Nove ograde kapitulacija Evrope

Govoreći o Orbanu, Džihić ukazuje da je razgrađivanje slobode medija, proširenje politike kontrole nad pravosuđem, agresivna nacionalistička retorika protiv susjeda slika koja se uklapa u proceduru autokrate koji se krije iza demokratije
55 pregleda 0 komentar(a)
Evropska unija, Foto: Shutterstock
Evropska unija, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 24.06.2015. 06:37h

Mađarski plan podizanja četiri metara visoke ograde duž granice sa Srbijom ilustruje poraz evropske politike prema izbjeglicama i predstavlja poraz evropske ideje u cjelini, ocjenjuje Vedran Džihić, viši istraživač Austrijskog instituta za međunarodnu politiku (OIIP).

On je, u komentaru bečkom dnevniku "Standard", istakao da se mađarskom premijeru Viktoru Orbanu jedno ne može prebaciti, a to je da nije dosljedan.

Od dolaska na vlast on stalno dokazuje kako uz miks pragmatizma, populizma i nacionalizma može da se sprovodi autoritarni kurs usred EU, koji se uljepšano prikazuje kao "iliberalna demokratija".

Džihić ukazuje da je razgrađivanje slobode medija, proširenje politike kontrole nad pravosuđem, agresivna nacionalistička retorika protiv susjeda slika koja se uklapa u proceduru autokrate koji se krije iza demokratije.

EU opominje ali se ponovo vraća na dnevni red, ili se šali, kao nedavno predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker, koji je Orbana drugarski nazvao diktatorom, dodao je on.

Sada, prema Džihiću, Orban ide korak dalje i iskušava Evropu kao niko prije, jer predlogom podizanja ograde radi obezbjeđivanja spoljne granice EU prema Srbiji on primjenjuje ideju Lasla Toročkaja, neonaciste, koji je prošle godine postao gradonačelnik u jednom selu nedaleko od srpske međe.

Prije 26 godina je simboličnim presjecanjem Čelične zavjese od strane tadašnjeg šefa diplomatije Đule Horna vraća se zid i sahranjuje ideja o otvorenom evropskom kontinentu mira, podvlači on.

Ograde se mogu poistovjetiti sa kapitulacijom Evrope, ističe Džihić dodajući da predstavljaju priznanje nemogućnosti pronalaženja ljudskog rješenja za talase migracije.

Ukoliko bi se mogao naći konsenzus o raspodjeli izbjeglica, zajednička evropska formula, moglo bi se kao najbogatija zajednica svijeta pronaći humano rješenje, koje bi oduzelo vjetar u jedra populistima i nacionalistima u EU, smatra on.

Umjesto toga se EU, kako naglašava, začaurila, okružila se sa realnim ili mentalnim zdovima, i želi da bude spokojno ostrvo, što je u globalnom svijetu utopija.

Spokojstvo, prema Džihiću, mora da se zaradi globalnim finansijskim angažovanjem u kriznim žarištima, dosljednom spoljnom politikom, koja stvara globalne saveze i dosljedno se bori protiv diktatora i koljača u svijetu, kao i ljudskosti koju je Evropa često dokazala, posljednji put tokom ratova na tlu bivše Jugoslavije kada je samo u Austriji 90.000 bosanskih izbjeglica dobilo izbjeglički status.

Bonus video: