Sicilija: Sve je lako uz prijatelje na pravim mjestima

Komentarišući ovaj debakl, rimska "Republika" je objavila da se Sicilija pretvara u "italijansku Grčku"
2 komentar(a)
Rafaele Lombardo, Foto: Reuters
Rafaele Lombardo, Foto: Reuters
Ažurirano: 01.08.2012. 09:39h

Poslovi za vaše prijatelje, ugovori za rođake, dovoljno novca za sve: tako funkcioniše politika na Siciliji. Sada je ovo ostrvo na ivici bankrota. Ona je samo primjer problema koji pogađa mnoge djelove južnoevropskih zemalja koje se sada bore da zauzdaju krizu eura, navodi se u članku njemačkog nedjeljnika “Špigl”.

Marčelo Bartolota, hirurg iz sicilijanskog grada Mesina izvukao je džek pot. On je upravo dobio mjesto u regionalnom parlamentu nakon što je poslanik iz njegove partije preminuo. Skupština će se raspustiti u oktobru uoči regionalnih izbora. Međutim, to nije problem za Bartolotu.

Na kraju krajeva, za tri od preostale četiri sjednice kojima će prisustvovati do tada, dobiće oko 40 000 eura pored toga što će mu biti pokriveni troškovi. Naravno, ukoliko Sicilija prije toga ne bankrotira.

Bartolotinih 89 kolega poslanika i njihovih 400 pomoćnika već znaju da im julske plate neće biti isplaćene na vrijeme. "Onorevoli" (počasni), kako sebe nazivaju italijanski poslanici, su se na vijest o kašnjenju plata pobunili uzvikujući "želimo naš novac". Međutim, upravo su poslanici značajno doprinijeli finansijskim jadima Sicilije, ističe “Špigl”.

Ovaj sklepani grad je nastao nakon zemljotresa 1908, a nove barake su izgrađene poslije bombardovanja u Drugom svjetskom ratu

Problem nije samo u tome što mjesečno primaju od 10 do 15 hiljada eura – što je više nego poslanici u republičkoj skupštini u Rimu – a da se pri tom ne umore. Skupština rijetko zasjeda a sjednicama prisustvuje prilično mali broj poslanika.

Čak i činjenica da skoro trećina počasnih ima krivični dosije, da su tuženi ili pod istragom, ne znači puno. Pravi problem je u tome što oni rade - politička klasa u poluautonomnoj Siciliji već godinama rasipnički dijeli poslove i novac.

Previše radnih mjesta u javnom sektoru

Političari su naročito vješti kada treba zaposliti prijatelje u javnoj službi, primjećuje novinar “Špigla”. Danas oko 144. 000 Sicilijanaca prima platu od države, a svaki osmi ima šefovsku poziciju. Mnoge administrativne kancelarije su pune ljudi koji nemaju pojma što bi trebalo da rade.

Sicilija teoretski ima pravo na oko 20 miliona eura iz budžeta EU od 2000, međutim dobila je samo dio tog novca. Ova regija nije pokrenula veliki broj projekata koje bi finansirala EU, a veći dio novca koji je dobila je proćerdala. Mafija je uzela svoj danak.

Nepotizam potiče iz papske države i brzo se proširio

Kada je Sicilija pokušala da finansira kafiće i božićne predstave Hristovog rođenja iz fonda EU, Brisel je obustavio isplatu 600 miliona eura. Sada ostrvljani ne znaju šta da rade.

Uznemiren zbog 21 milijarde duga koliko je nagomilala Sicilija, italijanski premijer Mario Monti želi da pošalje kontrolora i traži ostavku predsjednika Sicilije Rafaelea Lombarda. Sicilijanska vlada je poručila Rimu da plati i da se drži po strani ili će se suočiti sa "građanskim ratom".

Sicilija je "italijanska Grčka"

Komentarišući ovaj debakl, rimska "Republika" je objavila da se Sicilija pretvara u "italijansku Grčku". I zaista, grčka – ili sicilijanska - praksa prisutna je u svim onim južnim evropskim zemljama koje se bore protiv dužničke krize.

Ta praksa obuhvata upotrebu radnih mjesta u javnom sektoru kao sredstva za izbornu kampanju, unosne ugovore koje vlada sklapa za prijatelje i stranačke pristalice i politički klijentelizam. Pravi problem juga nijesu ekonomska i finansijska kriza – nego korupcija, javašluk i nepotizam.

Čak i IKEA, koja je globalni igrač, morala je da provede šest godina pregovarajući sa opštinskim pokrajinskim i regionalnim vlastima prije nego što je dobila dozvolu da otvori radnju u toskanskom gradu Piza

I u zemljama kao što su Njemačka i Holandija ima primjera nesposobne administracije, aljkavog pravosudnog sistema i političara koje samo zanima da ostanu na vlasti. Međutim, ti problemi nijesu simptomatični. Oni mogu omesti glatko upravljanje državom i skupo koštati, ali ne uništavaju osnove države.

Priča je drugačija u mnogim regionima južne Evrope. Zaposleni, trgovci i mala preduzeća često provode više vremena baveći se besmislenim birokratskim pravilima nego poslom.

Čak i IKEA, koja je globalni igrač, morala je da provede šest godina pregovarajući sa opštinskim pokrajinskim i regionalnim vlastima prije nego što je dobila dozvolu da otvori radnju u toskanskom gradu Piza.

Madija prihvaćena

Mafija je de fakto prihvaćena u Italiji. Koza nostra na Siciliji, Kamora u Napulju i Ndrangeta u Kalabriji zajedno “obrnu” više od 100 milijardi godišnje. To čini mafiju najvećim italijanskim preduzećem. Sistem javnih tendera je podložan svim vrstama malverzacija.

Ali, to se ne mijenja. Ljudi koji dobiju ugovor da izgrade dio autoputa za 100 miliona eura prodaju ga za 90 – a da pri tom ne mrdnu ni prstom. Zatim se ugovor dalje preprodaje i na kraju neko za deset miliona eura izgradi put koji bi trebalo da košta 100 miliona. Rezultat je jednako nezadovoljavajući.

Ako nemate prijatelje na pravim mjestima, izgubljeni ste

Nepotizam potiče iz papske države i brzo se proširio. Širom Mediterana normalno je pridobijati birače davanjem građevinskih dozvola, zapošljavanjem ili nuđenjem poreskih olakšica.

Na Siciliji, ukoliko imate prijatelje na pravom mjestu, možete čak izgraditi kuću u Dolini hramova u blizini Agriđenta koja je, podsjeća "Špigl", na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

Izgubljeni bez prijatelja na visokim pozicijama

Ako nemate prijatelje na pravim mjestima, izgubljeni ste. To je sudbina nekih građana koje u Mesini predstavlja poslanik Bartolota. I dok će on putovati prvom klasom u Palermo, oko 3.000 porodica u njegovom kvartu živi u najprimitivnijim uslovima.

Ovaj sklepani grad je nastao nakon zemljotresa 1908, a nove barake su izgrađene poslije bombardovanja u Drugom svjetskom ratu. Dodatno se širio nakon klizišta i poplava proteklih godina. Mnogi ljudi su izgubili domove i nijesu znali gdje će. Tako su završili u straćarama.

Političari im redovno nude brzu pomoć - tačnije uvijek kada dođe neka televizijska ekipa. Već sljedećeg dana, žrtve katastrofa budu jednostavno zaboravljene – jer nemaju prijatelje na pravim mjestima i veze. Nijesu dobili ni euro iz dostupnih fondova EU namijenjenih upravo u te svrhe.

Bonus video: