sedam godina nakon krvavih protesta

Ni pravda ni memorijal za žrtve masakra tokom Euromajdana u Kijevu: Ovo je i dalje mjesto zločina

Na praznom prostoru kod Institutske ulice nema policijske trake koja bi odala forenzički značaj tog mjesta, ali istražitelji vjeruju da bi tu mogli biti važni tragovi da se konkluzivno utvrdi ko je tamo pucao na desetine antivladinih demonstranata 20. februara 2014.

7509 pregleda 3 komentar(a)
Sa protesta u Kijevu: Januar 2014., Foto: Shutterstock
Sa protesta u Kijevu: Januar 2014., Foto: Shutterstock

Skoro sedam godina nakon što su protesti Euromajdana u ukrajinskoj prijestonici dostigli krvavi vrhunac, mjesto gdje su se demonstranti sukobili sa snagama bezbjednosti i dalje je mjesto zločina, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Na praznom prostoru kod Institutske ulice nema policijske trake koja bi odala forenzički značaj tog mjesta, ali istražitelji vjeruju da bi tu mogli biti važni tragovi da se konkluzivno utvrdi ko je tamo pucao na desetine antivladinih demonstranata 20. februara 2014.

Posljednji, ali i najkrvaviji dan višemjesečnog pokreta doveo je do svrgavanja Moskvi naklonjenog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča, koji se uveliko smatra odgovornim za to što su njegove snage bezbjednosti otvorile vatru na demonstrante.

Međutim, napor da se mrtvima i njihovom pokretu oda počast memorijalnim i muzejskim kompleksom naišao je na prepreke koje ističu poteškoće zemlje da zatvori to poglavlje.

"Potrebni su nam odgovori šta se dogodilo, ko je izdao naređenja, ko je pucao na ljude i zašto se to dogodilo", rekao je Sergej Horbatjuk, bivši tužilac koji je nadzirao istrage zločina nad demonstrantima s Euromajdana i koji je 2019. tražio od suda u Kijevu da zaustaviti izgradnju kompleksa na toj lokaciji.

Slučaj nije zatvoren

Ukrajinske vlasti podigle su optužnice protiv više od 200 osoba povezanih sa zločinima protiv demonstranata, objavila je krajem prošle godine generalna tužiteljka Irina Venediktova, dok je Janukovič u odsustvu osuđen za izdaju zbog uloge u pokušaju gušenja protesta koji su izbili zbog naginjanja njegove administracije ka Moskvi.

Obje ukrajinske vlade poslije Euromajdana optužene su za odugovlačenje u isporučivanju pravde, a Kremlj i njegove pristalice u Ukrajini nastavljaju da rade na diskreditaciji nasljeđa Euromajdana.

Tromjesečne demonstracije izbile su nakon što je Janukovičeva vlada promijenila planove za potpisivanje političkog i ekonomskog sporazuma s Evropskom unijom u novembru 2013. godine, ujedinjujući različite političke tabore i građane širom zemlje protiv endemske korupcije i Janukovičevog flertovanja s Rusijom.

Više od 100 demonstranata je ubijeno tokom pokreta, pri čemu je 49 od "nebeske stotine" ubijeno 20. februara.

Takođe je poginulo desetak pripadnika bezbjednosnih snaga.

Istraživači su mukotrpno radili na rekonstruisanju događaja tog dana, stavljajući na mapu crvene tačke koje označavaju civile koje su ubili pripadnici "Crne jedinice" specijalnih policijskih snaga Berkut, iza barikada u Institutskoj ulici koja vodi do Trga nezavisnosti (Majdan nezaležnosti), žarišne tačke protesta.

Dok je više od 20 policajaca umiješanih u ubistva izbjeglo krivično gonjenje pobjegavši na Krim pod okupacijom Rusije, u oblasti na istoku Ukrajine pod kontrolom separatista ili samu Rusiju, koristeći to što Moskva odbija zahtjeve za izručenje, petorici koji su ostali u Kijevu suđenje je počelo 2015.

Najistaknutiji i najsporniji slučaj povezan s nasiljem išao je ka presudi kada je pet optuženih – Sergej Tamtura, Oleksandar Marinčenko, Pavlo Abroskin, Sergej Zinčenko i Oleh Janiševski – oslobođeno u okviru razmjene zatvorenika sa separatistima koje na istoku Ukrajine podržava Rusija.

Mada su se dvojica kasnije vratila, Abroskin, Zinčenko i Janiševski i dalje nisu dostupni ukrajinskim tužiocima, što je podstaklo politička sporenja i potopilo nade za skoro zaključenje slučaja.

Jevgenija Zakrevska, advokatica grupe ljudi koji su podnijeli tužbe u tom slučaju, krivi ukrajinsko rukovodstvo – posebno predsjednika Volodimira Zelenskog – što je dozvolilo da pripadnici Berkuta umaknu i pokazalo "slabost" pred Rusijom.

"To je bila užasna uvreda pravde", rekla je Zakrevska u pisanim komentarima.

Situaciju dodatno komplikuje nejasnost u postojećim zakonima u pogledu krivičnog gonjenja ljudi u odsustvu, tako da dok bi sudbinu Tamture i Marinčenka sud mogao odrediti ove godine, postupci protiv ostale trojice i dalje su zamrznuti.

"Ni predsjednik koji ima većinu u parlamentu, niti sami poslanici koji podržavaju predsjednika nisu podnijeli predlog zakona koji bi riješio ovaj problem", napisala je Zakrevska.

Da se ne zaboravi

Zakrevska vjeruje da je od ključnog značaja da se nastavi sa slučajem, dijelom kako bi se osiguralo da se slični događaji više nikada ne ponove.

Zato su ona i njeni klijenti lobirali kod Horbatjuka da traži sudski nalog za zaustavljanje gradnje na lokaciji u Institutskoj ulici.

Advokatica kaže da ta oblast mora ostati netaknuta, barem dok se ne donese prva presuda s pripadnicima Berkuta, kako bi se omogućili dodatni balistički eksperimenti koji bi mogli osnažiti njihov slučaj i "spriječiti prekrajanje istorije", što je referenca na širenje teorije zavjere iz Moskve, uključujući i neosnovanu tvrdnju da su ukrajinski opozicioni lideri unajmili gruzijske snajperiste da namjerno izazovu krvoproliće.

Zakrevska takođe tvrdi da postoje novi podaci i fotografski dokazi, kao i izjave svjedoka koje tek treba povezani s mjestom zločina.

To zasad ide na štetu dovršetka izgradnje trajnog memorijala i muzeja koji bi "iznijeli istinu" o pokretu Euromajdan, rekao je direktor kompleksa Igor Pošivajalo.

Dizajneri su izabrani na javnom konkursu i čak su isplaćena sredstva za početak izgradnje memorijala, prvog dijela projekta.

Zvaničnici, međutim, nisu uspjeli da utvrde uslove ili jasan rok radova i Pošivajlo kaže da su "istinski komične situacije" – koje je Horbatjuk opisao kao neophodne forenzičke aktivnosti – doprinijele odlaganjima.

Ozbiljnija stvar dogodila se na godišnjicu početka Majdan protesta u novembru 2020. godine, kada je policija pretresla dom i obližnju kancelariju Pošivajla u okviru istrage o navodima da je ukraden novac za izgradnju.

Na zahtjev proruske opozicione partije, državni istražitelji su takođe počeli da ispituju tvrdnju da su lideri Euromajdana izveli "puč", što je isti jezik kojim govori Kremlj.

Pošivajlo kaže da su sredstva već bila u džepovima izvođača radova čiji je posao zaustavljen, dok je kancelarija Zelenskog kritikovala pretrese zbog lošeg tajminga.

Incident je ipak povećao kontroverzu oko projekta koji je prvobitno planiran za otvaranje početkom 2019. godine.

Opasni narativi

U međuvremenu, čak i oni koji su ujedinjeni u traženju pravde za zločine na Majdanu podijelili su se po tom pitanju, što odražava politički bremenitu prirodu istorijskog sjećanja u Ukrajini.

Advokat Vitali Titič, koji zastupa porodice nekoliko ubijenih demonstranata, smatra da je dodatni istražni rad u Institutskoj ulici nepotreban pošto su istražitelji već prikupili obimne dokaza, prije nego što su slučaj poslali sudu.

On vjeruje da zadržavanje planova za izgradnju memorijala ide na ruku narativa Moskve da radikali – poput desničarskih aktivista koji su protestovali protiv izgradnje u toj oblasti – imaju glavnu riječ u Kijevu.

Mnogo korisnije, tvrdi Titič, bilo bi da se odrede – bez mitologizovanja – kontekst pokreta Euromajdan i posljedice ubistva demonstranata za buduće generacije.

"Razumijevanje šta je tačno bio Majdan, od početka do kraja, predstavlja izlaz iz situacije u koju nas je utjerao (ruski predsjednik Vladimir) Putin", rekao je on.

Preporučujemo za Vas