bili pogođeni i njemački korisnici. No i u samoj Njemačkoj je bilo skandaloznih slučajeva. Prije nekoliko godina je isplivalo na površinu da je američka tajna služba NSA prisluškivala mobilni telefon njemačke kancelarke Angele Merkel, a kasnije je zabilježen i upad hakera u informacioni sistem Bundestaga – pretpostavlja se da su iza toga stajali kompjuterski stručnjaci iz Rusije. To je za posljedicu imalo izmjenu hardvera u Bundestagu.

I nakon tih velikih skandala – zašto sada uzbuđenje? Da li je to naša demokratija u opasnosti?

O čemu se radi?

Ovaj put su u decembru na jednom – u međuvremenu zatvorenom – nalogu na Tviteru objavljeni privatni podaci njemačkih političara i poznatih ličnosti. Sve je bilo strukturirano kao adventski kalendar: svaki dan se otvarao novi prozorčić koji je javnosti davao na uvid nove privatne podatke pogođenih.

Među skoro hiljadu pogođenih ima poznatih glumaca, poput Tila Švajgera, ali i podosta političara: tu je nemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer, kancelarka Angela Merkel, nova predsjednica Demohrišćana Anegret Kramp-Karenbauer ili šefica Socijaldemokratske partije Andrea Nales.

Novo u ovom slučaju i nije toliko da su hakerskim napadom pogođene poznate ličnosti, već kako su one pogođene. Ovaj put se nije radilo o njihovoj funkciji. „Do sada smo u slučajevima krađe podataka i sajber-špijunaže u Njemačkoj imali posla sa podacima saveznog parlamenta ili savezne vlade. Ali tada nisu curili privatni podaci tih ličnosti“, objašnjava Sven Herping u razgovoru za DW. On je šef projekta bezbjednosne politike fondacije Nova odgovornost koja se bavi tehnologijom i digitalizacijom u sferi politike i društva.

Ovaj put su naime procurjeli ne podaci sa zvaničnih adresa elektronske pošte ili mobilnih telefona, već su provaljeni privatne elektronske adrese, objavljena je privatna prepiska sa porodicom i privatne fotografije. U načelu se može reći da ovaj puta cilj hakera nisu bile funkcije nekih osoba, već one same – uključujući i njihovo privatno okruženje.

Upad u spavaću sobu

Ljudi koji se nalaze pod reflektorima javnosti u pravilu paze šta će kada i kome reći. Ali i oni naravno imaju privatnu sferu koju drže podalje od očiju javnosti. Ali šta kada neko dođe u posjed privatnih dnevnika i blježaka, do onih zapisa koje niko nepozvan ne bi smio da vidi?

Kako to na ljude djeluje može se vidjeti iz njihovih reakcija. Mlada poslanica Bundestaga Luize Amtsberg iz stranke Zelenih reagovala je na Instagramu: „Vi ste odvratni, bijedni i uz to kukavice! Naravno da nas pogađate tamo gdje nas boli kad upadate u naše spavaće i dnevne sobe, kada gledate u naše kalendare i bilježnice.“

Suštinu stvari ona ovako opisuje: „Šta vas boli dupe o čemu mi privatno razmišljamo i kome mi šta privatno pišemo!“

I upravo o tome se radi. To je ono što je u ovoj krađi podataka posebno. Zbog toga je takvo uzbuđenje. Ranije su na udaru bile poslovne tajne, a sada privatne – da li je to novi plan hakera, hakerski vrli novi svijet? Možda.

Ugrožena demokratija?

Ali ima još nešto specifično što izaziva velike kritike na račun službi zaduženih za bezbjednost: one su navodno prekasno informisale pogođene. Osobe o kojima je riječ su tek u petak iz medija saznale da su pogođene krađom podataka – i sam Savezni zavod za kriminalistiku (BKA) je tek nekoliko sati prije o tome bio obaviješten.

Ali Savezni zavod za informatičku bezbjednost je već tokom decembra imao saznanja o krađi. Navodno je taj zavod međutim smatrao da se radi o pojedinačnim slučajevima pa nije informisao druge službe.

Ali da li je ta kritika opravdana? Nije, kaže Sven Herpig koji je do prije dvije godine i sam radio za taj zavod: „Zadatak te službe nije da se čuvaju privatne adrese elektronske pošte političara. Zato se ne može reći da su te službe zakazale.“ Partije su same zadužene za sigurnost svojih elektronskih adresa, a one do sada nisu pokazivale spremnost da dozvole službama da se bave njihovom elektronskom poštom.

Osim toga ni bojazan da bi napad mogao da ugroziti njemačku demokratiju nije opravdana. Prema sadašnjim saznanjima, iza krađe podataka ne stoje ni ruski ili kineski hakeri, ni neke bjelosvetske tajne službe. Po svemu sudeći prije se radi o usamljenim hakerima i njihovom kapricu mada ima teorija da se radi o upozorenju hakerskih aktivista kako bi se skrenula pažnja da se svi više pozabave pitanjem bezbjednosti svojih podataka.

Posljednja vijest kaže da je policija u Hajlbronu pretresla stan i zapijlenila elektronske uređaje jednog 19-godišnjaka. On se smatra svjedokom u ovom slučaju.

Amerika – to je nešto drugo

Ovaj njemački slučaj se ne može uporediti sa otkrićem u toku američke predizborne kampanje 2016. kada se saznalo da je tadašnja kandidatkinja Hilari Klinton slala zvanične poruke i dokumente sa privatne elektronske adrese. Tada su, prema saznanjima američkih tajnih službi, hakeri ruske vojne tajne službe upali u mrežu Demokratske stranke i objavili čitav niz dokumenata i elektronskih pisama kako bi naštetili Klinton.

„To se naravno uopšte ne može porediti sa slučajem u Njemačkoj. To je za američki sistem, za tamošnju demokratiju, bilo mnogo opasnije“, kaže Herpig.

Da li to znači da je ovaj put sve dobro prošlo? I da je demokratija spašena? Vjerovatno da. Ali ne treba imati iluzije: sljedeći hakerski napad sigurno će doći.