Bolonjski sistem već nekoliko godina proizvodi nove generacije akademaca i u Hrvatskoj i Njemačkoj. Ali neke razlike ipak postoje - tvrde njemački studenti koji su neko vrijeme studirali u Zagrebu.
U posljednje tri akademske godine na hrvatskim univerzitetima studiralo je 80 njemačkih studenata i to u okviru međunarodne razmjene Erasmus. Mladi Njemci koji biraju Zagreb kao svoju akademsku destinaciju motivisani su znatiželjom prema dijelu Evrope o kojem ne znaju mnogo.
Tako je i Niko Mehlhaus, 23 – godišnjak iz Karlsruhea proveo zimski semestar prošle akademske godine na Univerzitetu u Zagrebu. Iako Zagreb u početku nije bio njegov prvi izbor, kako je stipendiran za mjesto na hrvatskom Fakultetu političkih nauka, uputio se u pravcu Zagreba te proveo nekoliko mjeseci u hrvatskim studentskim klupama.
Zagreb
Prvi utisak o Hrvatskoj je bio pozitivan. Otvoreni i pristupačni profesori su ovom studentu olakšali snalaženje u novom gradu i u obrazovnom sistemu države čiji jezik ne poznaje.
"Svi su bili jako prijateljski nastrojeni od početka, ali takođe i jako spori u organizaciji. Naprimjer da dobijem takozvanu X – icu, subvencioniranu studentsku karticu za menzu, trebalo je da čekam čak mjesec dana“, prisjeća se Niko.
Odlazio je na sva predavanja te izvršio svoje obveze. Ali iznenadilo ga je na koji način te obaveze može da izvrši – bez mnogo truda. Kako bi zadovoljio kriterijume Bolonjskog procesa, ovaj student je morao da bude prisutan na svim predavanjima i seminarima te napiše eseje. U teoriji je to izgledalo kao jako puno posla, ali kad je odlučio da se uhvati ukoštac sa tim poslom, shvatio je da je to za njega malena prepreka.
"Na hrvatskom fakultetu nije teško dobiti dobre ocjene, puno je lakše nego u Njemačkoj. Uz to, možeš sam da biraš između više termina kad ćeš predati esej, a ako esej nije dovoljno dobar, profesor ti ga vrati da ga ispraviš i ne gubiš ništa time. Sistem me podsjetio na srednju školu", mišljenja je ovaj student Univerziteta u Bonu.
Dodatne razlike sa njemačkim sistemom studija, Niko je primijetio i kod ocjenjivanja. Naime, kako njemački obrazovni sistem ocjenjivanja sadrži i decimale, studenti mogu da budu ocijenjeni sa recimo 3,4 ili 2,5. To znači da je povratna informacija od strane profesora kroz ocjenu mnogo detaljnija na njemačkom univerzitetu nego na hrvatskom.
Hrvatski profesori pristupačniji od njemačkih?
Iako je i u njemačkom i hrvatskom obrazovnom sistemu već nekoliko godina prisutan takozvani Bolonjski proces, u praksi ne funkcioniše sve kako je zamišljeno, smatraju brojni studenti.
"Što se tiče raspodjele ECTS bodova prema određenim zadacima, dobio sam utisak da je to uopšteno jako proizvoljno. Kao da su i njemački i hrvatski profesori dobili zadatak da slijede bolonjska pravila poput dodjeljivanja ECTS bodova, ali na kraju ih implementiraju onako kako žele“, navodi Niko.
Sa ovim studentom na Erasmus razmjeni u Zagrebu je bila Patricia Vejkof, 22 – godišnja studentkinja Političkih nauka Univerziteta u Bonu koja je već godinama zaljubljena u zemlje sa područja bivše Jugoslavije, te je savladala i hrvatski jezik.
"Kako sam naučila jezik, išla sam i na predavanja sa hrvatskim studentima. Iznenadilo me kako mi se profesori obraćaju s „draga kolegice“ te kako je prijatno raditi na fakultetu gdje te mnogi znaju po imenu. Imam osjećaj da je u Hrvatskoj profesoru jako stalo da zna ko su ljudi koje podučava“, ispričala nam je Patricia.
"Što se tiče raspodjele ECTS bodova prema određenim zadacima, dobio sam utisak da je to uopšteno jako proizvoljno. Kao da su i njemački i hrvatski profesori dobili zadatak da slijede bolonjska pravila poput dodjeljivanja ECTS bodova, ali na kraju ih implementiraju onako kako žele“
"Ne bi mi palo na pamet da tako nešto predam u Njemačkoj na faksu. Potrebno je barem oko 20 stručnih izvora za takav esej. Jednostavno njemački studenti su prisiljeni da mnogo više istražuju dok nešto rade. Standardi su viši“, smatra Patricia.
Osim toga, nepriajtno je dočekala prilično mala biblioteka Fakulteta političkih nauka koja raspolaže s malenim brojem knjiga i naučnih radova te skromna onlina baza naučnih radova. Zbog svega toga ova je studentkinja stekla utisak da se u Hrvatskoj ipak dovoljno ne podstiče samostalno istraživanje studenta.
Studentske prezentacije kao na fabričkoj traci
Uprkos manjku samostalnog angažmana studenata, Patricia je uživala na seminarskoj nastavi. Dok na njemačkim univerzitetima seminare u velikoj mjeri sprovode asistenti, na Fakultetu političkih nauka većinu seminara sprovodili su i profesori.
"Jedna profesorica na zagrebačkom faksu je s nama uvijek radila praktične projekte, iščitavali smo statistike i nas tridesetak na nastavi zaista je dobilo kvalitetno praktično znanje onako kako je i zamišljeno po Bolonji“, prisjeća se ova studentkinja, ali napominje kako je to ipak izolovan primjer.
Ono što je i njemačkim studentima trn u oku i u Hrvatskoj i u Njemačkoj jeste činjenica da Bolonjski sistem tjera profesore i studente da sarađuju i raspravljaju na seminarima, ali opet s druge strane – u gotovo nemogućim vremenskim okvirima zbog čega pati kvaliteta nastave.
"Svaki student treba da pripremi i održi neku prezentaciju nakon koje bi cijela seminarska grupa trebalo da raspravlja. Ali sve je to vremenski tako zbijeno, tako da student dobije temu, na brzinu je izloži, te odmah slijedi drugi student. To je kao na fabričkoj traci“, objašnjava Nico.
Bolonjski proces je prilično centralizovan i zatvoren te se proizvodi generacija studenata koji nemaju razvijenu sposobnost kritičkog razmišljanja, zaključak je ovog studenta Univerziteta u Bonu.
S Nikom se slaže i kolegica Patricia koja je nakon iskustva dva bolonjska obrazovna sistema, hrvatskog i njemačkog, dobila utisak da se studentima previše ugađa sa detaljnim smjernicama i pravilima, a posljedice takvog tretmana je i sama osjetila – sistem ne zahtijeva od studenata da razvijaju slobodu i kreativnost u znanju.
Bonus video:
