Britanija da se suoči sa mračnom istorijom

Nakon što su demonstranti u Bristolu srušili statuu trgovca robljem, u toj zemlji se užarila debata o njenoj rasističkoj prošlosti

7430 pregleda 40 reakcija 1 komentar(a)
Demonstranti bacaju Kolstonovu statuu u luku u Bristolu, Foto: AP Photo
Demonstranti bacaju Kolstonovu statuu u luku u Bristolu, Foto: AP Photo

Nakon što su demonstranti protiv rasizma oborili statuu trgovca robljem u engleskom lučkom gradu Bristolu, u Britaniji se užarila debata o tome kako ta zemlja treba da se suoči sa nekim od najmračnijih poglavlja njene istorije.

Statuu Edvarda Kolstona, koji se obogatio u 17. vijeku trgujući robovima iz zapadne Afrike, oborila je i bacila u luku grupa demonstranata koja učestvuju u globalnom talasu protesta protiv rasizma.

Statue ličnosti iz britanske imperijalističke prošlosti proteklih godina su tema sporenja između onih koji tvrde da takvi spomenici samo odražavaju istoriju i onih koji tvrde da veličaju rasizam.

Uzimajući stvari u svoje ruke, demonstranti su užarili debatu koja je prethodno bila ograničena na marševe, peticije i kolumne u dnevnim listovima, navodi Rojters.

Portparol britanskog premijera Borisa Džonsona kazao je da je uklanjanje statue krivično djelo. „Premijer u potpunosti razumije snagu osjećanja kada je u pitanju ova tema. Međutim u ovoj zemlji, gdje postoji takvo snažno osjećanje, imamo demokratske procese koji mogu riješiti ovakve teme”, kazao je portparol. „Premijer ne sumnja da postoje države u kojima i dalje postoji diskriminacija i rasizam ali se ne slaže sa tvrdnjama da je ovo rasistička zemlja. Napravili smo značajan napredak u tom pogledu, mada ostaje još puno toga što treba uraditi, dodao je Džonsonov portparol.

Džonson je ranije juče kazao da su „demonstracije obesmišljene nasiljem koje predstavlja izdaju onoga zbog čega su ljudi protestovali”.

Ministar za kriminal, policiju i pravosuđe Kit Malthaus pozvao je juče na krivično procesuiranje odgovornih za rušenje bronzanog spomenika Kolstonu.

Rojters navodi da mnogi u Britaniji smatraju da demokratski procesi do sada nijesu uspjeli da priznaju bol koji izaziva zaostavština ropstva u Velikoj Britaniji.

„U pravu su ljudi koji kažu da spomenike treba rušiti i uklanjati tek nakon javne diskusije. Međutim to se ne dešava. U Bristolu se već godinama diskutuje o spomeniku Edvardu Kolstonu i to nas nije dovelo nigdje”, objavila je na Tviteru istoričarka Kejt Vilijams.

U kolumni za „Gardijan“, istoričar Dejvid Olusoga tvrdi da rušenje statue Kolstonu nije „napad na istoriju već stvaranje istorije”, jer se Bristol u nedjelju prvi put od 1895. oslobodio statue „masovnog ubice“ i čovjeka koji je nadgledao transport u ropstvo 84 000 Afrikanaca od kojih je, prema nekim procjenama njih 19 000 umrlo u utrobama brodova koji su bili u vlasništvu njegove kompanije i čija su tijela potom bacana ajkulama.

U Bristolu su jedna ulica i nekoliko zgrada nazvane po Kolstonu, a na postolju statue stajao je originalni natpis iz 1895. godine u kojem je Kolston opisan kao „plemenit i mudar“.

Gradonačelnik Bristola Marvin Ris rekao je za BBC da, iako ne odobrava nasilje, nema osećaj gubitka zbog statue.

„Nikada se ne bih pretvarao da je statua porobljivača u centru Bristola, grada u kojem sam odrastao, i nekoga ko je lako mogao biti vlasnik nekog od mojih predaka išta drugo osim lična uvreda za mene”, kazao je Ris, čiji su preci sa Jamajke.

Policija u Bristolu je saopštila da su donijeli taktičku odluku da ne intervenišu jer je to moglo izazvati veće nerede.

„Mada sam razočaran što su ljudi oštetili jednu od naših statua, razumijem zašto se to dogodilo, jasna mi je simbolika”, kazao je načelnik policije Endi Benet.

Veličanje Kolstonovog lika i djela je, kako piše Olusoga za „Gardijan“ sramno ali nije jedinstveno. I u drugim britanskim gradovima muškarci koji su se obogatili trgovinom ljudima ili koji su branili „uglednu trgovinu“ ovjekovječeni su u bronzi i mermeru. Olusoga kao primjer navodi spomenik Henriju Dundasu na trgu u Edinburgu. Njegov veliki doprinos civilizaciji je kako navodi istoričar ublažavanje i opstruiranje pokušaja da se usvoji zakon kojim se zabranjuje trgovina robljem. Istoričari polemišu oko toga koliko je hiljada umrlo ili je transportovano u ropstvo zbog njegovih postupaka.

Čak se i britanski ratni heroj Vinston Čerčil našao na meti napada: na njegovom spomeniku u Londonu u nedjelju veče demonstranti su sprejem napisali: „Čerčil je bio rasista“.

Čerčil je izražavao rasističke i antisemitske stavove a kritičari ga okrivljuju da je uskratio hranu Indiji tokom gladi 1943. godine koja je usmrtila dva miliona ljudi. Pojedini Britanci smatraju da se mračna strana njegove zaostavštine zanemaruje.

Ovakve debate u Britaniji podsjećaju na kontroverze u Sjedinjenim Držama koje se često fokusiraju na spomenike generalima Konfederacije iz vremena Građanskog rata, i u Južnoj Africi, gdje je Univerzitet u Kejptaunu 2015. uklonio statuu britanskog kolonijaliste Sesila Roudsa.

U SAD protesti vode ka reformi policije i krivičnog sistema

U Sjedinjenim Državama se nakon dvije nedjelje protesta zbog smrti Afroamerikanca Džordža Flojda, intenzivira pritisak za reformu policijskih snaga. Bijes demonstranata zbog Flojdove smrti 25. maja širom SAD prerasta u odlučnost da njegov slučaj postane prekretnica u rasnim odnosima i inicijalna kapisla za promjenu klrivičnog sistema.

Mada je u početku bilo nasilja, protesti posljednjih dana protiču uglavnom mirno. Promjene u karakteru demonstracija tokom vikenda vjerovatno održavaju osjećaj da su zahtjevi demonstranata za reformom policije dobili odjek u svim sferama američkog društva.

Protesti su takođe produbili političku krizu za predsjednika Donalda Trampa, koji je prijetio da će na ulice američkih gradova rasporediti aktivnu vojsku.

Demokrate u Kongresu juče su predstavile predlog zakona kojim bi linčovanje postalo zločin iz mržnje i omogućio žrtvama policijske brutalnosti i njihovim porodicama da tuže policiju pred građanskim sudom, čime bi se okončala pravna doktrina poznata kao kvalifikovani imunitet.

Predlog zakona takođe zabranjuje policajcima da koriste zahvat gušenja i rasno profilisanje, zahtijeva da policajci nose kameru i predviđa osnivanje civilnih odbora za nadzor rada policije.

Nejasno je hoće li predlog imati podršku republikanaca koji kontrolišu Senat. Njihova i podrška predsjednika Trampa je neophodna za usvajanje zakona. U Mineapolisu, većina gradskih odbornika je obećala da će raspustiti policijski odsjek kako bi stvorili drugačiji model, što je bilo nezamislivo prije Flojdove smrti.

U Njujorku je gradonačelnik Bil de Blasio najavio niz reformi za koje je kazao da imaju za cilj izgradnju povjerenja između stanovnika i policija, rekavši novinarima da će opredijeliti određenu sumu novca iz policijskog budžeta za socijalne službe u manjinskim zajednicama.

U Francuskoj demonstranti traže pravdu za Adama Traorea

Od kako je talas protestan koje je izazvalo brutalno ubistvo Džordža Flojda zahvatio Francusku, demonstranti uzvikuju još jedno ime: Adama Traore.

„Umrli su na identičan način”, kazala je njegova sestra Asa Traore.

Adama Traore je slavio 24. rođendan 19. jula 2016. kada su trojica policajaca tokom privođenja koristili svoja tijela kako bi ga obuzdali. Do trenutka kada je sproveden u policijsku stanicu nije davao znakove života.

Kao i Flojd, i Traore je bio crnac i njegova smrt izazvala je velike proteste u Francuskoj, gdje se policijskom brutalnošću i rasizmom državne instance nijesu ozbiljnije pozabavile.

Četiri godine Traoreova porodica je zahtijevala da francuska policija snosi odgovornost za njegovu smrt tokom privođenja. Niko nije krivično gonjen. Medicinski eksperti ne mogu da se usaglase da li je on preminuo zbog načina na koji su ga policajci obuzdavali ili zbog zdravstvenih problema.

Sada bijes zbog ubistva Džordža Flojda u SAD daje njihovoj kampanji novi zamah.

„Slučaj Džordža Flojda podsjetio nas je na brojne druge žrtve koje su umrle u istim uslovima kao on”, kazao je Almami Kanut, francuski glumac koji učestvuje u kampanji porodice Traore.

„Ne kažemo da je policija u Francuskoj ista kao ona u SAD. Međutim, smrtonosne metode koje se koriste u Americi su iste one koje se koriste u nekim evropskim zemljama, iste one koje ubijaju istu vrstu ljudi”.

Bonus video: