Prije deset godina Njemačka je uvela tzv. homo-brak za istopolne parove, čemu se žestoko opirala konzervativna opozicija i Katolička crkva.
Deset godina i 23 hiljade istopolnih brakova kasnije situacija u društvu je bitno drugačija.
Homoseksualnost je perverzija, brak za istopolne parove 'ide protiv principa tri velike svjetske religije', a sama ideja je protivustavna. Tako je 2001. godine govorio Norbert Geis, moćni političar njemačkog CDU-a.
Pomagao mu je i kardinal Joakim Meisner, koji je vladu Gerharda Šredera i Joške Fišera optužio da 'svjesno uništava ionako ugrožene temeljne vrijednosti društva'.
Ako država podrži homo-brak, to znači da podržava neprirodno ponašanje, govorio je kardinal.
Oštra kampanja protiv LGBT osoba
U mjesecima prije nego je tadašnja njemačka vlada predložila i onda u Bundestagu izglasala zakon koji omogućava životno partnerstvo istopolnim osobama (što je u javnosti nazvano homo-brak), konzervativni dio njemačke javnosti je vodio oštru homofobnu kampanju protiv prava LGBT osoba.
Nije bilo lako doći izglasavanja zakona o homo-braku 2001. godine
Norbert Greis i kardinal Meisner nisu bili jedini koji su kritikovali homo-brak, ali to nije zaustavilo koaliciju Gerharda Šredera i Joške Fišera da izglasa tada vrlo kontroverzan zakon.
Zakon o životnom partnerstvu izglasan je 2001. godine, što da znači da Njemačka već čitavu deceniju živi sa ozakonjenim vezama istopolnih parova, a mračne najave kardinala nisu se ostvarile.
Statistike su pokazale da se protele decenije vjenčalo oko 23 hiljade istopolnih parova, a podatak koji njemačka javnost ističe kao zanimljiv jeste to da se partneri u homo-braku razvode u nešto manje od 10 odsto slučajeva, što je mnogo manje nego kada je riječ o tradicionalnom, hetereoseksualnom braku.
Aktivistkinja Renata Rampf, iz Njemačkog saveza gej osoba i lezbejki, smatra da je razlog tome to što se istopolni parovi na vjenčanje odlučuju teka kad postanu sigurni u dugovječnost svoje ljubavne veze, a ne zbog društvenog pritiska i porodičnih očekivanja.
Težak i mučan put do homo-braka
Nije bilo lako doći izglasavanja zakona o homo-braku 2001. godine. Jedna od činjenica sa trnovitog puta jeste to što je Njemačka tek krajem šezdesetih godina ukinula zloglasni paragraf 175 Kaznenog zakona, koji je kriminalizovao homoseksualnost i kojim su se koristili nacijsti kad su započeli svoje čistke.
Stvari su krenule na bolje 1998. nakon pobjede SPD-a i Zelenih, kad je Volker Bek, jedan od prvih otvorenih gej političara predložio Zakon o životnom partnerstvu
U to vrijeme se i formirao pokret za zaštitu LGBT osoba, koji se u početku trudio da objasni kako homoseksualnost nije bolest. Pitanje braka je prvi put pomenuto osamdesetih godina, ali je svima bilo jasno da do napretka po tom pitanju neće doći dok su na vlasti demohrišćani.
Stvari su krenule na bolje 1998. nakon pobjede SPD-a i Zelenih, kad je Volker Bek, jedan od prvih otvorenih gej političara predložio Zakon o životnom partnerstvu.
Zbog kompromisa u vladajućoj koaliciji, kao i glasnom protivljenju dijela javnosti, istopolni parovi nisu izjednačeni sa heteroseksualnima, pa im je tako zabranjeno zajedničko usvajanje djece.
Kada je došlo do glasanja u Bundestagu, CDU i njihova sestrinska stranka iz Bavarske CSU bili su protiv, a protiv je bio i liberalni FDP, u čijim je klupama sjedio Gvido Vestervele, budući njemački ministar vanjskih poslova, koji je tada, kako su ocijenili njemački mediji, "slabo glumio heteroseksualca".
I Katolička crkva je promijenila mišljenje
Pokrajina Bavarska, Thuringen i Sachsen - u kojima su tada vladali demohrišćani - podnijele su tužbu Ustavnom sudu, tvrdeći da je zakonsko regulisanje gej ljubavi protiv njemačkog Ustava. Konzervativci su na sudu doživjeli totalnji poraz. To je značilo da njemački Ustav svim građanima garantira ravnopravnost, bez obzira na seksualnu orijentaciju.
Vestervele se na proslavi, pred mnoštvom fotografa i novinara, pojavio u društvu svojeg dugogodišnjeg partnera
Nakon toga je i CDU odustao od rušenja homo-braka, između ostaloga i zato što je on imao sve veću potporu u njemačkoj javnosti, pa je postalo političko samoubistvo voditi kampanju.
Kada je CDU s Angelom Merkel došao na vlast nekoliko godina kasnije, niko u stranci nije spominjao mogućnost ukidanja homo-braka. Naravno, to bi značilo i sukob sa koalicionim partnerima iz FDP-a, čiji je prvi čovjek Vestervele u međuvremenu počeo otvoreno da govori o svojoj homoseksualnosti, koju je njemačkoj javnosti službeno objavio na proslavi rođendana Angele Merkel.
Vestervele se na proslavi, pred mnoštvom fotografa i novinara, pojavio u društvu svojeg dugogodišnjeg partnera Michaela Mronza, stručnjaka za marketing.
Tokom deset godina postojanja homo-braka u Njemačkoj promijenili su se i isključivi stavovi njegovih najljućih protivnika, demohrišćana i Katoličke crkve. Tako je nedavno minhenski kardinal Reinhard Marks u intervjuu priznao da 'Crkva nije uvijek imala pravi ton u razgovoru s homoseksualcima' te da i oni 'imaju pravo da se pridruže Crkvi'.
Iz CDU-a se već godinama ne mogu čuti homofobne izjave kakve su još devedesetih bile njihov standard, a službena politika stranke zahtijeva 'toleranciju prema LGBT osobama'.
Bonus video:
