Važi za kontroverznu figuru i u svojoj stranci: Džanan Kaftandžioglu, Foto: AP

ODIGRALA KLJUČNU ULOGU U BORBI PROTIV PREDSJEDNIKA TURSKE

Ko je Džanan Kaftandžioglu: Feministkinja koja je krenula na Erdogana

Ljevičarka Džanan Kaftandžioglu je podstakla uspon sve efikasnije turske opozicije i izazvala bijes predsjednika
7093 pregleda 0 komentar(a)
Važi za kontroverznu figuru i u svojoj stranci: Džanan Kaftandžioglu, Foto: AP
Važi za kontroverznu figuru i u svojoj stranci: Džanan Kaftandžioglu, Foto: AP
Ažurirano: 03.05.2020. 23:30h

Beznadežna i rascjepkana opozicija u Turskoj, prošle godine je konačno zbila redove i potukla vladajuću Stranku pravde i razvoja (AKP) na lokalnim izborima u nekoliko velikih gradova. 

Novi popularni gradonačelnik Istanbula, Ekrem Imamoglu, dobio je najveću pažnju i zasluge. 

Međutim, malo ko iz međunarodnih medija je primijetio ženu koja stoji iza njega - ljevičarku koja vozi motor, feministkinju koja podržava LGBTQ zajednicu, Džanan Kaftandžioglu, šeficu Republikanske narodne partije (CHP) u Istanbulu.

Međutim, kod pristalica i kritičara u Turskoj, ona nije prošla neopaženo. 

Kaftandžioglu je kod kuće uveliko prepoznata kao neko ko je igrao ključnu ulogu u uspjehu njene stranke u borbi protiv predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. 

Ona je i javni ikonoklast i neumorni radnik iza kulisa - i sa 48 godina, simbol generacijske promjene u stranci kojom tradicionalno dominiraju stariji ljudi.

REedžep Tajip Erdogan
Erdoganu potrebni “vjerodostojni neprijatelji”(Foto: AP)

Njen politički stil je implicitno odbacivanje nacionalističke frakcije sopstvene stranke, koja je jako posvećena osnivaču republike Mustafi Kemalu Ataturku, ali je mnogi povezuju sa neprijateljstvom prema manjinama i otvoreno pobožnim muslimanima.

Kaftandžioglu se ne izvinjava zbog protivljenja mentalitetu koji je nekad dominirao procesom donošenja odluka u stranci, a koji se sad uveliko smatra prevaziđenim.

Džanan Kaftandžioglu
Džanan Kaftandžioglu(Foto: AP)

To smjelo razmišljanje, koje je kasnije kanalisala u pomirljivu novu izbornu strategiju, podstaklo je stalni rast CHP. Učinilo je i da ona postane meta Erdoganove srdžbe.

Kaftandžioglu je odrastala 1970-ih i 1980-ih na selu u turskoj provinciji Ordu duž Crnog mora. Majka joj je bila domaćica, a otac nastavnik, i živjeli su skromno.

“Ja sam jedna od stotina hiljada Turaka koji su rođeni na selu, odrasli u siromaštvu, ali sam postala ono što sam zahvaljujući jednakim mogućnostima koje je pružila republika,” napisala je u odgovoru na pitanja “Forin polisija”.

Pristalice CHP
Stranka usvojila pomirljivu strategiju: Pristalice CHP(Foto: AP)

Pohađala je medicinski fakultet u Istanbulu i specijalizovala se u oblasti sudske medicine.

Međutim, tokom studija je počela da se bavi politikom, braneći prava žena koje nose marame, kojima je bilo zabranjeno da pohađaju neke fakultete, i pišući teze o slučajevima torture, koji su bili rasprostranjeni u Turskoj u to vrijeme. 

Kasnije se posvetila aktivizmu, prvo pri turskoj Fondaciji ljudska prava a kasnije kao jedan od osnivača programa Kolektivno sjećanje sa porodicama žrtava neriješenih političkih ubistava. 

Njen svekar Umit Kaftandžioglu, pisac i kolumnista sekularnog dnevnika “Džumhurijet”, ubijen je 1980. ispred svoje kuće u Istanbulu. Sumnja se da su ga ubili ultranacionalisti.

“Ona je aktivistkinja koliko i političarka. Njen rad u građanskom aktivizmu je tako značajan i revolucionaran,” kaže Ajkan Erdemir, direktor turskog programa Fondacije za odbranu demokratije u Vašingtonu, i bivši član CHP u parlamentu.

“Ona je skoro kao sušta suprotnost stereotipnog CHP koji se povezuje sa starom erom.”

Kaftandžioglu je 2011. počela da radi za CHP u Istanbulu kao šefica za medije, kulturu i komunikacije, potom je 2012. postala zamjenik lidera za Istanbul, da bi 2018. došla na čelo stranke u tom gradu. Iskustvo sa običnim narodom uvijek prožima njen aktivizam u CHP-u.

Otkad je došla na čelo stranke u Istanbulu 2018, ulagala je energiju u udruživanje sa drugim opozicionim strankama, mobilišući mlade stručnjake i razvijajući novi pristup za pridobijanje segmenata stanovništa koje je stranka ranije često ignorisala.

“Raniji pristup CHP, koji određeni broj ljudi i dalje zastupa, je da oni imaju prave ideje, a ako ih narod ne razumije, to je problem naroda,” kaže Ilter Turan, profesor političkih nauka na Univerzitetu Bilgi u Istanbulu. “Mislim da Džanan Kaftandžioglu predstavlja drugi, istinski demokratski pristup, gdje možete izaći i ubijediti ljude da imate prave ideje.”

Strategija smanjivanja podjela

Pod njenim vođstvom, Imamoglu i drugi gradonačelnici su usvojili novu taktiku, nazvanu strategija “radikalne ljubavi”, koja je antiteza Erdoganovog okrutnog stila izazivanja podjela i antagonizma. 

Pristalice tokom suđenja Džanan Kaftandžioglu
Pristalice tokom suđenja Džanan Kaftandžioglu(Foto: AP)

To je obuhvatilo pružanje ruke marginalizovanim grupama, koristeći pozitivnu, inkluzivnu retoriku (koja je izuzetno rijetka u nemilosrdnom svijetu turske politike) i pokušaje smanjivanja kulturnih podjela koje Erdogan produbljuje. Imamogluov pozitivni slogan bio je “Sve će biti u redu” i on je izgovorio molitvu u jednoj džamiji - što je rijedak potez za jednog političara CHP - kako bi se približio pobožnim muslimanima.

Stranka je pokazala da joj je stalo do pristalica vlade frustriranih zbog ekonomskih nedaća Turske, manjina koje zaziru od nacionalističkog krila CHP, te vjerskih konzervativaca koji često vide sekularističku CHP kao islamofobnu.

“Oni su nastupili kao neko ko ne izaziva sukobe i podjele. Oni su zapravo pokušali da se obrate grupama stanovništva za koje bi redovni članovi CHP vjerovali da ne pripadaju njihovim izbornim jedinicama,” kaže Turan.

Osim toga, u suštoj suprotnosti sa velikim promašajima u komunikacijama i u tehničkom smislu tokom predsjedničkim izbora 2018, pod budnim okom Kaftandžioglu i drugih, strategija izbornog dana za prošlogodišnje lokalne izbore - koji su obuhvatili kontroverzno ponavljanje nakon što se ispostavilo da je CHP odnio tijesnu pobjedu u prvom krugu - primijenjena je veoma disciplinovano. 

Imamoglu je stalno bio na televiziji i komununicirao jasno, a iz straha od izborne prevare, stranka je dežurala da bi zaštitila brojanje glasova.

Ekrem Imamoglu
Imamoglu je prošle godine izabran za gradonačelnika(Foto: Anadolu Agency)

“Ovo je prvi put da vidim da je CHP tako organizovan,” kaže Nevšin Mengu, kolumnistkinja i pristalica te stranke. “Kaftandžioglu je tu odigrala važnu ulogu.”

Savršeni bauk

Turska opozicionarka je popularna, ali i kontroverzna figura. Ona je ispoljila stavove koji su ekstremno sporni unutar stranke, i države. Priznala je genocid nad Jermenima i državu nazvala “serijskim ubicom”, kritikovala je popularni kemalistički slogan zbog militantnog prizvuka i objavila na Tviteru: “Odbijam da kažem da smo mi vojnici Mustafe Kemala, mi smo njegovi drugovi.”

Ovakvi stavovi su od nje napravili savršenog bauka za vjersko-konzervativnu, nacionalističku AKP. 

U roku od 48 sati od izbora za šeficu stranke za Istanbul, tužioci su protiv nje otvorili istragu na osnovu optužbi za terorizam (ona se sada žali na kaznu desetogodišnjeg zatvora), i Erdogan lično je na sastanku AKP sljedećeg dana posvetio deset minuta kritikama na njen račun, čitajući svaku od njenih objava na Tviteru koje su mu zasmetale.

U novije vrijeme, protiv poličarke je podignuta krivična prijava i otvorena istraga nakon što je CHP u Istanbulu prijavio Erdoganovog moćnog direktora za komunikacije Fahretina Altuna zato što je navodno gradio mimo propisa u tom gradu.

To je dio šire vladine neprijateljske strategije koja svakoga u opoziciji vidi kao egzistencijalnu prijetnju. 

Nakon što su opštine u kojima je CHP na vlasti počele kampanju prikupljanja donacija da pomognu onima koji su pogođeni pandemijom koronavirusa, centralna vlada je blokirala ta sredstva i optužila stranku da pokušava da osnuje paralelnu državu.

“Vlada, u skladu da svojim uobičajenim političkim mentalitetom, upravlja krizom bez transparentnosti, saradnje ili zdravog razuma,” kazala je Kaftandžioglu.

Zato što je žena, još više je na meti klevetnika. “Dobijam na stotine prijetnji seksističkih, nacionalističkih i ultravjerskih grupa. Znala sam da ću se kao žena suočiti sa ovim, ali nikad nisam razmišljala o tome da ustuknem,” napisala je Kaftandžiogu u mejlu.

Ona je kazala da vlada ima strategiju da polarizuje društvo duž kulturnih i političkih linija rascjepa i da svuda nalazi neprijatelje.

“Ako vlada ne može da identifikuje spoljnog neprijatelja, ona stvara apstraktne neprijatelje i pravi se da je u ratu sa njima. Ponekad kaže da su to strane sile, ponekad terorizam, a ponekad sekularni ljudi.” Selim Koru, analitičar turske Fondacije za istraživanje ekonomske politike, neprofitne organizacije sa sjedištem u Ankari, kaže da su Erdoganu potrebni “vjerodostojni neprijatelji” da bi ujedinio svoju stranku i pristalice protiv njih putem svojih polarizujućih tirada. Džanan se na mnoge načine savršeno uklapa u tu ulogu, ne samo zbog svojih političkih stavova, nego i zbog načina života. Ona je jednom na Tviteru objavila fotografiju svoj supruga na kojoj jede svinjetinu, što je glavna crvena linija u Turskoj, čak i među većinom sekularnih građana.

Odsustvo nacionalnog duha

“Ono što je zaista čini sočnom metom je njego flagrantno odsustvo nacionalnog duha ‘yerli ve milli’ (lokalno i nacionalno, omiljena fraza vlade). Ona i ljudi oko nje... ne samo da žive izvan konteksta nacionalnog duha, nego i poriču takvu vrstu nacionalizma,” kaže Koru.

“Erdogan može da ustane i kaže ‘Pogledajte, ovo je namjerno nepoštovanje. Ona vas mrzi, ona mrzi oni što predstavljate i želi da vas promijeni onako kako su kemalisti htjeli da vas promijene, na najgori mogući način.’”

Opozicionarka je zvog svojih stavova postala kontroverzna figura i u svojoj stranci, posebno među starijim generacijama.

“Oni je mrze. Oni je potpuno mrze. Vide je kao zlu ženu koja je došla ovdje da podijeli CHP. Za njih je ta promjena užasna. Oni misle da se CHP raspada. Ali ne, stranka se mijenja.”

Međutim, kako ističe politikolog Turan, kao što Džananin pristup odbija mnoge ljude, on takođe privlači druge koji su se do sada možda osjećali iskjučenim, kao što je omladina, ljevičari, liberali i vjerske i etničke manjine.

“Jedan dio stranke ne voli njen ikonoklastični pristup politici. Međutim, može biti slučaj da su neki drugi ljudi, koji su se prethodno osjećali otuđeno od stranke, sada više zainteresovani iz istog razloga.”

”Kao da sam ja pobijedila”

Čini se da posebno žene inspiriše to što je jedna političarka ostvarila takav uspjeh. Nevšib Mengu je prisustvovala kongresu CHP kada je Kaftandžioglu ponovo izabrana.

“Bilo je uzbuđenja. Makar pola prostorije je bilo ispunjeno ženama,” kazala je. Jedna od njih joj je rekla: “Svaki put kada ona pobijedi, osjećam se kao da sam ja pobijedila.”

Slogan kongresa bio je “od Istanbula do Turske, jedini put naprijed je dolaskom na vlast”, što ukazuje na to da CHP ima sve veće ambicije da pobijedi na nacionalnom nivou. Ta stranka nije pobijedila na izborima od 1977, ali njena najpopularnija ličnost, Imamoglu, u anketama ima prolazi skoro kao Erdogan. 

Prerano je za stranku da proglasi predsjedničkog kandidata, ali će favoriti vjerovatno biti Imamoglu ili Mansur Javaš, popularni gradonačelnik prijestonice Ankare. Džanan Kaftandžioglu će vjerovatno nastaviti ulogu aktera iza kulisa.

Izbori u Turskoj se održavaju u nevjerovatno nefer uslovima koji favorizuju vladajuću stranku. Neki eksperti tu državu više ne smatraju demokratijom, nego kompetitivnim autoritarnim sistemom, naročito nakon što je ostalo malo ograničenja za Erdoganovu vladavinu kada je sistem transformisan u “izvršni predsjednički” nakon referenduma 2017. Kaftandžioglu to opisuje kao “vladavina jedne stranke pretvorena u vladavinu jednog čovjeka”.

Erdogan će učiniti sve da ostane na vlasti 

Može samo da se nagađa da li će se Erdogan odreći vlasti čak i ako izgubi na sljedećim predsjedničkim izborima, koji su planirani za 2023. godinu. 

“Pitanje je da li će aktuelni predsjednik biti voljan da se odrekne te važne pozicije? A odgovor je da će, naravno, biti izuzetno nevoljan da to učini i da će uraditi sve što je u njegovoj moći da potkopa izborni proces kako bi ostao na vlasti”, kaže politikolog Ilter Turan, naglašavajući da to možda neće biti slučaj ako rival pobijedi sa dovoljno velikom razlikom. 

U svakom slučaju, kako ističe kolumnistkinja Nevšin Mengu, u donedavno beznadežnim opozicionim krugovima, ponovo se probudila velika nada. “Prvi put za duži period, ljudi govore o CHP kao da postoji realna šansa da pobijedi na nacionalnim izborima.”

Članak je objavljen u časopisu “Forin polisi” Prevela i priredila: Angelina Šofranac