DVA VIJEKA OD VATERLOA

Napoleon - diktator ili vizionar?

"Za mene Napoleon je istovremeno i zlo i dobro", objašnjava Alom Udri, student istorije koji je došao sa prijateljem u obilazak mauzoleja. "Napoleon je sproveo značajne reforme, povratio je slavu Francuske, ali je ipak previše ljudi žrtvovano za njegove snove o veličini"
153 pregleda 0 komentar(a)
Napoleon, Foto: Shutterstock
Napoleon, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 07.06.2015. 11:34h

I dva vijeka nakon bitke kod Vaterloa, francuski imperator Napoleon Bonaparta izaziva ambivalentna osjećanja - jedni ga optužuju da je bio osvajač i diktator, a drugi ga brane tvrdeći da je postigao velike stvari, kao što je francuski građanski zakonik (Code civil).

Prvi mu zamjeraju "bezgraničnu vlast", potonji ističu da je "širio vrijedonosti francuske revolucije".

Pod kupolom palate Invalidi u Parizu, gdje se nalazi njegov kovčeg, posjetioci izražavaju ambivalentna osjećanja koja slavni imperator i dalje podstiče u svojoj zemlji, dva vijeka nakon poraza u bici kod Vaterloa.

"Za mene Napoleon je istovremeno i zlo i dobro", objašnjava Alom Udri, student istorije koji je došao sa prijateljem u obilazak mauzoleja. "Napoleon je sproveo značajne reforme, povratio je slavu Francuske, ali je ipak previše ljudi žrtvovano za njegove snove o veličini", istakao je on.

"Napoleon Bonaparta u Francuskoj izaziva fascinaciju, ali i odbojnost", zaključuje David Šanteran, istoričar i urednik magazina "Napoleon prvi".

Kao i u Rusiji, Kini, Poljskoj, pa čak i Velikoj Britaniji, arhineprijatelja Francuske, "postoji veliko interesovanje za Napoleona, čovjeka koji se sam probijao do vrha", navodi on.

Rekonstrukcije napoleonovih bitaka uvijek privlače ogroman broj znatiželjnika, njegovi obožavaoci prave kolekcije rukopisa, košulja, pa sve do noćnih posuda sa njegovim likom.

Njegova izuzetna sudbina, njegova smrt na Svetoj Jeleni, njegove žene, od Žozefine do Marije Valevske, pothranjivale su "legendu".

"Svakodnevno se objavi barem jedna knjiga ili članak o njemu, a dosad je snimljeno više od 1.000 filmova u kojim se lik 'Orla' pojavljuje", ističe istoričar Žan Tilar koji je držao katedru za studije o Napoleonu na Univerzitetu Sorbona od 1961. do 2002.

Povodom 200-godišnjice Vaterloa, u Francuskoj su Napoleonu trenutno posvećene četiri velike izložbe.

Ne mali je broj i onih koji prema slavnom imperatoru i vojskovođi osećaju jaku odbojnost, što je posljedica turobnih istorijskih činjenica kao što su povratak robovlasništva 1802. i 700.000 mrtvih u napoleonovim ratovima.

Možda zbog toga u Parizu ima puno ulica u slavu njegovih pobjeda, ali nijedne avenije, ni bulevara koji nosi njegovo ime, samo jedna skromna ulica Bonaparta.

Za Šanterana, preokret se dogodio poslije Drugog svjetskog rata. Prije njega se uglavnom veličao "Napoleonov izuzetni životni put, njegova težnja za emancipacijom masa". Ali nakon rata, Francuzi su "počeli da ga smatraju pretečom velikih diktatora XX vijeka i da ga porede sa Hitlerom i Staljinom", objasnio je on.

Napoleon je kapitulirao 18. juna 1815. na bojnom polju kod Vaterloa poražen od Sedme koalicije kojom su komandovali vojvoda od Veligtona i Gebhard fon Bliher.

Ali, šta bi bilo da je Napoleon pobijedio u toj bici?, upitali su se neki istoričari koji ne sumnjaju da bi se "Orao" odmah pripremio za naredno osvajanje, sanjajući francusko carstvo koje se prostire do Kine.

Na pitanje kakva bi to država bila, njemački istoričar Helmut Stube da Luz navodi da je "Napoleon bio diktator, ali ne reakcionarni vlastodržac poput ruskog cara".

Po njemu, Napoleonova vladavina Evropom možda ne bi bila tako loša.

"Diktatura koju je Napoleon 'izvozio' u zemlje pod njegovom dominacijom predstavljala je regresiju u poređenju sa napretkom Francuske revolucije, ali nije bila loša za nove podanike u Njemačkoj, Holandiji, Italiji i Španiji", kazao je Stube da Luz, podsjetivši na "jednaka prava za sve vjerske zajednice, pravo glasa za muškarce, uvođenje novog pravnog sistema i širenje ekonomskog prostora".

Da je kojim slučajem Francuska u XIX vijeku uspostavila svoju dominaciju nad Evropom, Njemačka u to vrijeme ne bi nikada toliko ojačala.

"Njemačka vjerovatno ne bi ni bila u poziciji da izazove dva svjetska rata", zaključio je njemački istoričar.