Prije tačno 20 godina izvršen je državni udar u SSSR, koji je bio definitivni pokazatelj skorog kraja sovjetske imperije. Državnim udarom su tvrdolinijaši htjeli su da spriječe raspad SSSR-a, ali postigli su upravo suprotno, prenosi "Dojče vele".
Išlo se na sve ili ništa. 1991. godine Sovjetski Savez se nalazi u slobodnom padu. Industrijska proizvodnja je u opadanju, a nezaposlenost raste kao i galopirajuća inflacija koja je pojela ušteđevinu građana.
Izbijaju etnički sukobi, u Gruziji i Azerbejdžanu se puca. Litvanija proglašava nezavisnost kao prva sovjetska republika 1990. godine. U januaru 1991. godine Moskva šalje posebne jedinice KGB-a u Viljnus.
Poginulo je 14 osoba u napadu na televizijski toranj litvanskoga glavnog grada. KGB ne uspijeva da vrati Litvaniju u Sovjetski Savez. Predsednik Mihail Gorbačov polako gubi kontrolu nad zemljom.
Potpis kojeg nikada nije bilo
"Sovjetski Savez je mogao biti spašen", kaže Gorbačov.
Tada je njegov cilj bio stvaranje neke vrste "SSSR-a 2.0" u kojem bi republike imale više nezavisnosti. U martu 1991. godine Gorbačov poziva na referendum. Prema zvaničnim rezultatima, više od 70 odsto se izjašnjava za "očuvanje Sovjetskog Saveza kao obnovljene federacije suverenih republika s jednakim pravima".
Međutim, kako bi takav Sovjetski Savez trebalo da izgleda? Pregovori u Gorbačovljevoj rezidenciji Novo-Ogarjovo kod Moskve odvijali su se vrlo teško, a učestvovalo je samo 9 od 15 sovjetskih republika. Ipak, predsjedniku je uspjelo da dogovori novi državni ugovor koji je sačuvao državnu zajednicu.
Potpis je bio planiran za 20. avgust 1991. godine, ali to se nije nikad dogodilo.
Pokušaj državnog udara tvrdolinijaša
S obrazloženjem da je Gorbačov bolestan, pučisti su zatvorili šefa države i njegovu porodicu u predsjedničku ljetnju rezidenciju na Krimu
Grupa sovjetskih tvrdolinijaša, među njima i ministar odbrane, ministar unutrašnjih poslova i šef tajne službe KGB, osnovali su "nacionalni odbor za vanredno stanje". Stari komunisti sumnjali su u Gorbačovljeve reforme.
"Vidjeli su da s uobičajenim političkim sredstvima ne mogu ništa postići. Zbog toga su se odlučili na udar", prisjeća se Gorbačov.
S obrazloženjem da je Gorbačov bolestan, pučisti su zatvorili šefa države i njegovu porodicu u predsjedničku ljetnju rezidenciju na Krimu i prekinuli sve veze sa inostranstvom.
U Sovjetskom Savezu je proglašeno vanredno stanje, a na ulice Moskve su izašli tenkovi. Pučisti su izjavili da žele da spase SSSR od "katastrofe".
Punim gasom u ponor
Državni udar je bio bezuspješan. U avgustu 1991. kucnuo je blistavi trenutak novoizabranog predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, koji se profilisao kao protivnik komunista. Na desetine hiljada ljudi okupilo se ispred njegovog sjedišta u Moskvi kako bi protestovali protiv državnog udara.
Tri mjeseca poslije državnog udara, predsjednici Rusije, Ukrajine i Bjelorusije osnivaju Zajednicu nezavisnih država (ZND)
Pučisti su uhapšeni, a neki čine samoubistva. Za Komunističku partiju Rusije stiže zabrana djelovanja.
Tvrdolinijaši su državnim udarom htjeli da spasu Sovjetski Savez, ali udar djeluje kao katalizator. Još za vrijeme udara Estonija je proglasila nezavisnost. Ubrzo slijede Ukrajina i ostale sovjetske republike.
Gorbačov se bezuspješno hvata za novi državni ugovora. Tri mjeseca poslije državnog udara, predsjednici Rusije, Ukrajine i Bjelorusije osnivaju Zajednicu nezavisnih država (ZND). 26. decembra 1991. godine Sovjetski Savez i zvančno prestaje da postoji, a Gorbačov gubi vlast i daje ostavku kao predsjednik.
"Sami sebi stavili omču oko vrata"
20 godina kasnije Gerhard Simon, stručnjak za istočnu Evropu na univerzitetu u Kelnu smatra da je još uvek mnogo toga "tajnovitog" oko činjenice da se SSSR relativno brzo raspao i to bez velikog nasilja.
"Velika greška sovjetske propagande i ideologije bila je da se od samog početka upoređivala sa zapadom"
Simon vjeruje da je snaga Sovjetskog Saveza bila precijenjena.
"U pogledu nuklearnog oružja SSSR je bio snažan, ali kada je riječ o privredi Sovjetski Savez nikada nije bio konkurencija za SAD", kaže Simon.
Suparništvo između komunizma i kapitalizma igralo je važnu ulogu prilikom raspada Sovjetskog Saveza, smatra Simon.
"Sovjetski sistem propao je zbog toga što je postojao zapad – gdje je postajala bolja ekonomija, veće slobode, fascinacija zlatnim zapadom. Bilo da je riječ o automobilima, cipelama ili kozmetici – na milione sovjetskih građana sanjalo je o zapadnim proizvodima koje sebi nisu mogli da priušte, kaže ovaj stručnjak.
"Velika greška sovjetske propagande i ideologije bila je da se od samog početka upoređivala sa zapadom. Sami su sebi vezali omču oko vrata", naglašava Simon.
Jeljcin htio kraj Sovjetskog Saveza
Ovaj stručnjak za istočnu Evropu ukazuje na vrlo čudan razvoj u samoj matici Sovjetskog Saveza.
"U međunarodnom istorijskom poređenju vrlo je rijetko da ona grupa koja zapravo čini većinu građana – dakle Rusi kao politička klasa – više ne žele Sovjetski Savez", pojašnjava Simon.
Tu prije svega misli na Borisa Jeljcina, koji je "osjetio moć". Jeljcin je suverenost Rusije odveo korak dalje i kasnije zapovijedio da se sovjetskim institucijama u Moskvi više ne isplaćuje novac.
"Jeljcin je htio kraj Sovjetskog Saveza – oko toga nema dileme", zaključuje Simon.
"Jeljcin se 1991. godine prema drugim republikama ponašao drugačije. Ruski predsjednik je mislio da će Moskva zadržati svoj uticaj u zajednici nezavisnih država, ali stvarnost je bila drukčija. To pokazuje da i Jeljcin i njegovi ljudi nisu dobro procijenili posljedice njihovog djelovanja", zaključuje Simon.
Bonus video:
