Varufakis: Moćnici treba da strahuju od umjetnika

Umjetnost ne može da bude razblažena, kultura ne može da bude dekorativna, naglasio je Janis Varufakis
3 komentar(a)
Janis Varufakis, Foto: Reuters
Janis Varufakis, Foto: Reuters
Ažurirano: 11.10.2015. 16:48h

Bivši grčki ministar finansija Janus Varufakis, jedan od ključnih govornika proteklog šestog Moskovskog bijenala savremene umjetnosti, ocijenio je da ekonomski koncept današnje Evrope predstavlja prijetnju i kulturi i umjetnosti, jer ima tendenciju da ih pretvori u puku robu. Ocijenio je ujedno i da bi današnji moćnici trebalo da strahuju od umjetnika, jer kultura i umjetnost mogu da budu snažno oružje. Varufakis je podsjetio na riječi Pabla Pikasa da slika ne postoji da bi bila dekor, već treba da bude oružje protiv neprijatelja, a neprijatelj danas, prema njegovim riječima, jeste ekonomska moć koja “razdire ljude, cijepa društvo, tjera jednu kulturu protiv druge...”

Zato “umjetnost ne može da bude razblažena, kultura ne može da bude dekorativna”, naglasio je Varufakis koji je audio- snimak govora objavio na svom blogu, uz opasku da ga je televizija RT (Russia Today) prenosila uživo sve dok nije počeo da kritikuje i vladu ruskog premijera Vladimira Putina.

U podužem govoru, Varufakis je ponovio oštre kritike na račun Brisela, a za poređenje EU nekad i sad iskoristio je film Kšištofa Kišlovskog “Dvostruki život Veronike” (1991) o poljskom sopranu i francuskoj nastavnici muzike koje se ne poznaju, ali ih povezuje mnogo toga što prevazilazi jezičke i geografske barijere.

Prema njegovim riječima, taj film Kišlovskog odlično je uhvatio istorijski trenutak rušenja Berlinskog zida i pada Gvozdene zavjese, reflektujući kraj evropske posljeratne podjele i uzbuđenje svih koji su sanjali o Evropi bez granica.

“Da li bi tako lijep film mogao da nastane u današnjoj Evropi?”, upitao je Varufakis, pominjući u različitim kontekstima još niz referenci iz oblasti umjetnosti, poput “Trećeg čovjeka” Orsona Velsa, filmova Koste Gavrasa, Pikasove “Gernike”...

Kao argument za tvrdnju o iznevjeravanju ideje evrozone i evropskom zajedništvu, Varufakis je naveo estetiku eura.

“Neću vam dosađivati ekonomskim objašnjenjima šta nije u redu sa eurom, ali uzmite jednu novčanicu eura i pogledajte je iz estetskog ugla. Veoma dosadan dizajn... Ne prikazuje prave mostove i prolaze, već je to plod mašte nekog drugorazrednog dizajnera... Uprkos ekstremno bogatom kulturnom nasljeđu, članice EU nisu uspjele da se dogovore čije kulturno blago treba da se pojavi na novčanicama... Nema ni Partenona, ni Koloseuma, ni Mikelanđela, ni Kelnske katedrale...”, rekao je Varufakis.

Varufakis je rekao da muzika, umjetnost, pozorište... dolaze na udar tržišnih snaga, vođenih od birokrata u Briselu i evropskih fondova koji ubrzano postaju marionete u rukama komercijalne moći, a predstavljeni su na blokbaster izložbama u velikim muzejima ili na koncertnim serijalima snažno podržanim marketingom. Kao pokazatelj tih tendencija naveo je forume na kojima su “zvijezde postmodernistički kuratori, koji pozivaju ekonomiste da drže predavanja umjetnicima i tako proširuju svoju logiku tržišta na umjetničko tržište”.

Varufakis je naglasio da kultura - ako nije pretvorena u robu, može i dalje da bude velika prijetnja za one koji koriste komodifikaciju da bi proširili sopstveni uticaj što je više moguće.

“Tržište je uradilo posao pretvaranja kulture u proizvod bez oštrice, i to bolje nego što su to uradili gulag ili pretnja umetnicima zatvorom”, rekao je Varufakis, dodajući da je u toku tendencija eliminisanja potencijala umjetnosti za političku subverziju i njenog pretvaranja u tržišnu vrijednost, zajedno sa nakitom, kolima, gadžetima...

Ipak, ocijenio je i da bi “moćnici u našim društvima trebalo da se plaše umjetnika”. “Ako se ne plašite, ne radite svoj posao kako treba”, poručio je Varufakis.

Da bi Evropa i Rusija danas bile sposobne da stvore kulturu koja je prijetnja ekonomski i politički moćnima, potrebna je demokratija, naglasio je Varufakis.

“Potrebna je demokratska država koja kontroliše one koji su dobili najveću moć u komodifikacijskom procesu. Oni moraju biti kontrolisani po principu jedna osoba - jedan glas. Danas, kada odemo u prodavnicu kupujemo dolarom, eurom, rubljom. I glasamo... Svaki put kada kupite ajpod, vi glasate za Epl. Tržište je zapravo u našem glasačkom sistemu, i to nije više princip jedan čovjek - jedan glas, već imate glasova onoliko koliko imate rublji, eura ili dolara”, rekao je Varufakis, dodajući da je ljepota demokratije u tome što jedan glas isto vrijedi, bilo da je riječ o bogatom ili siromašnom čovjeku.

Prema riječima Varufakisa, na isti način na koji umjetnost nije korisni dodatak za politiku i ekonomiju, “ni demokratija nije luksuz”.

“Treba da budemo sumnjičavi prema tržištu kao zamijeni za kulturu, politiku i demokratiju”, poručio je Varufakis, dodajući da ćemo se, u suprotnom, probuditi sa “gigantskim tržištem i kolosalnom birokratijom”.

SEEBIZ / SEECULT.ORG

Bonus video: