Ljudmila Savčuk iz Sankt Peterburga umiješala se među takozvane botove na internetu – zadatak joj je bio da za račun Kremlja na mreži širi plaćene i propisane komentare o određenim temama. Od tada strahuje za život, piše Deutsche Welle (Dojče vele)
Ljudmila Savčuk je preko oglasa u novinama došla do preduzeća koje nudi posao – da se na internetu šire unaprijed određena mišljenja.
Savčukova nikada nije dobila ugovor o radu i dva mjeseca nije dobila platu. To je ovoj novinarki bio povod da tuži preduzeće, koje zapravo zvanično nikada nije postojalo. Ona je dobila proces, a svijet je na taj način saznao o postojanju ruske fabrike botova.
DW: Vi ste dva mjeseca radili u preduzeću koje se zvanično zvalo "Agencija za internet-istraživanje", nezvanično se to zove fabrika botova. Šta ste tamo doživjeli?
Ne znam ko je pronašao termin fabrika botova, ali to je zaista fabrika koja proizvodi sadržaje. Tamo radi mnoštvo ljudi, koji zapanjujućim tempom proizvode komentare, postove, slike i video snimke. Oni njeguju svoje grupe na socijalnim mrežama, pišu blogove, čatuju. To je gigantski posao! Oni su smješteni u Ulici Savuškina u Sankt Peterburgu, u ogromnoj poslovnoj zgradi na četiri sprata. Sve kancelarije su pune, ne postoji ni jedna jedina prazna prostorija.
DW: Ko Vam je govorio šta da radite i određivao teme?
Kada radiš za njih nikada se ne zna ko je dao radni nalog. Oni idu od računara do računara i dobija se "tehnički zadatak". On se sastoji u tome da se napiše vijest. Najčešće su to vijesti sa ruske državne televizije. A onda se dobije uputstvo kako tu vijest treba preraditi, koje akcente treba staviti. Tebi je dakle tvoje mišljenje propisano – tvoje plaćeno mišljenje. Struktura te organizacije je veoma komplikovana. Tamo postoji posebno odjeljenje za analizu koje se bavi vijestima dana.
DW: Ko radi tamo?
To su mladi ljudi, studenti ili apsolventi bez posla. Ljudi, koji rade kao botovi, ne poznaju granice i nemaju odgovornost. Oni se skrivaju iza maski, iza lažnih profila i misle da imaju pravo da napišu sve. Za mene je to čisti ekstremizam i podsticanje na rasizam.
DW: Biraju li se samo određene teme?
Da, to je desetak tema koje su posebno važne. Broj jedan je Ukrajina, a onda Sjedinjene Američke Države. Najčešće je riječ o mržnji prema SAD. Obama treba da bude predstavljen kao jedini krivac za sve probleme. Sigurno poznajete izraz Gayeurope, koji su sigurno izmislili botovi. Time se sugeriše da se svuda u Evropi aktivno propagira homoseksualnost. I naravno radi se i o ruskoj političkoj opoziciji koju botovi kritikuju na internetu. Nasuprot tome hvaljene su dvije osobe: predsjednik Putin i ministar odbrane Šojgu.
DW: Vi ste tužili agenciju jer dva mjeseca nijeste primili platu. Sud je donio presudu u Vašu korist i naložio isplatu ovih zarada. Da li je time Vaš cilj postignut?
Isplate, koje su izostale, bile su samo povod za mene da zvanično skrenem pažnju na preduzeće, da ga izložim javnosti. To mi je pošlo za rukom. Htjela sam da pred sudom priznaju da postoje. Oni su došli i priznali to. Još više: U mojoj optužnici je stajalo da sam bila angažovana da pišem naručene komentare. I to su priznali.
DW: Je li Vas bilo strah?
Od početka sam strahovala za moj život. Taj strah, nažalost, još nije prošao. Pokušavam da se zaštitim koliko se može, ali svakog dana mislim na to.
DW: Kako da se zaštitite?
Ne odgovaram na upite ruskih televizija za intervju. Moje kretanje po gradu pažljivo planiram. Bilo je neobičnih poziva od strane bivših kolega koji su htjeli da me privole na bilo kakav susret. Ne vjerujem da neko želi da me ubije, ali iza svega stoje uticajni ljudi. Moj cilj je da te ljude raskrinkam.
Bonus video:
