Savjet Evrope je institucija koja se već po svojim osnivačkim spisima zalaže za ljudska prava. Ali na njenom čelu će slijedeće pola godine biti zemlja koja nije baš poznata po ljudskim pravima: Azerbejdžan.
Azerbejdžan je ove srijede preuzeo predsjedavanje Ministarskim savjetom Savjeta Evrope za slijedećih šest mjeseci. Treba podsjetiti kako je to organizacija koja okuplja 47 zemalja, dakle ona prelazi granice Evropske unije. Sve su članice prihvatile Evropsku povelju o ljudskim pravima. U slučaju spora, prihvataju i nadležnost Evropskog suda za ljudska prava.
Teško je reći kako se naftom bogati Azerbejdžan posebno isticao u zaštiti ljudskih prava. Povodom te smjene na čelu Savjeta Evrope su se oglasili i Reporteri bez granica. Njihov predsjednik Kristijan Mir je podsjetio da se u toj zemlji sustavno krše sloboda medija i druga građanska prava.
Štaviše, nakon spornih predsjedničkih izbora prošle godine je u Azerbejdžanu postalo još gore i čitav niz novinara i aktivista za ljudska prava sjedi po zatvorima. Mir zato još jednom traži njihovo puštanje na slobodu.
Pitanje tih političkih zatvorenika je načeo i generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen ovoga januara u razgovoru s predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevom.
Predsjednik Alijev je pak kategorički tvrdio kako u njegovoj zemlji "uopšte nema političkih zatvorenika" i kako su sve to samo glasine kako bi se ocrnila njegova zemlja.
Čudna savezništva protiv kritičkih mišljenja
Problem je i to što se u Savjetu Evrope odvija proces tipičan za velike međunarodne organizacije u kojima se kuju čudna savezništva, osobito kad je riječ o demokratiji i ljudskim pravima.
Bivša liberalna poslanica Marina Šhuster tvrdi kako se među 318 poslanika Parlamentarne skupštine stvaraju "savezi država koje jednostavno ne žele biti kritikovane". Tu nije riječ samo o Rusiji ili Turskoj, nego se i jedna Mađarska trudi ublažiti i usporiti sve propise i odluke koje bi vodile većoj demokratiji i promovisanju ljudskih prava.
Među tim članicama posebno se isticala jedna država: naravno, baš Azerbejdžan. On je otvoreno angažovao lobiste za promociju svojih interesa među poslanicima, a bivši norveški zastupnik Goran Lindblad tvrdi kako je u kantini zgrade Savjeta Evrope u Strazburu često bilo više lobista nego poslanika.
Azerbejdžan svoju propagandu u Strazburu vodi kroz organizaciju The European Azerbaijan Society, a mediji i druge nevladine organizacije tvrde kako je autoritaran režim Azerbejdžana poznat po metodama za "omekšavanje" zastupnika Savjeta Evrope.
Njih pozivaju da posjete tu zemlju na Kaspijskom jezeru, a nakon službene posjete se onda ima vremena i za odmor - naravno na trošak domaćina.
Od KGB-a do dinastije Alijev
Čula su se svjedočanstva poslanika koji su pred svojim hotelskim vratima u gluvo doba noći susretali i oskudno odjevene dame s bocom šampanjca u ruci ili o telefonskim pozivima gdje su se nudile usluge, a da nije moglo biti nesporazuma koje se ugode nude gostu iz Evrope.
Švajcarski poslanik Andreas Gros se žali kako mnogi na Zapadu uopšte nemaju predstavu o tome kako to izgleda u Azerbejdžanu pod vodstvom dinastije Alijev.
Ilham je sin Hejdara Alijeva, koji je bio predsjednik Azerbejdžana od proglašenja nezavisnosti pa praktično sve do svoje smrti 2003. I prije toga je imao iskustva u vođenju te zemlje: kao general-major sovjetske tajne službe KGB-a je bio odgovoran za bezbjednost, a nakon toga je bio i predsjednik CK KP Azerbajdžana.
Ipak, uprkos često opravdanim kritikama zbog nedostatka demokratske tradicije u Azerbejdžanu, ne mora biti loše to što je ova zemlja upravo u ovom trenutku preuzela vođstvo Savjetom Evrope. Naime, najveća kriza koja potresa Stari kontinent, kriza u Ukrajini, itekako se tiče i Azerbejdžana koji nema jednostavan odnos ni prema Rusiji niti prema Ukrajini.
I Azerbejdžan ima "svoju" Ukrajinu
Naravno, već i zbog vlastitog iskustva, Baku ne može podržavati prelaznu vladu u Ukrajini koja je svrgnula Viktora Janukoviča. Ali Azerbejdžanu nije ugodno ni promatrati separatističke težnje Rusa, jer i Azerbejdžan smatra kako je dio njegove teritorije oduzet. Doduše ne od strane Rusije, nego od Jermenije - ali Jermenija ima izuzetno dobre odnose s Kremljem.
Što će to značiti u evropskim naporima u pronalaženju mirnog rješenja u Ukrajini, teško je predvidjeti. Ali već iz dosadašnjeg angažmana Azerbejdžana u Savjetu Evrope se može zaključiti kako se ništa neće dogoditi brzo. Posebno kad je riječ o bilo kakvim zaključcima koji se odnose na ljudska prava.
Galerija
Bonus video:
