Strah od izbjeglica i popustljivosti Njemačke prema imigrantima, kao i od slabosti Evropske unije u zaštiti granica i unošenju reda u haos stihijskog imigrantskog talasa, gurnuo je Poljake uoči redovnih parlamentarnih izbora u nedjelju 25. oktobra u naručje konzervativne desnice bivšeg premijera Jaroslava Kačinjskog.
Prema posljednjim anketama njegova stranka Pravo i Pravda (PiS) može čvrsto da računa na veliku izbornu pobjedu, iako će preuzimanje vlasti zavisiti od trenutno nepredvidljivog uspjeha ili neuspjeha četiri do pet malih stranka sa oba spektra - ljevice i desnice.
Prema posljednjoj anketi za Radio ZET, objavljenoj pred izbornu ćutnju noćas u ponoć, oko 30 miliona birača u Poljskoj daju PiS 38,8 odsto glasova, dok najjači rival, vladajuća liberalna Građanska platforma (PO) premijerke Eve Kopač može da računa na svega 22 odsto glasova.
Posljednja anketa centra Ipsos, sinoć za poljsku javnu televiziju TVP pokazala je takođe da će konzervativci Kačinjskog osvojiti 38,3 odsto glasova i 213 poslanika u parlamentu Sejmu od 460 članova, a liberali Eve Kopač 22 odsto glasova i 116 poslanika.
"Ne može to tako da Poljska plaća za greške drugih, na primjer Njemačke", kazao je u petak za Djenjik lođski bivši premijer Jaroslav Kačinjski, a njegova poruka pala je ovog puta na plodno tlo ne samo među tradicionalnim biračima opozicione desnice u selima i siromašnijim regionima takozvane Poljske B.
Izborna kampanja vođena je u jeku izbjegličke krize i računajući na strah Poljaka od imigranata, konzervativci brane čvrsto nacionalne interese Poljske i prije svega bezbjednost građana, dok vladajući liberali osluškuju pažljivo šta će reći EU i prema tome se ravnaju, bilo da su u pitanju odnosi sa Rusijom, privredni interesi zemlje ili energetska stabilnost.
Tradicionalna ruska karta u ovoj predizbornoj kampanji ostala je po strani i konzervativci su se radije bavili podsticanjem straha od izbjeglica i imigranata, prijetnjama da će ono malo izbjeglica koje je vlada pristala da primi donijeti u Poljsku šerijatsko pravo, boleštine i parazite i ugroziti ne samo bezbjednost već i zdravlje Poljaka.
Građanska platforma je za osam godina na vlasti i zbog odlaska dugogodišnjeg poljskog premijera Donalda Tuska na funkciju predsjednika Evropskog savjeta prošle jeseni, istrošila svu harizmu i elan, što je već najavio poraz njenog kandidata na predsjedničkim izborima u maju, dotada omiljenog šefa države Bronjislava Komorovskog.
Iako je uspjela da izbegne krupne javne korupcionaške afere, poljsku vladu i Građansku platformu nije je mimoišla serija sitnih, tako da im nijesu bili dovoljni ni dug period stabilnosti, prosperitet i uspjeh da Poljska jedina u EU u vrijeme svjetske ekonomske krize izbjegne recesiju, kao i ubrzano nadoknađivanje kaskanja za bogatim starim članicama.
Poljaci su uvjereni da taj uspjeh i prosperitet nije pravedno podijeljen, već da njegove blagodeti uživa bogata manjina, dok je većina gurnuta na margine i prinudjena da bolji život, kao što su to učinila tri miliona Poljaka, potraži u inostranstvu.
Na dvocifren broj glasova prema anketama može da računa rok pjevač Pavel Kukiz, u maju neuspjeli kandidat za predsjednika Poljske, koji je podršku birača zadobio bez ikakvog programa, samo na paroli upravo te borbe protiv nepravednog i socijalno neosjetljivog establišmenta i vladajuće elite.
Liberali premijerke Eve Kopač pred izbore uzalud ponavljaju stari osvjedočeni argument koji im je pomagao da pobjeđuju tokom posljednjih osam godina - podsjećanje na to kako su izgledale vlade konzervativaca od 2005. do 2007. godine na čelu sa Jaroslavom Kačinjskim.
"Izbor između PO i PiS je izbor između moderne Poljske koja se razvija i srednjeg vijeka", poručila je na kraju kampanje premijerka, a prije toga je kazala da njena ćerka ozbiljno razmišlja o tome da emigrira iz Poljske ako pobijede konzervativci i Kačinjski.
Zastrašivanje Poljaka obnavljanjem zađevica sa susjedima, Rusijom i Njemačkom i izvlačenjem raznih istorijskih trauma, slabljenjem medjunarodnog položaja zbog nepredvidljive spoljne politike, iznevjerenim obećanjima ogromnih ulaganja i preraspodjele javnih sredstava u korist siromašnih, jačanjem uloge ionako moćne poljske katoličke crkve i netolerancijom svega što odskače iz nacionalno zatvorene, tradicionalne, katoličke Poljske, ovog puta, međutim, na Poljake izgleda ne djeluje.
Poučen uspjehom na izborima za predsjednika Poljske, kada je predložio nepoznatog autsajdera, pravnika mlađe generacije, sadašnjeg predsjednika Andžeja Dudu, Kačinjski je kandidata PiS za premijera imenovao još na početku kampanje - potpredsjednicu stranke Beatu Šidlo, šefa uspješne kampanje Dude na predsjedničkim izborima u maju.
Kampanja PiS pred ove izbore poprimila je tako umjereni lik Beate Šidlo i predsjednika Andžeja Dude, iako malo ko od analitičara u Poljskoj vjeruje da se Jaroslav Kačinjski zaista odrekao premijerskih ambicija i da neće, kao što je učinio 2005. godine sa premijerom Kažimježom Marćinkjevičom i Beatu Šidlo postaviti na vlast samo na kratak rok, kako bi umirio bojazan Poljaka da će premijer biti on sam - političar koji najviše u Poljskoj i privlači i odbija birače.
Galerija
Bonus video:
