Mirovni pregovori za rješenje sukoba u Ukrajini pod okriljem OEBS-a su u krizi o čemu govori i ostavka glavnog pregovarača te organizacije Hajdi Taljavini, a glavne tačke sporenja su status separatističkih regiona Luganska i Donjecka, budući položaj Ukrajine, kao i učešće Rusije u sukobu.
To su u razgovoru za agenciju Beta ocijenili direktor ruskog Departmana za Ukrajinu i Krim Vladimir Žarihin i direktor ukrajinskog Instituta za globalnu strategiju Vadim Karasjov koji su u Beogradu učestvovali na skupu "Uloga OEBS-a u rješavanju sukoba u Ukrajini".
Iako složni da su mirovni pregovori u krizi, Žarihin smatra da je sporazum iz Minska doveden u pitanje pošto Kijev nije zadovoljan njime, dok Karasjov kaže da je problem što je Rusija "i učesnik i posrednik u pregovorima".
"Rusija ne priznaje svoje učešće u tom sukobu i zasad ne namjerava da povuče svoju vojnu tehniku i svoje vojnike s tih (separatističkih) teritorija", rekao je Karasjov.
Žarihin, međutim, navodi da je nerealan zahtjev Kijeva da Rusija objavi da je jedna od strana učesnica u sukobu.
"Rusija to nikada neće učiniti", rekao je moskovski analitičar koji se smatra bliskim Kremlju.
Prema njegovim riječima, u pregovorima "dolazi trenutak istine" - ili treba poštovati i sprovesti sporazum Minsk II ili ga se treba odreći.
"Ukrajinska strana nije zadovoljna sadržajem Minska II Ili ne želi da poštuje tačke tog sporazuma ili želi da to realizuje na svoj način, svojim redosljedom, ali će to onda da dovede do drugih rezultata. Zato sudbina tog sporazuma visi o koncu", rekao je Žarihin.
Karasjov je ocijenio da rješenje sukoba može biti samo političko, ali da će ponašanje Rusije biti ključno u tim naporima.
"Ako Rusija povuče i izvede svoju vojsku, svoju vojnu tehniku, onda možemo da pričamo o izborima, da se tamo održe izbori na bazi ukrajinskog zakonodavstva, a zatim da se razmotri pitanje specijalnog statusa tih teritorija u okviru Ukrajine. Ako ne griješim, kada je postojala Jugoslavija, postojale su republike i pokrajine Vojvodina i Kosovo. Znači moći će i po tom uzoru da se pronađe neka varijanta", rekao je Karasjov.
S druge strane, Žarihin ocjenjuje da je rješenje krize da Ukrajina mora da ostane neutralna, odnosno da se "nalazi tamo gdje se i sada nalazi, između Rusije i Evrope", ali da se predstavnicima Ukranjine to ne sviđa i da čine sve kako bi to promijenili.
"Ako zaboravimo malo na mehanizme koji su propisani u Minsku II, s moje tačke gledanja, u osnovi tog sporazuma postoji kompromis između Rusije i Evropske unije. EU se odriče da potpuno privuče na svoju stranu Ukrajinu, a Rusija sa svoje strane prestaje s pokušajima da uključi Ukrajinu u Evroazijsku uniju. Oni su se na kraju sporazumjeli oko toga o čemu su odavno upozoravali, između ostalih i ja, i ruski i ukrajinski politikolozi. Stavovi stanovnika Ukrajine na zapadu i na istoku toliko se razlikuju da bi privlačenje Ukrajine na jednu stranu, ili na Istok ili na Zapad, svakako dovelo do njenog cijepanja", rekao je Žarihin.
Na pitanje agencije Beta da li to znači da bi garancija integriteta Ukrajine na neki način bila odredba o neutalnosti u ustavu, moskovski politikolog je rekao da to ne mora da bude zapisano u ustavu.
"Dovoljno je učiniti da Ukrajina prestane da bude zemlja iz koje stalno stiže prijetnja Rusiji. Danas među evropskim članicama NATO preovlađuje mišljenje da Ukrajina ne treba da postane članica te organizacije. S druge strane, postoje presedani kada SAD na osnovu bilateralnih sporazuma otvaraju svoje baze u zemljama koje nisu članice NATO, na primer, na Kosovu, Južnoj Koreji, Saudijskoj Arabiji", rekao je Žarihin.
Karasjov kaže da su Moskva i Kijev saglasni da samoproglašenim narodnim republikama Donjeck i Lugansk (DNR i LNR) treba dati specijalna prava, ali da je razlika u tome ko će da kontroliše te regione. On naglašava da Ukrajina želi da izbjegne bosanski scenario prema Dejtonskom sporazumu.
"Formalno, te dvije republike mogu da ostanu u sastavu Ukrajine, ali će de fakto biti pod kontrolom Moskve. Ali, ekonomski Kijev će morati da obnavlja te dvije republike. Ukrajina ne želi takav scenario. Kijev ne želi ni scenario po kojem bi Rusija htjela da u Ukrajini radi po uzoru na Bosnu i dejtonski scenario", rekao je Karasjov.
Ukrajinski analitičar ocjenjuje da Donjecku i Lugansku treba dati veća prava nego drugim ukrajinskim regionima, ali da treba da se izbjegne opasnost konfederalizacije Ukrajine.
"Da bi se to ostvarilo Ukrajina mora da povrati svoj realan uticaj u te dvije republike i uspostavi kontrolu nad ukrajinsko-ruskom granicom u dužini od 400 kilometara u tim regionima", rekao je Karasjov.
Moskva, navodi Karasjov, formalno može da prepusti kontrolu granice regionima Donjeck i Lugansk koji se faktički nalaze pod njenom kontrolom. On je dodao da se Rusija nikada neće povući s tih teritorija dok ne dobije garancije političke kontrole u Donejcklu i Lugansku, što prema njegovoj ocjeni, znači i da nema skorog rješenja sukoba.
U radu minske grupe u pregovorima, po ojceni Karasjova, zasad nema "opipljivih rezultata" na šta ukazuje i ostavka Taljavini koja je godinu dana vodila te pregovore.
"Ona je jako iskusan diplomata i da je vidjela perspektivu nekog bliskog rješenje ove krize, ona bi ostala i dalje u pregovorima. Ona bi onda bila učesnik diplomatskog uspjeha. Ali pošto vidi da su pregovori došli u ćorsokak i da je realizacija sporazuma iz Minska u ćorsokaku, ona je riješila da podnese ostavku", rekao je ukrajinski analitičar.
Sličnog je mišljenja i Žarihin koji kaže da ostavka pregovarača OEBS-a "svakako pokazuje da postoji kriza".
"Taljavini je poznata kao vrlo čvrst i uporan pregovarač. Tako se pokazala i u drugim pregovorima u kojima je učestvovala. I ako su i njoj popustili živci u pregovorima, onda za to stvarno postoji osnov".
Bonus video:
