Hoće li Litvanija u svom upravo započetom šestomjesečnom turnusu kao novi predsjedavajući Evropske unije uvući Evropljane u novo ledeno doba sa Rusijom? To pitanje postavljaju austrijski i njemački mediji, komentarišući neke izjave litvanskih zvaničnika, prije svega one što ih je državna predsjednica Dalia Gribauskaite dala o Edvardu Snoudenu, bivšem saradniku američke tajne službe NSA.
Informacije koje je Snouden otkrio svijetu - da Amerika više ne pravi razliku između prijatelja i neprijatelja, za Gribauskaite nisu ni najmanje relevantne, važno je samo "vrijeme i mjesto".
Neki mediji sumnjaju da će litvansko predsedavanje Unijom biti obojeno antiruskim raspoloženjem.
"Zašto baš Moskva", pita se Gribauskaita i dodaje kako je "činjenica da je Snouden u Rusiji čini duplo nepovjerljivom prema onome što govori."
Očekivao se relativno miran litvanski turnus na čelu EU, budući da je u prethodnih šest mjeseci irskog predsjedavanja obavljen veliki posao.
Upravo je dogovorena reforma agrarne politike, sklopljen je budžet, bankovna unija je na putu, učinjen je i i sljedeći korak ka proširenja Unije sa Srbijom, sve u svemu, ovdašnji su komentari, Viljnus je barem mogao dobiti na poklon mirno ljeto.
Austrijski Prese otkriva šta je to krenulo krivo za Litvaniju: reakcije na Snoudena otkrivaju svu dubinu antiruskih refleksa u toj baltičkoj republici.
Litvanska opsjednutost Moskvom ide tako daleko da bi se to moglo pretvoriti u glavnu političku liniju koju će Viljnus forsirati u narednih pola godine kao predsjedavajući EU.
Znači li to da će Evropska unija neko vrijeme biti talac litvanske - zaslužene ili nezaslužene - paranoje u odnosu na Moskvu?
Tako daleko za sada ne treba ići, jer, niti EU - predsjedavajući praktično imaju dovoljno vremena da preslikaju vlastite kolektivne neuroze na čitavu Uniju, niti službeno posjeduju toliku moć.
Očekuje se, međutim, da bi litvanski zvaničnici, češće nego što to bude dozvoljavao dobar ukus i diplomatski šik, mogli da reaguju iz "duboko usađenog anti-ruskog refleksa", i time dodatno hrane paranoju koja polako raste sa obje strane Atlantika.
Sa američke tačke gledišta, problem sa nevoljnikom Snoudonom, kojega niko neće, osim navodno nekih latinoameričkih zemalja (ako i one narednih dana izdrže pritisak velikog susjeda na sjeveru!) samo raste.
Kao prvo, ono što Snouden govori, otkriva moguću činjenicu da Amerika kao velesila nije samo moćna, uticajna, i opasna za neprijatelje, već na trenutke i neuračunljiva.
Kao drugo, ono što Snouden "radi" - misli se na neplanirano slijetanje bolivijskog predsjednika Moralesa u Beču prošlog utorka - predstavlja Ameriku kao objekt podsmjeha, što je za Vašington vjerovatno još gore od onoga što Snouden govori.
Informacija da Snouden sjedi u avionu s Moralesom je "najvjerovatnije finta ruskih tajnih službi", izjavljuje bivši šef austrjskog Državne kancelarije za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma (BVT) Gert-Rene Poli.
„Činjenica da je Vašington svojim diplomatama stacioniranima u Evropi naredio marš na lokalna ministarstva inostranih poslova tražeći da Moralesu zabrane prelijetanje njihovih nacionalnih vazdušnih prostora, govori u prilog tome da su Amerikanci nasjeli na rusku operativnu dezinformaciju", kaže Poli u intervjuu austrijskom ORF-u.
Njegov zaključak: "Bila je to jedna od do sada najvećih blamaža američke spoljne politike i špijunskog zanata."
Što se tiče američkog "diplomatskog marša" u Evropi, austrijski ministar spoljnjih poslova Mihael Špindeleger priznaje da ga je u vrijeme krize s Moralesovim avionom američki bilateralni ambasador Viliam Iko pola sata držao na telefonu "u pokušaju da mu prenese američki pogled na stvari".
Sve u svemu, to što mala Litvanija u EU unosi svoj istorijski zarađeni psihotični balast anti-ruskih refleksa, drugim riječima, na mala vrata "krijumčari neprijatelje" u Uniju, pokazuje se za sada kao neželjeni, ali mogući efekt litvanskog predsedavanja Evropskim većem.
U odbranu Viljnusa se može postaviti sljedeće pitanje: Paranoidna mala zemlja ili paranoidna velesila - šta je opasnije?
Bonus video:
