Na putovanju...

Augsburg: Rad, red i čuveno tamno

Grad imućnih Njemaca, impresivnih katedrala i omamljujućih pivara u kojem bogati ne ignorišu siromašne i do kojeg je stigao prvi autoput u Njemačkoj tridesetih godina prošlog vijeka
690 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 02.01.2014. 17:43h

Poslije Trira, to je najstariji grad u Njemačkoj. Ima oko 260 hiljada stanovnika i prostire se na obalama dviju rijeka - Leha i Vertaha.

To je grad impresivnih katedrala, monumentalnih građevina, blistavih ulica, širokih bulevara i omamljujućih pivara. To je grad u kome caruju kultura, istorija, tradicija i njemačko gospodstvo.

Grad bogatih ljudi koji ne ignorišu siromašne i grad u kome su neizbrisiv trag ostavili velikani - Bertold Breht, Mocart i Rudolf Dizel. Naravno, riječ je o Augsburgu, gradu u Bavarskoj ili Bajernu, kako tamo nazivaju taj dio Njemačke, udaljenom od Minhena oko 60 km sjeverno. Takođe, u Augsburgu je rođen i aktuelni ambasador Njemačke u Crnoj Gori, Pius Fišer.

Mještanin Alfons Bohm kaže da je do Augsburga od Minhena stigao i prvi autoput u Njemačkoj tridesetih godina prošlog vijeka. Izgradio ga je Hitler. Pred kraj Drugog svjetskog rata, kaže Bohm, na periferiji Augsburga sagrađeni su bunkeri u kojima su rađeni djelovi za avione Hitlerovih borbenih eskadrila.

U Augsburgu je 1898. godine rođen Bertold Breht, čuveni dramski pisac i teoretičar.

Njegova rodna kuća pretvorena je u memorijalni centar. Volfgang Amadeus Mocart nije rođen u Augsburgu već u Salcburgu ali je jedno vrijeme sa majkom živio u rodnom mjestu svog oca Leopolda. Rodni dom njegovog oca, u kome je i on živio, danas se zove Mocartova kuća i pretvorena je u muzej.

U Augsburgu je rođen i aktuelni ambasador Njemačke u Crnoj Gori Pius Fišer

U Augsburgu je rođen i otac Rudolfa Diesela ali je on izbjegao u Pariz. Tamo je rođen Rudolf, tvorac dizel motora. Rudolf se brzo vratio u Augsburg, završio škole i posvetio se izumiteljskom radu. U Augsburgu i danas postoji ogromna kompanija MAN koja proizvodi sve vrste dizel motora.

Bohm priča da, pored ostalog, dizel motori kompanije pokreću i najčuvenije prekookeanske brodove i kruzere.

Ali Augsburg nije poznat samo po Brehtu, Mocartu ili Dieselu... Izvan Njemačke, malo ko je čuo za Jakoba Fugera, bogatog industrijalca koji je 1521. godine sagradio 67 istovjetnih kuća sa 140 dvosobnih i trosobnih stanova za potrebe sugrađana koji nijesu imali svoje domove.

Dok prolazimo Fugerajom, Bohm ističe da su u početku pravo na besplatno stanovanje imali isključivo katolici, rođeni Augzburžani i njemački državljani. Jakobovi potomci nastavili su kroz vjekove humanu misiju svog slavnog i prebogatog pretka koji je znao da uveća kapital pa da ga potom podijeli sa siromašnim sugrađanima.

“Danas u Fugeraju žive rođeni Augzburžani i njemački državljani koji nijesu bankrotirali svojom krivicom. Godišnja kirija za stanovanje iznosi 80 centi dok troškove za struju, vodu i telefon snose stanari”, kaže Bohm.

Fugeraj je danas i svojevrstan memorijalni centar- svi koji ne žive u tom kompleksu, a žele da uđu i razgledaju, moraju izdvojiti sedam eura po osobi. Pored ostalog, u Fugeraju postoji muzej, a u podrumu jedne kuće i stari bunker.

Najpoznatije crkve u Augsburgu su crkva St.Ane i Ulrichskirchen. St.Ana je protestantska i prva crkva u Njemačkoj građena u renesansnom stilu. Druga je katolička, najveća u gradu i rađena u baroku. Nalazi se na kraju Maksimilijan ulice.

“To je najpoznatija ulica u Augsburgu. U njenoj blizini nalazi se i Maksimilijan muzej, koji priča istoriju Augsburga”, kaže Bohm.

Tu je i zgrada Teatra, impozantnog zdanja rađenog u renesansnom stilu.

Bohm pokazuje i zgradu Rathausa, odnosno gradske Skupštine dok stojimo na prepunom glavnom gradskom trgu. U njoj se nalazi Zlatna sala sa freskama. Koliko je u Augsburgu smatraju dragocjenim istorijskim nasljeđem govori i podatak da u nju ne možete ući ukoliko ne izdvojite 2 eura za kartu. Tokom bombardovanja saveznika nakon Drugog svjetskog rata, Rathaus je skoro u potpunosti oštećen. Preživjela je samo prednja fasada.

“Tokom obnove grada, odlučeno je da Rathaus zadrži prvobitni izgled, a ne da se gradi novi. Danas je to sa vizuelnog aspekta ista zgrada kao prije rata. Trebam li reći da je to bila mnogo skuplja varijanta nego da je sagrađen novi, moderniji objekat. Uprkos tome, mi smo srećni što je tako i jako ponosni zato što je Rathaus sačuvao svoju istoriju staru oko 400 godina”, kaže Bohm.

Domaćin i poznavalac crnogorskog naroda: Alfons Bohm

Dok se od Hauptbahnofa, odnosno glavne željezničke stanice u gradu vozimo prema Pferzama, jednom od bogatijih predgrađa Augsburga, osjeća se snažan miris hmelja - prolazimo pored pivare Riegele. Vrijeme da zaokružimo i tu neizbježnu priču, ne samo za Augsburg već cijelu Njemačku. Alfons kaže da Bavarska ima najbolja piva u Njemačkoj i Evropi.

“U Bajernu radi na stotine pivara, jednako dobro i manje i veće. U Augsburgu ih ima više od deset. Najveća je Hasenbrau, potom Riegele, pa Augusta, Thorbrou...I pivare su istorija i tradicija Augsburga. Viševjekovni razvoj pivara pratio je razvoj grada i obratno. Pivare su u stvari zlatni bedž na istorijskim prsima Augsburga”, ponosan je Bohm koji je strastveni ljubitelj vajcena.

“To je pivo od pšenice i znatno se razlikuje od običnog piva. Toči se drugačije i u posebnim čašama. Naravno, pije se isto kao i obično”, kroz smijeh kaže Bohm.

Sa tramvaja tri, koji kroz Pferze vodi dalje do Statbergena, odlučujemo da siđemo na stajalištu u ulici Rosenau. U raskošno okićenom ambijentu, izdvajaju se izlozi čuvene časovničarske radnje Herbert Majer. Umjesto razgledanja skupih časovnika od nekoliko stotina hiljada eura, odlučujemo da na miru u obližnjem kafeu Rosenau svedemo utiske o Augsburgu. Uz Vajcen Majerbrau, Bohm kaže da je zaboravio da mi kaže zbog čega je još Augsburg poseban grad u Njemačkoj.

“Mi imamo praznik veći od svih ostalih gradova. To je osmi avgust kada je poslije tridesetogodišnje borbe Martin Luter sa pristalicama izvojevao potpisivanje sporazuma o protestantskom katolicizmu. Taj sporazum potpisan je u Augsburgu”, kaže Bohm.

I zbilja, Augsburg je poseban grad iako bi neko mogao pomisliti da je u sjenci komšijskog Minhena. Minhen jeste najveći i centralni grad Bavarske, ali je Augsburg istinska prijestonica. I taj dan bio je poseban za Augsburžane - u čast svečanog otvaranja Koningplatza, investicije vrijedne desetine milione eura, gradska Vlada je svoje sugrađane častila cjelodnevnom besplatnom vožnjom tramvajima i autobusima.

Šljukasa plemenom Kečua

Lokal Rosenau vodi Žarko Šljuka, Srbin iz Bosne koji ne skriva crnogorsko porijeklo. Kaže da mu ne ide loše ali da bi moglo i bolje. “U lokal svraćaju pretežno Njemci ali ima i naših, zatim ljudi iz Istočne Evrope ali i iz Italije. Imamo šak i Indijanaca“, kaže Žarko pokazujući na kraj šanka gdje Markus Weber, rođeni Augsburžanin i Karl Robles razgovaraju i ispijaju vajcen.

“Robles je Indijanac iz plemena Kečua u Peruu. Došao je u Augsburg kao ulični svirač, a danas već ima nekoliko albuma”, kaže Žarko dok Robles klima glavom. Iz torbice vadi dva CD-a.

“To je za Vas”, kaže mi. To su melodije mog plemena i mojih krajeva. Markus je standardan gost u Rosenau. Kada je čuo da dolazim iz Ulcinja, obradovao se. “Nedavno sam sa majkom na jednom našem kanalu gledao emisiju o tom gradu. Zaista je sjajan i volio bih da ga posjetim”, kaže Markus raspitujući se kako da dođe do Ulcinja, cijenama smještaja, hrane i pića, odnosno piva.

“To mi je najbolji drug, možda dođemo zajedno”, kaže Žarko. Za šankom su i Proohotta Prnnis iz Istočne Njemačke, Thomas Scholz iz Drezdena, Berndt Sander...Svi uživaju u Majerbrauovim pivima i vajcenima.

Pivara Majerbrau ne nalazi se u Augsburgu već u okolini ali to izvrsno pivo možete popiti samo u lokalima koji su u vlasništvu te pivare. Žarko pojašnjava da pivare u Augsburgu ali i cijeloj Njemačkoj funkcionišu na taj način.

“Pivare su vlasnici brojnih poslovnih prostora i kuća sa poslovnim prostorima. Njihova politika svodi se na to da te poslovne prostore izdaju pod zakup i zakupce ugovorom obavežu da u njima mogu prodavati samo njihovo pivo i proizvode, ne računajući žestoka pića i vina”, kaže Žarko i dodaje da je to slučaj i sa njegovim lokalom.

“Nijedno drugo pivo, sok, vodu ili kisjelu ne mogu prodavati u Rosenauu budući da Majerbrau, kao i sve druge pivare, proizvodi sve to. Ali to nije ništa strašno jer u mom lokalu ima više od deset vrsta piva koje proizvodi Majerbrau - svijetlo, tamno, pils, vajcen svijetli, tamni..., kaže Žarko.

Čvrsta Bavarska još čvršćih zakona Bavarska slovi za najbogatiji dio Njemačke ali i pokrajinu u kojoj vladaju najstrožiji zakoni. Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima u zatvorenim prostorima imao je dosta protivnika, pisane i peticije ali ništa - prošao je. I njegova implementacija vidljiva je na svakom koraku - ispred svih lokala i restorana postavljene su ogromne pepeljare. Vidjećete ljude u debelim jaknama sa kapama u oblacimna dima i na minus deset.

Ali unutar lokala raj za nepušače. Koliko je strog zakon, objašnjava gazdarica jednog lokala u centru Pferza. “Prvi put sam platila 180 eura, drugi put 350 a treći skoro hiljadu i sve zbog gostiju. Prava na grešku više nema jer sljedeći put, rekli su mi, neće biti samo novčana kazna već vjerovatno i oduzimanje dozvole za rad a to neću da dozvolim”, kazala je ona za “Vijesti”.

Sinagoga kao prije rata

U Augsburgu postoji, kaže Bohm, najljepša sinagoga u Njemačkoj, na istom mjestu na kojem je bila i prije rata. Bohm priča da je ona srušena do temelja u čuvenoj Kristalnoj noći 19. novembra 1938. godine, koja je i nagovijestila holokaust.

“Nakon rata, izgrađena je nova sinagoga koja arhitektonski ne odudara ni u jednom detalju od srušene. I zato smo ponosni i zato ćete na svim mapama Augsburga među obilježenim najznačajnijim objektima, naći i sinagogu”, kaže Bohm.

Galerija

Preporučujemo za Vas