Za svoje najbolje klijente, Patrik Ulmer je spreman na sve. Jednom prilikom je ušao u automobil, odvezao se do Kelna, došao do vrata jednog stana i pozvonio. Vrata stana otvorio je njegov klijent. Odjeća njegovog klijenta bila je raštrkana po stanu. Tu su bile i njegova kolonjska voda i krpica kojom čisti naočare. U frižideru je bila njegova omiljena hrana, od čokoladnog pudinga do dinje. Sve ovo ukazivalo bi da je to dom njegovog klijenta.
Međutim, spoljašnjost može da vas zavara. Istina je, međutim, da njegov klijent vodi dvostruki život i ne želi da njegova supruga sazna za to.
Klijent je kazao supruzi da zbog poslovnih obaveza radnim danima mora da bude u Kelnu. S obzirom na to da supruga povremeno želi da navrati, Ulmer je za svog klijenta iznajmio stan, u koji je – kako bi zavarao trag - stavio stvari koje pripadaju tom muškarcu. Čak povremeno i navraća kada je supruga tu, predstavljajući se kao kolega sa posla. Tokom posjete, pita gdje se nalazi kupatilo, iako već zna gdje je.
Unosan biznis
Ulmer se smije kada govori o svom poslu. Priče poput ove smatra zabavnim. Sjedeći u kafiću „Garbs am Markt“ u blizini Bremena, on pali cigarilu. Ovaj 28-godišnjak prirodu svog posla ne smatra uznemirujućom. Možda i nema razloga za to.
Ulmer vodi agenciju koja je specijalizovana u osmišljavanju laži. Njegovi klijenti mogu da kupe laži i male i velike, od tekstualnih poruka kojima bi ih izvukli iz neprijatnih situacija do kompletnog paketa pomoći u održavanju komplikovanog dvostrukog života. Ulmer smatra to običnim uslugama. Njegovi klijenti su u gotovo jednakoj mjeri i muškarci i žene. Većina dolaze sa juga Njemačke ili Austrije, konzervativnijih regiona gdje očigledno postoji veća potreba da se stvari drže u tajnosti.
Napuštajući pomenuti stan u Kelnu, Ulmer se oprašta od svog klijenta. „Ova stvar sa izigravanjem kolege je naročito uvjerljiva“, kazao je za „Špigl“. Njegove posjete „kolegi“ su dio paketa.
Klijent je unaprijed platio za period od 12 mjeseci kako bi mu Ulmer organizovao dvostruki život. Njegov klijent uopšte i ne živi u Kelnu. Keln je njegov alibi.
Tvrdi da nije lažov, već su to njegovi klijenti: Ulmer
U stvari radi u Švajcarskoj. On takođe živi u Švajcarskoj sa svojom suprugom, onom koja ga povremeno posjećuje u Kelnu. Međutim, takođe ima drugu suprugu i još jedno dijete u drugom švajcarskom gradu. On želi da nijedna porodica ne sazna za postojanje one druge, pa kaže da radi u Kelnu kada želi da posjeti drugu.
Za svog švajcarskog klijenta Ulmer je takođe napravio telefonski broj u Kelnu. Klijent može da pozove obje svoje supruge i one mogu da dobiju njega – njihovi pozivi su preusmjereni, preko interneta, na njegov mobilni telefon. A kada jedna od supruga izrazi želju da ga posjeti u Kelnu, klijent se preseli u pomenuti stan na nekoliko dana.
Popularnost duguje televiziji
„Sve što klijent treba da uradi jeste da otvori vrata, sve ostalo je urađeno za njega“, kaže Ulmer. Cijena usluga zavisi od količine rada koju treba uraditi, ali se obično završi sa četvorocifrenom sumom. Ulmerove druge usluge su fiksne. Poruka košta devet eura, dok adresa i prateća poštanska usluga košta 59 eura mjesečno. Bukiranje odmora košta 89 eura.
Ulmer vodi agenciju već pet godina, ali je biznis procvjetao tek nedavno, nakon što je njemačka televizija ARD emitovala epizodu popularne kriminalističke serije „Tatort“ u kojoj se govori o agenciji za alibi i muškarcu sa dvije porodice.
Frenk Kupman, jedan od dvoje scenarista pomenute epizode „Tatorta“, imao je 22 godine kada je saznao da njegov otac ima još jednu porodicu. Otac mu je ispričao koliko mu je bilo teško da drugu porodicu drži u tajnosti, kao kada je slučajno ostavio novčanik u telefonskoj govornici u gradu u kojem nije imao razloga da bude. Pitajući se kako ljudi ovih dana rješavaju slične probleme, scenarista „Tatorta“ tragao je za kompanijama koje se bave takvim slučajevima.
Snovi o uspjehu
U Njemačkoj postoje tri agencije specijalizovane za alibi, ali nijedna nije profesionalna kao ona predstavljena u seriji. Od kako je emitovana sporna epizoda, ljudi sada znaju da takve agencije postoje i da je kupovina njihovih usluga moguća.
Još jednu noć Ulmer provodi radeći kako bi zadovoljio brojne klijente. Sve radi sam. On je direktor, autor veb prezentacije i šef marketinga. Radi od kuće, iz kancelarije koja se nalazi u potkrovlju kuće, ispod koje je ljeti veoma vruće.
Agencija na epizodi „Tatorta“ radi u velikoj, svijetloj kancelariji, sa direktorom koji nosi elegantna odijela i ima prelijepe sekretarice i brojne zaposlene. To Ulmer želi da postigne jednog dana.
Ulmerov otac radio je kao građevinar a majka u maloprodaji. Većinu vremena provodio je za kompjuterom i rijetko kada je napuštao svoju sobu. Počeo je da se obučava za poslastičara, ali je prije sticanja diplome napustio obuku. Kasnije je radio kao mesar, građevinar, u skladištu i u jednom kol centru. Nikada nije stekao diplomu, ali je upoznao puno ljudi tokom godina i tako proučavao njihova ponašanja.
Ulmer je shvatio da mnogi životi ne idu pravom linijom. Neki završe u slijepoj ulici, drugi u lavirintu. On je bio u braku kada je upoznao drugu suprugu slučajno na internetu. Sada sa drugom suprugom i njihovo dvoje djece živi u kući sa bazenom.
Pružiti ljudima „slobodu“
Ulmer vjeruje da čini svijet boljim u svojoj ulozi „plaćenog lažova“. Iz njegove perspektive, on nije lažov, već su to ljudi koji kupuju njegove usluge. On je prosto osoba koja organizuje stvari, stručnjak za zamršene živote.
Lažovi, ističu naučnici, nisu spremni da prihvate istinu. Ljudi koji imaju afere su oni sa slabim samopouzdanjem. A često su to ljudi sa visokim prihodima koji izgovaraju laži, ljudi koji sebi mogu priuštiti da kupe šta god žele, ali ne osjećaju unutrašnju sigurnost – ljudi koji ne mogu izdržati da vide da se njihovi snovi nisu ispunili.
Lažovi, ističu naučnici, nisu spremni da prihvate istinu. Ljudi koji imaju afere su oni sa slabim samopouzdanjem. A često su to ljudi sa visokim prihodima koji izgovaraju laži, ljudi koji sebi mogu priuštiti da kupe šta god žele, ali ne osjećaju unutrašnju sigurnost
„Dajem ljudima slobodu koja im je neophodna“, kazao je Ulmer. Napravio je vizit kartice i legitimacije za nezaposlenog čovjeka koji želi da ostavi utisak da i dalje imao posao. Ulmer je poslao jednom penzioneru, koji je želio da otputuje bez supruge, pozivnicu na nepostojeći seminar o informacionim tehnologijama.
Ljudima su neophodne laži, ističu naučnici, kada se želje i stvarnost razilaze. Na primjer, prošle godine oko 3,5 miliona Njemaca je svakog mjeseca na internetu tragalo za „erotskim kontaktima“. Takvo „opušteno zabavljanje“ ima za cilj „ispunjavanje intimnih fantazija. Ljubav i seks su tu strogo odvojeni“, obećava jedan takav sajt.
„Ako možemo da kontrolišemo naše tajne, starajući se da one ne napuštaju mjesto gdje smo ih stavili, onda naši životi mogu funkcionisati“, kazala je američka psihološkinja Gejl Salc. „Ali kada naše tajne počnu da nas kontrolišu – a suviše često je tako – onda normalni život postaje naš tajni život.“ Osoba ponekad može i da oboli od osjećaja krivice. Tipični simtomi uključuju stomačne probleme, probleme sa disanjem i sa radom srca.
Ulmer pokazuje na list papira koji stoji na stolu za kojim sjedi u kafiću. Na njegovom zaglavlju piše „Zahtjev za alibi“. Njegov klijent je oženjeni muškarac koji takođe ima ljubavnicu, ali više nije sa njom. Ona je sada u vezi sa njegovim kolegom. Klijent ne želi da ih gleda zajedno u kancelariji i želi da ih rastavi.
Vjeruje da je njegov kolega veoma ljubomoran i da želi stabilnu vezu. Takođe, vjeruje da ona želi samo avanturu. Klijent je pozvao Ulmera i zatražio da neko pozove njegovu bivšu ljubavnicu i predloži joj orgiju. Klijent smatra da će ona biti zainteresovana, i da će ukoliko zagrize mamac to dovesti do kraja veze sa njegovim kolegom.
Ovaj zadatak Ulmer šalje u Minhen, jednom od svoja 43 „agenta“.
Uloge za glumce
Ovaj posao dobio je Florijan, glumac po profesiji. Kroz koji minut pozvaće metu i predložiti joj grupni seks.
Do oktobra prošle godine Florijan je bio dio postave Narodnog pozorišta u Minhenu. Kaže da je bio veoma znatiželjan kada je naišao na reklamu za Ulmerovu agenciju na iBeju (eBay).
Florijan je izvadio telefon, provjerio da njegov broj neće biti prikazan i udahnuo je duboko. Ali nije se javila meta, već neka druga osoba i kazala da pozove ponovo za sat vremena.
Florijan zove svoju metu
Florijan kaže da je na ovom poslu naučio puno o tome šta sve ljudi moraju da trpe. Jednom prilikom morao je da glumi momka jedne lezbijke na zabavi koju je priređivala njena kompanija. „Prvo sam pomislio 'zašto im prosto ne kažeš da si gej?', ali onda sm ušao na zabavu sa klijentkinjom, prošao pored horde sirovih muškaraca i shvatio zašto nije željela da kaže da je gej.“ Shvatio je da laži mogu zaštititi čovjeka.
Kasnije je ponovo nazvao telefonski broj svoje mete. „Halo“, kazao je. „Slučajno sam naišao na Martinu u hotelu i sinulo mi je da bismo mogli da...“ Međutim, onda je prekinuo. „Prokletstvo, prekinuo je“.
Pitanje moralnosti
Narednog vikenda, stajajući na gejtu C08 aerodroma u Hamburgu, Ulmer je kazao da je neuspjeh nekada prosto dio upadanja u tuđe živote. Ulmer putuje u Beč da bi upoznao ženu koja radi za austrijski ogranak njegove kompanije. Rijetko kada putuje i nervozan je. „Ajfonom“ snima uzlijetanje, zatim slika podatke o letu i izlazak iz aviona. Možda će pokazati ove fotografije svojoj supruzi kasnije, kako bi je umirio. Ona mora da vodi sama djecu na igralište, stvar koju obično rade zajedno svake nedjelje. Ulmer kaže da mu je porodica veoma važna.
U „Starbaksu“ u centru Beča nalazi se sa svojom radnicom. „Uvijek klijentu daj utisak da je sve moguće“, kaže joj. „Moraš naći rješenje tu na licu mjesta, na tom prvom razgovoru. Moraš biti beskrupulozna“.
Ona na kratko ćuti. Zatim slijedi pitanje: „Šta ako uništavamo porodice?“
"Mi ne uništavamo porodice, mi ih održavamo“, kaže Ulmer
Ulmer spremno odgovara: „Ne uništavamo ih, mi ih održavamo“.
Još malo razgovaraju o cijeni „moralnosti“. U prošlosti, kaže ona, ljudi su svoje tajne držali u zaključanoj kutiji. Ovih dana, ta kutija je Internet. Ljudi na njemu pronalaze savjete, prijatelje, ljubavnike, seks. Više im niko nije potreban – imaju svoje kompjutere, tablet računare i mobilne telefone.
Dvostruki život jedne žene
Kako je ranije pomenuto, Ulmerovi klijenti nisu samo muškarci. Jedna od njegovih klijentkinja dolazi iz Bilefelda, grada na zapadu Njemačke. Recimo da je njeno ime Sara. Odlučila je da o svom iskustvu govori za „Špigl“. Ova Njemcima, u srednjim 40-im, odgovara na sva pitanja, ali ne želi da svi njeni odgovori osvanu u njemačkom nedjeljniku. Ne želi da previše informacija o njenom dvostrukom životu bude otkriveno.
Muškarac broj jedan je menadžer sa juga Njemačke, razveden, sa jednim djetetom, čovjek koji voli slobodu i uživa u životu. Muškarac broj dva je policajac, šaljivdžija, koji voli hljeb i puter i čeka Saru da se vrati u hotel nakon razgovora sa novinarkom „Špigla“. Broj jedan joj je poslao buket cvijeća dan ranije, uz poruku u kojoj joj želi lijep provod na „malom putovanju“. Sa prvim ima vezu na daljinu. Broj dva živi veoma blizu nje.
Nekoliko dana provodi sa jednim, nekoliko dana sa drugom. Obično putuje sa prijateljima ili brojem jedan, jer broj dva ne voli da se vozi avionom. Rođendan slavi sa prijateljima a Božić sa majkom. A kada se desi da oba žele da je vide u isto vrijeme, ona naprasno odluči sa kojim u tom trenutku želi da bude i zamoli Patrika Ulmera da pozove drugog. Ulmer ili jedan od njegovih asistenata zatim glumi njenog nadređenog, koji kaže njenom partneru da je Sari – koja često putuje zbog posla – u posljednjem minutu iskrslo poslovno putovanje i da se trenutno nalazi u avionu. Sara plaća agenciju 2.000 eura godišnje da bi joj organizovali život. Čak je i njen garderober uredno podijeljen na elegantne suknje i štikle za broja jedan i farmerice i patike za muškarca broja dva.
Pa ko zna za njen dvostruki život? „Dvoje prijatelja“.
Koje su njene mjere predostrožnosti? „Moj mobilni telefon je zaštićen lozinkom, a sa sobom ga nosim i dok se tuširam“.
Sa kojim muškarcem se bolje provodi? „Muškarcem broj dva“.
U čijem zagrljaju bi radije spavala? „Muškarca broj jedan“.
Osjećaj krivice? „Blokiram ga“.
Zašto ovo uopšte radi? „Zato što sam sretna. Volim muškarca broj jedan, a jedna od stvari koju voli kod mene je moja sloboda“.
Ne brine se da bi mogla da ga izgubi? „Brinem, naravno. Brinem se da bi nešto moglo da mi se desi dok sam sa brojem dva i da ću završiti u bolnici. Znam da bi obojica htjela da me posjete“.
Da li razmišlja da sve okonča? „Ponekad mislim o tome, ali onda nastavim sa tim“.
Iskrenost u okviru granica
Sara govori spokojno i smije se dok priča svoju priču. Vidi se da je na svom terenu. Osjeća se nezaviso i poželjno. Navikla je da ih obojicu gleda pravo u oči i da im kaže: „Nedostajao si mi“.
Dok je još bila u hotelu, kaže da joj je broj jedan poslao poruku: „Lijep hotel?“. Odgovorila je da se hotel nalazi pored rijeke. Dok se spuštala liftom, shvatila je da to nije bila najpametnija odluka. Broj jedan bi mogao da pokuša da je pozove na mobilni telefon ili broj sobe, u kojoj je čekao broj dva. Ali ubrzo je našla rješenje: „Otišla sam do recepcije i zatražila da ne prosljeđuju nijdan poziv na sobu“.
Sara kaže da pokušava da laže što je manje moguće. Želi da bude iskrena u okviru postojećih granica. Što se tiče većih laži, one koje zahtijevaju više rada, ona ih prepušta agenciji. Laganje je iscrpljuje.
U svojoj kancelariji u potkrovlju porodične kuće, Ulmer sjedi za svojim kompjuterom. Pokušava da riješi problem koji ima na sajtu, ali već radi na alibiju njegovog narednog klijenta. Jedan muškarac želi da ode na Filipine na dvije sedmice bez supruge, pa Ulmer za njega sprema pozivnicu za kurs za „prevenciju opekotina“ na sjeveru Njemačke.
Ulmer se već dogovorio o datum povratnog leta, telefonski broj i naveo da će troškove kursa pokriti poslodavac. Takođe dodaje flajer klinike koja nudi kurs. Klinika je o tome objaviještena u slučaju da njegova supruga nazove. Za pomoć, klinika dobija „malu naknadu“.
Ispred kuće, Ulmerova supruga i djeca dobacuju se loptom. Prilikom puta u Beč, Ulmer je spomenuo da je njegova supruga jednom imala aferu. Kazao je da mu je trebalo više godina da se pomiri sa tim. Činjenica je da ga ta činjenica i dalje progoni.
Izbjegavanje realnosti
Psiholog Peter Stignic već 30 godina razmišljao o granici između laži koje se mogu opravdati, i onih koje ne mogu.
Laž nije ništa do izbjegavanje stvarnosti: Stignic
„Vidite, laž nije ništa do izbjegavanje stvarnosti“. A to izbjegavanje nam nekada može i pomoći. Stignic je istraživao zašto ljudi lažu i utvrdio je da oko 40 odsto lažu kako bi sebe poštedjeli problema ili kazni, 14 odsto laže kako bi bili učtivi i ne bi nekoga uvrijedili, a 6 odsto iz lijenosti. Utvrdio je i da starije žene lažu kako bi bile voljene. Kazao je i da se žene crvene kada lažu, gledaju u svog partnera i brzo mijenjaju temu. Muškarci se znoje, češkaju i prekrštaju noge kada lažu. Žene neznatno manje lažu od muškaraca.
Miteran imao dvije porodice
Prije godinu i po, menadžer jednog supermarketa u Engleskoj počinio je samoubistvo nakon što se otkrilo da je 21 godinu imao drugu porodicu na samo 20 minuta udaljenosti.
Najveća tajna jednog doktora u Njujorku isplivala je kada su se, nakon saobraćajne nesreće u kojoj je bio povrijeđen, dvije njegove djevojke našle u sobi za hitne slučajeve. Mnogo godina nakon njegove smrti, otkriveno je da je pilot Čarls Lindberg imao dvije porodice – jednu u SAD, drugu u Njemačkoj. Fransoa Miteran, bivši predsjednik Francuske, imao je zvaničnu porodicu ali i ljubavnicu i tajnu kćerku.
Mazarin Mari nije smjela da Miterana zove „papa“ kada bi išli u restoran ili šetali.
Preveo i priredio: Miloš Rudović
Galerija
Bonus video:
