Kako su obični Albanci prebacivali Jevreje od jednog do drugog skrovišta da ne bi bili zarobljeni, u Albaniji su praktično spaseni svi tamošnji Jevreji i 400 jevrejskih izbjeglica iz Njemačke i Austrije. Ova zemlja je takođe pomogla da se još stotine njih evakuišu iz okupiranih balkanskih zemalja.
„Albanija je bila jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja je imala više Jevreja poslije rata nego na početku rata“, istakao je Mihael Barenbaum, bivši direktor projekta američkog Memorijalnog muzeja Holokausta.
Potpuna slika ovog spasavanja izašla je na vidjelo tek početkom 1990-ih nakon pada represivne komunističke vlade, a 2007. ju je potvrdio Jad vašem, institut za proučavanje Holokausta. Priča će ponovo biti ispričana 8. decembra u Muzeju jevrejskog nasljeđa u Njujorku, gdje će, između ostalih, govoriti potomci albanskih spasilaca i spasenih Jevreja.
Albanija ima praktične razloge zašto želi da ova priča dospije u javnost – zemlja stremi ka članstvu u EU, ali na tom putu prepreku joj predstavlja ukorijenjena korupcija, naveo je „Njujork tajms“. U vrijeme kada je Albanija obećava da će očistiti vladu, priča o spasavanju Jevreja predstavlja epizodu koja ne samo da ističe albansku velikodušnost, nego i pokazuje da Albanci održavaju obećanja.
Ferit Hodža, ambasador Albanije u Ujedinjenim nacijama, kaže da priča o spasavanju pokazuje da „uprkos tome što smo bili zatvoreni pod jednim od najoštrijih komunističkih režima, ova nacija je plemenita, pouzdana i hrabra kao bilo koja druga u Evropi“.
„Besa podrazumijeva beskompromisnu zaštitu gosta, čak i po cijenu žrtvovanja sopstvenog života“
Izuzetak u Albaniji, kažu eksperti za ovu epizodu, korijene vuče iz nacionalnog moralnog načela koje se zove „besa“, a koje Albance obavezuje da obezbijede utočište i siguran prolaz svima koji traže zaštitu, naročito ako su obećali da će to uraditi. Ukoliko se to ne uradi, gubi se čast i reputacija.
„Besa podrazumijeva beskompromisnu zaštitu gosta, čak i po cijenu žrtvovanja sopstvenog života“, napisala je Širli Kloa Diogvardi, organizatorka događaja u Njujorku čiji je muž, bivši američki senator Džozef Diogvardi, posjetio Albaniju početkom 1990-ih i pomogao da se otkriju detalji o spasavanju.
Drugo objašnjenje je, prema mišljenju Kloa-Diogvardijeve, da je u Albaniji nacija uvijek bila ispred vjere i da ljudi nisu vjerski zagriženi. „Mi smo svjesni da naši neprijatelji žele da koriste vjeru kako bi nas podijelili i pokorili, ali mi znamo da imamo istu krv“, kazao je Akim Aličkaj, Albanac sa Kosova koji u Njujorku ima svoju turističku agenciju, a čiji je otac pomagao u spasavanju Jevreja. „Vjere se mijenjaju, ali se nacija i krv ne može promijeniti“.
Kada su nacisti ušli u Albaniju u septrembru 1943, preuzevši zemlju od blažih italijanskih fašista, dva Jevreja iz Valone – Rafael Jakoel i njegov zet – sastali su se sa tamošnjim gradonačelnikom. On im je, prema riječima Jakoelove unuke Felisite, kazao: „Dok god ste ovdje, ne morate da brinete, ali Njemci su Njemci, pa je bolje da idete u prijestonicu“.
U Albaniji je nacija uvijek bila ispred vjere i ljudi nisu vjerski zagriženi. „Mi smo svjesni da naši neprijatelji žele da koriste vjeru kako bi nas podijelili i pokorili, ali mi znamo da imamo istu krv“
„Dok god smo mi ovdje, vi ne morate da brinete“, kazao im je, kako je „Njujork tajmsu“ ispričala Jakoel koja, poput mnogih albanskih Jevreja, danas živi u Izraelu. „Ali, ako se nama nešto desi, moraćete se sami starati o sebi“.
Jakoelin otac Jozef, koji je tada imao 18 godina, i njegova mlađa sestra i brat bili su skriveni u kući potpredsjednika Valone, gdje su se pomiješali sa njegovom djecom. Kasnije su se Jakoelovi sa porodicom krili u gradu Kavaje. Kada su im zarobljena tri rođaka, Jakoel i njegov zet su se vratili u Tiranu, pronašli posrednike koji su bili u dobrim odnosima s Njemcima i uspjeli da otkupe rođake za 3.000 zlatnika.
Mnogi su spaseni i na okupiranom Kosovu. Vlasnik turističke agencije Aličkaj (59) prisjetio se tokom intervjua da je njegov otac, Arif Aličkaj bio sekretar opštine Dečane i da je izdavao lažne legitimacije na popularna muslimanska imena kako bi omogućio Jevrejima – od kojih su mnogi prebjegli iz Srbije i Makedonije – da otputuju za Albaniju. I njemu su tražili spisak Jevreja ali je on tvrdio da ih tamo nema, ispričao je Aličkaj.
Aličkajev prijatelj, piljar Arslan Raznići, imao je kamion kojim je dovozio voće i povrće iz Makedonije i vremenom je uspio da preveze 400 Jevreja u Dečane. Albanci iz Makedonije su javili da su njihovi susjedi Jevreji u opasnosti. Raznićijev praunuk, Leka Raznići (28), voditelj informativne emisije iz Prištine, kazao je u telefonskom intervjuu za „Njujork tajms“ da je Raznići čak sagradio jednu kuću u bašti kao sklonište za Jevreje. Albanci iz susjedstva su znali da se Jevreji kriju na njegovom imanju, ali ih nikada nisu otkrili.
„Znali su da im je Arslan dao besu i nisu ga mogli izdati“, rekao je Leka Raznići.
Raznićijev pradjed je organizovao skloništa u domaćinstvima u planinskim selima izvan Dečana, za koja je pretpostavljao da ih njemačke snage neće često posjećivati.
„Njemci su imali punktove“, ispričao je Aličkaj. „Ali mještani su znali kako da ih izbjegnu. Uvijek su imali rezervne rute.“
Objašnjenje je, prema mišljenju Kloa-Diogvardijeve, da je u Albaniji nacija uvijek bila ispred vjere i da ljudi nijesu vjerski zagriženi. „Mi smo svjesni da naši neprijatelji žele da koriste vjeru kako bi nas podijelili i pokorili, ali mi znamo da imamo istu krv“, kazao je Akim Aličkaj, čiji je otac pomagao u spasavanju Jevreja
Spasavale i Danska i Bugarska
Još u dvjema zemljama je sačuvana većina Jevreja. Kada su njemački okupatori 1943. naredili deportacije 7.800 danskih Jevreja, komšije, kolege i aktivisti su u praktično spontanom izlivu pomoći i otpora prebacili više od 7.000 Jevreja mahom ribarskim čamcima preko kanala u susjednu neutralnu Švedsku, prema tvrdnjama Boa Lidergarda, glavnog urednika lista „Politiken“.
Bugarska je bila saveznik nacista i predala 11.000 Jevreja iz okupirane Makedonije i Trakije za deportaciju u logore smrti. Međutim, kada je došlo naređenje da se deportuju bugarski Jevreji, članovi parlamenta i crkveni lideri su izvršili pritisak na vladu da pruži otpor, te je sačuvano 48.000 Jevreja.
PREVOD: Danka Vraneš-Redžić
Bonus video:
