SVE SPREMNO ZA NEDJELJU

Turska: Izbori visokog rizika za zemlju i samog Erdogana

Erdogan je u kampanji iznosio stavove koji su polarizovali javnost. U predizbornim govorima je, na primjer, opisivao Selahatina Demitrasa iz HDP-a kao nemuslimana pa je čak tvrdio da on jede svinjetinu. Nedavno je izjavio da Demitrasovu stranku podržavaju "agitatori" - uključujući strane medije - kao i "jermenski lobi" i gejevi
0 komentar(a)
Tajip Erdogan, Foto: Beta-AP
Tajip Erdogan, Foto: Beta-AP
Ažurirano: 06.06.2015. 08:23h

U Turskoj će se u nedjelju održati parlamentarni izbori na kojima će, gotovo bez ikakve sumnje, ponovo pobijediti vladajuća Partija pravde i razvoja, ali ovi izbori bi se mogli pokazati kao najvažniji za njenog lidera, predsjednika države Redžepa Tajipa Erdogana, otkako je ta stranka 2002. godine osvojila vlast.

Razlog je u tome što će novi odnos snaga u Parlamentu odlučiti da li će Erdogan - nekada moćni premijer a sada predsjednik države sa ne naročito velikim ovlašćenjima - ostvariti san da osnaži tu funkciju, ili će njegova zvanična predsjednička uloga ostati kakva je sada.

Agencija Asošiejted pres u svojoj analizi iznosi ključne faktore koji će odlučivati o ishodu Erdoganovih ambicija.

Turska demokratija

Na ovim izborima ne glasa se o Erdoganu, ali je sve na ovim izborima upravo u vezi sa njim.

Dugogodišnji lider Turske je prošle godine preuzeo veliki rizik, kandidovavši se za predsjednika države koji, po sadašnjem Ustavu, ima uglavnom ceremonijalnu funkciju. Erdogan je izabran pošto je Parlament - prethodno lišen svoga prava da postavlja predsjednika - odluku o izboru prepustio narodu, na direktnim izborima.

Erdogan se kockao na dvije stvari: da će mu demokratski izbor dati jači mandat za aktivniju ulogu u turskoj politici, i da će njegova stranka na predstojećim izborima osvojiti dovoljnu većinu da može da mijenja Ustav i time da predsjedničku funkciju dramatično ojača.

Avaj, ta kalkulacija je sada pod znakom pitanja.

Kako će glasati Kurdi

Sve oči su uprte u Kurde, to jest u njihovu glavnu partiju HDP. Ako osvoji 10 odsto glasova i time pređe prag za ulazak u Parlament, HDP će uništiti praktično svaku šansu da Erdoganova stranka oformi "supervećinu", neophodnu za promjenu Ustava, jer se HDP protivi Erdoganovim namjerama da ojača predsjedničku funkciju.

Sa druge strane, i HDP se kocka time što prvi put kao partija pokušava da uđe u Parlament, umjesto da, kao do sada, učestvuje u radu najvišeg predstavničkog tijela Turske sa nominalno nezavisnim kandidatima. Ako kurdska stranka ne pređe cenzus od 10 odsto, njeni glasovi će biti prebačeni drugim strankama koje ostvare bolji uspjeh. U tom slučaju, Erdoganova Partija pravde i slobode, kao prognozirani osvajač najviše glasova, izuzetno će profitirati.

Međutim, HDP pod vođstvom harizmatičnog Selahatina Demirtasa, smatra da će lako prebaciti kritičnih 10 odsto.

Sveprisutni Erdogan

Prema turskom Ustavu, predsjednik države mora biti iznad politike, i Redžip Tajip Erdogan se prošle godine, preuzimajući funkciju, zavjetovao na neutralnost. To ga, međutim, nije spriječilo da pred sadašnje izbore snažno agituje za pobjedu svoje stranke.

Erdogan dominira radio talasima. On koristi otvaranja državnih skupova, kao i ceremonije imenovanja zvaničnika, da bi držao političke govore, bacajući time u sijenku Ahmeta Davutoglua, premijera kojeg je sam izabrao.

Kao i na prethodnim izborima, Erdogan je u kampanji iznosio stavove koji su polarizovali javnost. U predizbornim govorima je, na primjer, opisivao Selahatina Demitrasa iz HDP-a kao nemuslimana pa je čak tvrdio da on jede svinjetinu. Nedavno je izjavio da Demitrasovu stranku podržavaju "agitatori" - uključujući strane medije - kao i "jermenski lobi" i gejevi.

Uspon opozicije

Poslije više od decenije, turska opozicija je počela glasnije da se čuje, oslanjajući se na sopstvene ideje o ekonomskoj politici umjesto na puko kritikovanje Erdogana i njegove stranke.

Glavna opoziciona stranka, sekularna Republikanska narodna partija, predstavila je javnosti megaprojekat, vrijedan 200 milijardi dolara, koji bi osiromašenu centralnu Anadoliju trebalo da pretvori u rasadnik tehnologije.

Nacionalistička stranka MHP bi takođe trebalo da ostvari bolji rezultat nego do sada, uzimajući glasove Erdoganovoj stranci sa kojom dijeli sličnu nacionalisičku platformu i konzervativno biračko tijelo.

Mnoge pristalice MHP prišle su Partiji pravde i razvoja zbog njenih ekonomskih uspjeha. MHP bi sada mogla da povrati glasove nacionalista koji se protive mirovnom procesu sa kurdskim pobunjenicima, a taj proces je prije dvije godine inicirala upravo Erdoganova stranka kako bi se okončale tri decenije krvoprolića.

Plašeći se ovakvog izbornog scenarija, predsjednik Turske je nedavno zakočio mirovne pregovore.