Ekumenskom božjom službom i brojnim svečanostima u Frankfurtu, gdje je šef države Joahim Gauk u prisustvu političke elite i gostiju, uporedio izazove ujedinjenje sa aktuelnom izbjegličkom krizom, Njemačka je obilježila četvrt vijeka života u zajedništvu.
Gauk je izbjegličku krizu u Njemačkoj ocenio kao jedan "Herkules-zadatak" za više generacija i pohvalio hrabrost i samopouzdanje Njemaca od prije 25 godine, koje je vodilo, kako je rekao, mirnoj revoluciji u DDR.
"Iskoristimo to sjećanje kao most...unutrašnje jedinstvo nastaje tamo, gdje ga mi istinski želimo i gdje se mi potpuno svjesno za to brinemo...", rekao je Gauk i dodao da unutrašnje jedinstvo živi od toga da se ne prekida razgovor na temu šta Njemce povezuje i šta bi ih trebalo vezati.
Gauk je u svom govoru na svečanosti kojoj je prisustvovala politička i državna elita sa kancelarom Angelom Merkel i oko 1 500 gostiju, povukao paralelu između ujedinjenja Njemačke od pre 25 godina i aktuelnog prihvata stotine hiljada izbjeglica i ocijenio da bi izbjeglička kriza mogala donijeti više teškoća, nego nekada ujedinjenje.
"Unutrašnje jedinstvo Njemačke može rasti prije svega, zato što mi nas shvatamo tako da pripadamo jedni drugima i zato što mi želimo da živimo uz poštovanje političkih vrijednosti", rekao je Gauk i, podsjećajući na Vilija Branta koji je 1990. godine rekao da treba da zajedno raste ono što pripada jedno drugom, rekao da sada treba da raste zajedno ono što ne pripada jedno drugom.
"Kao 1990. očekuje nas izazov kojim će se generacije baviti... , takođe i onda nije postojao istorijski uzor na koji se Njemačka mogla orjentisati....sada, drugačije nego onda, mora zajedno rasti, ono što do sada nije pripadalo zajedništvu.....rekao je Gauk, na centralnom skupu gdje su demonstrirali i levica, koja je tražila da sve izbjeglice dobiju pravo na ostanak, ali i pripadnici "Pegide", koja se tome protivi.
Njemci su, poslije četvrt vijeka života u zajedništvu, ponosni na svoju zemlju, pokazuje statistika.
Prema aktuelnoj anketi magazina "Štern" pred Dan ujedinjenja, čak 80 odsto Njemaca je reklo da je ponosno na svoju zemlju, a povodom činjenice da na na čelu zemlje stoje dvoje istočnih Njemaca, kancelar Angela Merkel i šef države Gauk, ogromna većina njih, 83 odsto, reklo da porijeklo ne igra ulogu.
U brojnim pričama u medijima o životu običnih ljudi kojima je ujedinjenje donijelo boljitak i fazama od euforije, preko obnove istoka, do otrežnjenja i realnosti zajedništva, posebno se ukazuje na procjene njemačkih ekonomista, koji povlače pozitivnni bilans u četvrt vijeka zajedništva.
Ekonomisti kažu da su, poslije pada Berlinskog zida, životni standrd i privredni razvoj bivšeg DDR toliko uznapredovali da se može govoriti o "drugom privrednom čudu" i tvrde da je gigantski preobražaj bankrotirane planske privrede nekadašnjeg DDR u jednu konkurentnu, socijalnu tržišnu privredu impresivna priča o uspjehu.
U Njemačkoj, gdje izbeglice i izbjeglička kriza dominaniraju među političkim temama, u podsjećanjima na vrijeme prije četvrt vijeka, kaže se da, ipak, sve razlike nisu "ispeglane" i da braća sa zapada i dalje pomažu one sa istoka, iako, to mnogim Njemcima ne sviđa.
Njemačka četvrt vijeka zajedništva obilježava kao vodeća privredna zemlja Evropske unije (EU), koja bez obzira na izbjegliču, dužničku, euro i ostale krize i dalje može da bude primjer zemlje blagostanja, na šta su Njemci veoma ponosni.
Njemačka je od ujedinjenja do danas postala centar moći i odlučivanja EU, zemlja u kojoj mnogi građani, čak i oni iz EU traže i nalaze "uhljebljenje", zemlja u kojoj mnogi strani studenti, uz socijalno podnošljive cijene studija, dobijaju svoje mjesto, u kojoj se jedan Njemac, turskog porijekla nalazi na čelu jedne njemačke partije, u čijem Bundestagu sjedi i jedan Afrikanac, zemlja u kojoj je jedno siroče iz Vijetnama bilo njemački vicekancelar-zemlja jednakih šansi za sve....
Osim "ružičaste strane", postoji, međutim i druga koja kaže da se izbjeglice i njihovi domovi svakodneno napadaju, da se u Njemačkoj vode i nečuveni procesi protiv neonacista, glasa za neonaciste i desničare ili da se zemlji prebacuje za tužnu sudbinu neintegrisanih stranaca.....
Njemačka danas predstavlja vodeću zemlju EU, a podsjećanja na vreme DDR kod mnogih izazivaju bolne uspomene na komunizam i progone, ali i nešto ljepše emocije i sjetu na prohujalu sigurnost radnog mjesta u državnim službama, vožnju "Trabantima" i - banane, kao najveći luksuz nekadašnje DDR.
Kada je riječ o prazniku ujednjenja, mediji svih ovih godina pišu da je narodu više ostao u sjećanju 9. novembar 1989. godine kada je pao Berlinski zid, kao kraj DDR i konflikata istoka i i napada i dan koji simbolizuje prilog običnih ljudi istorijskim promjenama, od oficijelnog, parlamentarnog proglašnja ujednjenja, koje se dogodilo 3. oktobra 1990.
Bonus video:
