nerazumijevanje

Islam na Zapadu: Kako do razumijevanja i tolerancije

Muslimani se u Evropi danas osjećaju isključeno iz društva, stigmatizovano i diskriminisano. Zaista, oni su postali žrtve stereotipa zbog svoje vjerske i kulturne tradicije
83 pregleda 0 komentar(a)
burka, Foto: Wikipedia
burka, Foto: Wikipedia
Ažurirano: 19.04.2011. 13:58h

Revolucije u Tunisu i Egiptu daju primjere pretežno mirne smjene vlasti nakon decenija čvrste, autoritarne vladavine. Ipak, promjene u ovim i drugim arapskim zemljama su iznenadile svijet.

Priče o „arapskom proljeću“ već mjesecima dominiraju u zapadnim medijima i političkim debatama. Mnogi muslimani koji žive na Zapadu takođe pomno prate dešavanja u regionu nadajući se, kao što se već nadaju, da će njihova braća po vjeri uskoro iskusiti veća prava, slobode i zaštitu pod vladavinom prava.

Međutim, ne postoji garancija da će ovakve promjene imati miran ishod. Zaista, trenutna situacija u Libiji, Bahreinu i Jemenu veoma je zabrinjavajuća, a pronalaženje funkcionalnih političkih rješenja u ovim zemljama biće izazov ne samo za islamski svijet, nego i za Zapad i cijelu međunarodnu zajednicu.

Ne smijemo biti taoci svojih ekstremista. Kako se čitava međunarodna zajednica bori protiv radikalizma i terorizma, čvrsto vjerujemo da ovi napori moraju biti dio sveopšteg nastojanja da se stvori bolji svijet zasnovan na kulturnim različitostima, u kome se ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i osnovne slobode poštuju onako kako treba

Ipak, bilo bi pogrešno definisati odnos između islamskog svijeta i Zapada samo u svjetlu današnjih arapskih masovnih pokreta. Postoji još jedan aspekat tog odnosa: islam na Zapadu, tj. pitanja koja se tiču muslimana koji žive u zapadnim društvima, naročito u Evropi.

U izvještaju pod nazivom „Islam, islamizam i islamofobija u Evropi“ koji je Savjet Evrope objavio u maju 2010, potvrđeno je da je Evropa vijekovima bila dom za muslimane i da je islamska civilizacija doprinijela evropskoj kulturi. Ipak, kako se u izveštaju takođe navodi, muslimani se u Evropi danas osjećaju isključeno iz društva, stigmatizovano i diskriminisano. Zaista, oni su postali žrtve stereotipa zbog svoje vjerske i kulturne tradicije.

Rastući trend islamofobične retorike može se primijetiti u evropskim mejnstrim medijima, kao i među političkim partijama – kao što su danska Narodna partija, holandska Partija slobode, francuski Nacionalni front, švajcarska Narodna partija, engleska Odbrambena liga, italijanska Sjeverna liga i austrijska Partija slobode. Slične stranke postoje ili se javljaju i u ostalim dijelovima Evrope. Ovakva situacija samo nas podsjeća da mnogi Evropljani nemaju dovoljno znanja o zajedničkim korijenima i istorijskim vezama između islamskog svijeta i Zapada. Takođe je indikativna potreba za uspostavljanjem novih odnosa zasnovanih na razumijevanju, toleranciji i poštovanju kulturnih različitosti.

Prema izvještaju „O religiji u javnom životru“ Pju fondacije iz septembra 2010, u zapadnoj Evropi ima više od 17 miliona muslimana. U zemljama poput Austrije, Belgije, Francuske, Njemačke, Holandije, Švedske i Švajcarske, muslimani čine pet odsto stanovništva ili više. Oni moraju biti podržani i ohrabreni da u punoj mjeri učestvuju i u zajednici, i u javnom životu.

Možda ćemo u muslimanskim zajednicama unutar zapadnog društva morati da potražimo smjernice za budućnost. Mora se stvoriti i održati više mogućnosti za šire i bliže susrete između muslimana i nemuslimana i na individualnom, i na institucionalnom nivou

Kao druga najveća međuvladina organizacija u svijetu, Organizacija islamske konferencije (OIC) je posvećena saradnji sa međunarodnom zajednicom radi promovisanja i uspostavljanja svjetskog mira, stabilnosti, sklada, bezbjednosti i razvoja. Kao što sam imao prilike da naglasim u mnogim prilikama, OIC se rukovodi principima posredovanja i modernizacije. Osnovna dokumenta organizacije, kao što su Desetogodišnji akcioni program i njena nova Povelja nude vizionarski plan kako odgovoriti na izazove sa kojima se suočava islam u XXI vijeku.

Različite kulture trebalo bi da se međusobno dopunjuju i jačaju. Tolerancija, stabilnost i prosperitet se njeguju samo kada zajednice i kulture međusobno komuniciraju i poštuju jedni druge. Govoriti protiv islamofobije ne znači negirati postojanje mržnje prema drugim konfesijama i mi muslimani moramo sarađivati u borbi protiv antisemitizma, straha od hrišćanstva i pogrešnih predstava o zapadnoj kulturi.

Ne smijemo biti taoci svojih ekstremista. Kako se čitava međunarodna zajednica bori protiv radikalizma i terorizma, čvrsto vjerujemo da ovi napori moraju biti dio sveopšteg nastojanja da se stvori bolji svijet zasnovan na kulturnim različitostima, u kome se ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i osnovne slobode poštuju onako kako treba.

Kada je Barak Obama postao predsjednik SAD, obećao je otvaranje novog poglavlja u odnosima između Zapada i islamskog svijeta. U svojoj prvoj prekookeanskoj predsjedničkoj posjeti, govoreći u turskom parlamentu, on je rekao:

„SAD nisu, i nikada neće biti, u ratu protiv islama... Odnos Amerike sa muslimanskom zajednicom, islamskim svijetom ne može i neće biti zasnovan samo na borbi protiv terorizma. Tražimo šire angažovanje zasnovano na zajedničkim interesima i međusobnom poštovanju. Slušaćemo pažljivo, prevazićićemo nesporazume i naći zajedničku osnovu. Poštovaćemo jedni druge čak i kada se ne slažemo. Prenosićemo iskreno uvažavanje islamske vjere koja je tokom vijekova toliko doprinijela oblikovanju svijeta – uključujući i moju zemlju.“

Iako je bilo mnogo prepreka na putu ka dobrim odnosima, ova godina bi mogla donijeti jedinstvenu priliku za stvaranje novog diskursa tolerancije i razumijevanja između naroda islamskog svijeta i Zapada. Možda ćemo u muslimanskim zajednicama unutar zapadnog društva morati da potražimo smjernice za budućnost. Mora se stvoriti i održati više mogućnosti za šire i bliže susrete između muslimana i nemuslimana i na individualnom, i na institucionalnom nivou. U svjetlu potencijala za novu klimu političke otvorenosti u zemljama gdje su muslimani većinsko stanovništvo, takvi susreti su možda izgledniji nego ikada ranije.

Što je još važnije, odlučne organizacije i pojedinci se moraju ujediniti i angažovati na izolovanju ekstremista – i ostati ujedinjeni u radu na razvoju kulture tolerancije i poštovanja koja je potrebna da bi se osiguralo puno uvažavanje naših prava. To je jedini put naprijed kako za islamski svijet, tako i za Zapad – kao i za islam na Zapadu.

Copyright: Project Syndicate, 2011.