Nakon smrti Karla Albrehta, skoro nedjelju dana nije bilo nikakvog obavještenja sve dok mala privatna sahrana nije završena. On i njegov brat Teo pretvorili su malu piljaru koju je posjedovala njihova majka u Aldi, jedan od najpoznatijih svjetskih lanaca supermarketa, međutim navike i stavovi ovog poslovnog mogula su ostali nepoznati. Za članke nakon njegove smrti njemački listovi su mogli naći samo izjave koje je dao 1953. i 1971. On očigledno nije bio pričljiva javna ličnost. Uzgajao je orhideje i igrao golf - ali na svom privatnom golf terenu. Budući da ga nije bilo u javnosti, oko njega su nastale legende, piše BBC.
Štedljiva braća Albreht
Braća, kažu njihovi bivši zaposleni, koristili su stare olovke skoro prekratke da bi ih uopšte držali. Priča se da su jednom rekli arhitektima koji su dizajnirali novu radnju da koriste papir koji je pretanak.
Zahvaljujući upravo takvoj štednji, braća Abreht su stigla do statusa superbogataša. Nakon rata, oni su preuzeli piljaru i osnovali kompaniju Aldi. Skresali su troškove što je najviše moguće, odrekavši se reklama i oslonivši se na to da će se pronijeti glas o niskim cijenama.
Smatrali su da su čak rafovi u prodavnicama ekstravagantni, stoga je roba izlagana u paketima u kojima je stizala.
Čak i danas, u prodavnicama Aldi nema više od 2.000 proizvoda u poređenju sa 45.000 koliko ih obično ima u drugim lancima.
Hrana je obično bila u konzervama, jer je bilo skupo izlagati svježu hranu. Menadžeri nijesu imali telefone - rečeno im je da koriste najbliže telefonske govornice.
Kada je Teo kidnapovan 1971. godine, Karl je pregovarao nekoliko dana, i, kako navode njemački mediji, platio je otkup koji je kasnije pokušao da nadoknadi preko poreza.
Ne vole da se slikaju
Ni ostali njemački bogataši nijesu ni najmanje ekstrovertni. Tako, na primjer, za šefa konkurentskog lanca Lindl se može reći da je praktično nevidljiv. Postoje samo dvije fotografije Ditera Švarca, a jedna od njih je crno bijela. On je možda 25 najbogatiji čovjek na planeti ali niko van njegovog najužeg kruga ne zna ništa o tome šta on radi.
U Sjedinjenim Državama i Britaniji, biznismeni su dio javnog života. Voren Bafet održava konferencije za novinare, Bil Gejts obilazi svijet agitujući za smanjenje bolesti i siromaštva. Svaki američki veći grad ima muzej ili medicionski istraživački centar ili odsjek na univerzitetu koji je nazvan po nekom od lokalnih bogataša.
Međutim, Njemci su tihi kada je novac u pitanju. To je dijelom zbog toga što se štedljivost smatra vrlinom, ona je stvar morala a ne samo mudro ponašanje.
Njemačka nije zemlja u kojoj je poželjno da mladi milioneri jurcaju okolo u skupim automobili - oni možda proizvode “poršee” i BMW-e, međutim, drugima prepuštaju da se u njima šepure.
Podaci pokazuju da je privatno bogatstvo u Njemačkoj raspoređeno neravnomjernije nego u bilo kojoj drugoj zemlji eurozone. Međutim pošto se bogataši ne eksponiraju, onda to nije toliko očigledno.
Nasljednica vlasnika BMW-a radila pod lažnim imenom
Povučeno živi i porodica Kvant, koja je vlasnik BMW-a. Ovaj proizvod možda jeste simbol raskalašne potrošnje, ali oni su simbol povučenosti. To važi za Suzan Klaten, ćerku industrijaliste Herberta Kvanta, čovjeka koji je od BMW-a stvorio luksuznog kolosa kakav je danas.
Ona je vlasnik 12,5 odsto BMW-a. Uz ostale poslovne interese ona je 44. najbogatija osoba na svijetu, ali je žena koja se drži po strani.
Kada je ušla u posao, počevši od dna, kao pripravnica radila je u fabrici BMW-a pod lažnim imenom.
Čovjek za kojeg se udala nije znao njen pravi identitet dok veza nije postala ozbiljna.
Bonus video:
