ISLANDSKI RECEPT

Dok Evropa pati, Island se oporavlja

Iako je bio prva od evropskih zemalja koja je osjetila strahoviti udar ekonomske krize, Island je u mnogo čemu drugačije postupao u poređenju s drugim evropskim zemljama
97 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 16.07.2012. 15:43h
Islanđani su dozvolili da tri najveće banke propadnu i nisu uložili ni centa u njihovu sanaciju

Nezaposlenost se kreće oko 6 posto i u padu je, a dok većina Evrope pokušava da se izvuče iz recesije, privreda Islanda će ove godine zabilježiti rast od 2,8 posto, piše Njujork Tajms.

"Sve se preokrenulo", kaže Adalhejdur Hedinsdotir, vlasnica lanca kafića "Kaffitar", koja planira da otvori novi kafić i pekaru. "Kad smo u banci najavili otvaranje nove kompanije, upitali su nas želimo li da podignemo kredit", nastavlja Adalheidur. "To već dugo nismo čuli od naših bankara."

Analitičari preokret na Islandu pripisuju spoju slučajnih odluka i sreće i upozoravaju da se ovaj uspjeh ne može tek tako primijeniti na složenije evropske privrede. Međutim, tokom krize ova je država u mnogo čemu drugačije postupala u poređenju s drugim evropskim zemljama.

Islanđani su dozvolili da tri najveće banke propadnu i nisu uložili ni centa u njihovu sanaciju. Vlada ove male ostrvske zemlje je zatim osigurala povraćaj sredstava domaćim štedišama i olakšala otplatu duga vlasnicima privatnih nekretnina i kompanijama kojima je prijetio bankrot.

Island je takođe imao određenih prednosti prije ulaska u krizu - relativno mali državni dug, snažnu mrežu socijalne zaštite kao i fluktuirajuću valutu koja je zaštitila izvoznike

"Oprost duga u takvim situacijama finansijskim institucijama može donijeti dobit i pomoć privredi i smanjenju nezaposlenosti."

Island je takođe imao određenih prednosti prije ulaska u krizu - relativno mali državni dug, snažnu mrežu socijalne zaštite kao i fluktuirajuću valutu (cijena valute je određena ponudom i tražnjom na deviznom tržištu, sa malim ili nikakvim intervencijama centralne banke), koja je nakon brze devalvacije 2008. godine potrošače dovela na muke, ali je zaštitila izuzetno važno izvozno tržište.

Vladini zvaničnici, koji su na vrhuncu krize bili prisiljeni da zatraže pomoć od Farskih ostrva, danas osjećaju blagi optimizam. "Sad smo u dobrom stanju jer je vlada u fiskalnom smislu vrlo stabilna i dobro napreduje u balansiranju budžeta", ističe Gudmundur Arnason, glavni sekretar Ministarstva finansija.

Međutim, čak i Arnason priznaje da nije sve savršeno. Inflacija, koja se tokom krize kretala do gotovo 20 posto, danas iznosi 5,4 posto, a čak i uz opširne programe pomoći vlade većina vlasnika nekretnina u državi i dalje grca u dugovima, opterećeni hipotekama vezanim uz inflaciju, pri kojima glavnica nažalost raste u skladu sa stopom inflacije.

Porezi su visoki, a kako islandska kruna danas vrijedi od 40 do 75 posto onoga koliko je vrijedila prije 2008. godine, uvoz je opterećujuće skup. Stroga kontrola valute koja je nametnuta tokom krize znači da islandske kompanije ne smiju da ulažu svoj kapital u inostranstvu. Isto tako, stranci ne smiju svoj novac da iznose iz zemlje, zbog čega je u Islandu, prema različitim procjenama, trenutno vezano između 3,4 i 8 milijardi dolara stranih ulaganja.

Stroga kontrola valute koja je nametnuta tokom krize znači da islandske kompanije ne smiju da ulažu svoj kapital u inostranstvu

Ali ne nasjedaju svi na ovakav ružičasti prikaz službenih vlasti. Jon Danielson, Islanđanin koji predaje globalne finansije na "London School of Economics", kaže da Međunarodni monetarni fond, koji je spasio Island, i vlada imaju puno interesa u forsiranju pozitivne slike o Islandu. Neki Islanđani priznaju da ih je umirila odvažna odluka državnog vrha o pokretanju opsežne krivične istrage o finansijskoj propasti.

Islanđani kažu da se više ne osjećaju postiđeno i izolovano kao što su se osjećali tokom najgore krize, kad su o njihovoj državi govorili kao o pohlepnoj i nepromišljenoj izopštenoj zemlji.

"Preživjeli smo ovo grozno iskustvo i našli se usred svjetskih događaja", kaže Kristrun Heimisdotir, predavač prava i pravosuđa na islandskom Univerzitetu. Islandsku sramotu je uporedila sa sramotom pojedinca koji se nađe u novinama zbog senzacionalističkog skandala. "Toj osobi bi trebalo i 20 godina da se oporavi od stresa i poniženja", kaže. "Ali ono što se nama dogodilo na kraju se pokazalo kao kap u moru ukupne krize."

Galerija