života građana Atine

BBC: Grci u redovima za besplatnu hranu i ljekove

Nove pojave poput dijeljenja porcija hrane na ulici i besplatnih medicinskih pregleda u predgrađima dovoljno govore o naglom padu prihvaćenih standarda građanskog života
0 komentar(a)
Ažurirano: 21.02.2019. 14:47h

Dok se velika većina izvještaja o Grčkoj zadovoljava tek konstatacijom o teškim i sporim pregovorima između Brisela i službene Atine kao i evociranjem različitih scenarija bankrota države, BBC je u novoj reportaži pažnju usmjerio prema jedno relativno slabo istraženom fenomenu - kvalitetu života građana Atine u novoj kriznoj situaciji, tačnije rapidnoj degradaciji istog.

Nove pojave poput dijeljenja porcija hrane na ulici i besplatnih medicinskih pregleda u predgrađima dovoljno govore o naglom padu prihvaćenih standarda građanskog života, ali kod većina ispitanika, koji su mahom ostali bez stalnog zaposlenja i izvora prihoda u krizi, najveću zabrinutost izaziva upravo manjak perspektive u bližoj budućnosti.

Reportaža započinje s izvještajem o dijeljenju porcija hrane na ulici, na koju su odsad prisiljeni brojni nezaposleni i penzioneri, čija primanja više nisu dovoljna da pokriju osnovne troškove života. Većina njih takođe je prisiljena da medicinske preglede obavljakod liječnika-volontera koji nakon redovnog radnog vremena obilaze ambulante u siromašnijim predgrađima grada

Priče jednog nezaposlenog farmaceuta i jedne penzionerke otkrivaju se tako kao tipični obrazac života u Atini. Sotires Triantafilou je prije dva mjeseca izgubio stalno zaposlenje, nakon osam godina i tvrdi: 'više nema poslova, ovo je samo način da se snađem.'

S penzijom od 600 eura, Dimitra Koulizou brinula se ne samo o sebi već i o sinovoj porodici u kojoj zasad niko nema stalno zaposlenje. Prema novim mjerama štednje na koje se obavezala grčka vlada, ova penzionerka bi mogla ubrzo da ostane bez 20 posto svoje penzije.

Pretpostavlja se da oko trećina Grka trenutno živi ispod stepena siromaštva, ali ipak ne i u krajnjem siromaštvu. Kao što se upozorava u reportaži, velika većina njih ne spada u beskućnike i ne treba im još pomoć u hrani.

Međutim, kao mnogo veći problem otkriva se zakazivanje osnovne društvene i porodične zaštitne mreže u slučaju gubitka posla i prihoda bliskog člana zajednice.