Dva moguća odgovora na sjutrašnjem referendumu u Grčkoj - o prihvatanju ili odbijanju sporazuma države s povjeriocima, vode u četiri moguća scenarija, piše danas u analizi na sajtu konzervativnog atinskog dnevnika "Katimerini".
"Da" na referendumu vodi ka sporazumu s povjeriocima i bržoj normalizaciji privrede Grčke, dok "Ne" vodi ka ispadanju Grčke iz zone eura, a možda i iz Evropske unije.
U oba slučaja, put kojim će Grčka krenuti već od ponedjeljka "odlučujuće zavisi" i od "brze promjene sastava vlade, bez gubljenja vremena na nove izbore, a zavisi i od tolerancije kreditora".
Novi ključni datum je sada 20. jul, kada Grčka treba da Centralnoj evropskoj banci isplati 3,5 milijarde eura za grčke državne obveznice koje je ta banka ranije kupila od nje. Međutim, grčka država nema novca za to, te, da ne bi bankrotirala kod Centralne evropske banke, mora da postigne sporazum s poveriocima do tada, piše list.
Prvi od četiri moguća scenarija je "Da" na sjutrašnjem referendumu, uz izbjegavanje bankrota, tako što bi vlada odmah počela pregovore s povjeriocima i prije 20. jula dobila nov zajam kojim bi isplatila julsku ratu Centralnoj evropskoj banci. Ali, za to je potrebna "brza promjena u sastavu vlade", ukazuje list.
Novi sporazum, ako bi bio postignut u tom slučaju, obuhvatio bi normalizaciju likvidnosti privrede Grčke ubacivanjem 25 milijardi eura - koliko iznose kratkoročne domaće obaveze države, banke bi se ponovo otvorile i počela bi da im, kao i ranije, stiže pomoć Centralne evropske banke za očuvanje dnevne likvidnosti.
Uz to bi Međunarodni monetarni fond mogao s Grčkom u roku od narednih mjesec dana - što predviđa njegov statut, postići sporazum o isplati junske rate duga koju je Grčka propustila da plati.
Po tom najpovoljnijem scenariju, privreda Grčke bi se normalizovala za šest do 12 mjeseci, piše list.
Drugi scenario je "Da" na sutrašnjem referendumu, ali uz bankrot grčke države prema MMF-u i Centralnoj evropskoj banci, ako ne postigne sporazum s povjeriocima do 20. jula.
U tom slučaju bi Evropski fond za stabilnost morao da odluči da li će Grčkoj smjesta dati već predviđeni zajam od 130,9 milijardi eura, a i pred privatnim kreditorima Grčke - komercijalnim bankama bi bila odluka o tome da li će joj dati nove zajmove.
Uz to bi bila nužna dokapitalizacija grčkih banaka, uz "šišanje" uloga u bankama i ograničenje raspolaganja ulozima na dvije godine, kao u ranijem slučaju Kipra.
Po tom, drugom scenariju, privreda Grčke bi se normalizovala za 18 do 24 mjeseca, piše list.
Treći scenario je "Ne" na sutrašnjem referendumu uz "organizovani bankrot", tako što bi vlada odbila da plati dugove, ali bi smjesta počela pregovore s povjeriocima o otpisu dijela duga.
Iako bi i u tom slučaju grčka država bankrotirala prema MMF-u i Centralnoj evropskoj banci, ipak bi Evropski fond za stabilnost morao da odluči da li će Grčkoj smjesta dati već predviđeni zajam, dok je vrlo vjerovatno da bi bar pojedini privatni kreditori Grčke - komercijalne banke, zahtjevali da im ona smjesta isplati sav dug.
Četvrti scenario je "Ne" na referendumu uz "nekontrolisani bankrot", tako što bi propala mogućnost pregovora vlade s poveriocima koji bi "Ne" grčkih glasača protumačili kao glas za izlazak Grčke iz zone evra i zahtevali naplatu svih njenih dugova Evropskoj centralnoj banci, MMF-u i Evropskom fondu za stabilnost.
U tom, najgorem slučaju, Grčka ne bi imala pristup međunarodni finansijskim istitucijama, poslovni i kreditni aranžmani sa ustanovama van Grčke ne bi više važili, grčke banke bi smjesta bile proglašene nelikvidnim, te više ne bi uživale ni pomoć Evropske centralne banke za dnevnu likvidnost, a ta banka bi čak mogla da zahtjeva da joj se vrati pomoć koju im je do sada isplatila.
U tom slučaju grčke banke bi do kapitala mogle da dođu samo pljenidbom uloga svojih štediša.
Vlada Grčke bi, ako se ostvari taj četvrti scenario, morala da razmotri napuštanje i zone eura i EU za šta bi bila potrebna dugotrajna procedura tokom koje bi Grčka bila izolovana, piše list.
Podjednako dugotrajna procedura, upozorava "Katimerini" na kraju analize, bila bi i promjena valute - ponovno uvođenje drahme, i Grčka bi bar jedno vrijeme koristila dvije valute: drahmu za domaće potrebe, a euro za plaćanja u inostranstvu.
Po tom, najgorem scenariju, domaća tražnja bi se srušila, inflacija skokovito rasla, nova drahma bi smjesta devalvirala, privreda bi propadala i "Grčka bi otišla iz Evrope", zaključuje "Katimerini".
Bonus video:
