Godinama je šef turske vlade radio na uvođenju predsjedničkog sistema u toj zemlji. To mu je i pošlo za rukom. Sada je on i predsjednik i premijer. Dojče vele (DW) sumira kakav je sada dijapazon moći Redžepa Tajipa Erdogana.
U aprilu prošle godine, Turci su na referendumu tijesnom većinom glasali u korist predsjedničkog sistema kome teži Redžep Tajip Erdogan. S parlamentarnim i predsjedničkim izborima prelazak na taj novi sistem sada je okončan.
Kritičari strahuju da će to omogućiti vladavinu jednog čovjeka u Turskoj. Jasno je da Erdogan sada ima više snage nego što je imao ranije.
Predsjednik postaje šef države i vlade
Ured premijera je ukinut. Prvi čovjek izvršne vlasti sada je predsjednik, koji je prema ustavu do sada imao pretežno reprezentativnu funkciju. U budućnosti će predsjednik biti nadležan za imenovanje i razrješenje potpredsjednika i ministara, čiju brojnost će sam određivati, kao i svih visokih državnih zvaničnika. Parlament nema pravo saodlučivanja, a članovi njegovog kabineta ne mogu da budu poslanici.
Vladavina po dekretu
Predsjednik, kada je u pitanju izvršna vlast, može da donosi dekrete koji imaju snagu zakona i koji stupaju na snagu nakon objavljivanja u Službenim novinama. Saglasnost parlamenta nije neophodna. Dekreti će postati nevažeći ako parlament usvoji neki zakon iz te oblasti. Predsjednički dekreti ne smiju da ograničavaju ustavna prava i zakonom već određene propise. Zakone može – s izuzetkom nacrta budžeta – da donese samo parlament.
Predsjednik postaje lider većine u parlamentu
Prije reforme, predsjednik je bio obavezan da bude politički neutralan, ali on sada može da zadrži svoje članstvo u stranci. Predsjednik je zato predsjednik najveće stranke i tako, kao predvodnik većine u parlamentu, može da kontroliše njegov rad. Erdogan se vratio na vrh AKP u maju 2017. godine.
Izbori u dvostrukom pakovanju
Kao što je to bilo u nedjelju, u Turskoj će parlament i predsjednik biti birani u isto vrijeme i to na petogodišnji mandat. Istovremeno, stranački izbori povećavaju vjerovatnoću da stranka predsjednika raspolaže većinom u parlamentu. Aktuelni izbori u stvari su bili zakazani za novembar 2019, ali Erdogan je od njih napravio prijevremene izbore.
Dva i više mandata
U principu, predsjednik može biti izabran samo na dva petogodišnja mandata. Međutim, vladajuća stranka AKP pobrinula se i da ostavi mala otvorena vrata: ukoliko se parlament odluči da se tokom trajanja drugog mandata održe novi izbori, predsjednik može još jednom da se kandiduje za tu funkciju. U tom slučaju, brojanje mandata počinje ispočetka, kako predviđa novi predsjednički sistem. Erdogan se dakle, poslije pobjede, nalazi u svom prvom mandatu. S tim malim vratima (i uz odgovarajuće izborne uspjehe) on bi teoretski mogao da ostane na vlasti sve do 2033. godine.
Manje prava za parlament
Poslanici u parlamentu gube mogućnost da smijene ministre iz vlade. Parlamentarna pitanja i podnesci mogući su samo u pisanoj formi na adresu potpredsjednika i ministara – ali ne i predsjednika. U budućnosti, poslanici neće biti u mogućnosti da traže impičment samo za izdaju, već i za sva krivična djela. Međutim, prepreke za to su veoma velike: kako bi se obavila odgovarajuća istraga u pravosuđu, potrebna je dvotrećinska parlamentarna većina.
Još malo prilika za manje stranke
Veoma sporan je i izborni cenzus za ulazak u parlament od deset odsto, koji posebno ugrožava prokurdske stranke. On ostaje na snazi.
Ograničavanje nezavisnosti pravosuđa
Ovom reformom predsjedniku je omogućena veća kontrola nad pravosuđem. Od usvajanja ustavne reforme on je imenovao šest od 13 članova Savjeta sudija i državnih tužilaca. Taj Savjet je, između ostalog, odgovoran za imenovanje sudija i tužilaca. Druge članove Savjeta biraju poslanici – u parlamentu u kome je predsjednik predvodnik većine. U starom sistemu, pravnici su sami određivali većinu članova tog tijela, koje se prethodno sastojalo 22 člana. Vojni sudovi u zemlji već su ukinuti.
Bonus video:
