Kada se novinarka i majka Maris Kajzer prije nešto manje od godinu na Tviteru zapitala šta da rade roditelji "koji jednostavno više ne mogu" – pogodila je misao mnogih roditelja u Njemačkoj. Pod oznakom #Coronaeltern (Korona-roditelji) ljudi su se preko društvenih mreža jadali jedni drugima i opisivali kako je živjeti između rada od kuće i kućnog školovanja ili zabavljanja djece.
U tom trenutku prvi tvrdi lokdaun u Njemačkoj bio je na snazi već nekoliko sedmica, sve škole i vrtići bili su zatvoreni, baš kao i sportske dvorane i igrališta. Bilo je zabranjeno sastajanje se s prijateljima. Dani unutar četiri zida postali su izazov.
Šefovi su od zaposlenih i dalje očekivali stoprocentni učinak, a učitelji i nastavnici da roditelji na kraju dana pošalju mejlom zadatke koje su uradila njihova djeca. O sličnim iskustvima su svjedočili i roditelji iz drugih zemalja.
Strah od "pregorijevanja"
Godinu dana kasnije ne može biti riječi o poboljšanju situacije. Njemačka se nalazi usred trećeg pandemijskog talasa. Škole i vrtići djelimično rade, ali o normalnoj svakodnevici ne može biti govora: radno vrijeme vrtića je ograničeno, nastava svedena na minimum. Mnoge savezne pokrajine razmatraju da ponovno u potpunosti zatvore vrtiće i škole.
No i bez te odluke na roditelje raste pritisak da djecu ostave kod kuće.
"Evo poruke od vrtića u kojoj se od nas traži da, ako je ikako moguće, djecu ostavimo kod kuće“, jada se jedna majka preko Tvitera. Vaspitačice i učitelji su u strahu od korone, preopterećeni protokolima koje moraju da slijede. Ostanak kod kuće je postao društveno poželjno ponašanje.
Djeca u isto vrijeme pričaju da im je ipak lijepo u vrtiću, piše ova majka. Šta učiniti? Druga žena govori o iscrpljenosti koju primjećuje kod sebe i drugih roditelja: „Ne bi me čudilo da roditelji sada počnu padati jedan za drugim.“ Neki se pitaju kome da ostave djecu kad moraju na posao?
Prije svega pogođene majke
Nije slučajno što se i na društvenim mrežama žale prije svega majke. Brojne studije pokazuju da su žene snažnije pogođene ograničenjima koja je donijela pandemija nego muškarci. Sociološkinja Juta Almendinger govori o "retradicionalizaciji" uloga u porodici koja je tokom krize poništila godine emancipacije.
Istraživanje o obrazovanju djece i mladih u Njemačkoj iz oktobra prošle godine pokazuje da je briga o djeci još uvijek u najvećoj mjeri u rukama majki. "Često su zaposlene majke u potpunosti preuzele brigu o djeci dok je kod očeva to tek rijetko slučaj", stoji u izvještaju.
Prema studiji Instituta za istraživanje stanovništva iz juna prošle godine, žene se češće žale na opterećenje koje donosi briga o djeci. Jedna četvrtina majki djece mlađe od 16 godina se najmanje jednom nedjeljno osjeća iscrpljeno. Jedno zdravstveno osiguranja je došlo do zaključka da je preko polovine majki krajem 2020. bilo pod većim stresom nego prije krize. Kod muškaraca je sa 40 odsto taj udio nešto manji.
Na izmaku snaga
Ane Šiling, direktorka socijalno-zdravstvene organizacije koja brine o zdravlju žena, u jednom intervjuu je na drastičan način dala do znanja u kakvom zdravstvenom stanju se nalaze žene u Njemačkoj.
"Uvijek su žene koje su dolazile na rehabilitaciju bile iscrpljene. Ali one koje dolaze u posljednje vrijeme su potpuno na izmaku snaga", kaže Šiling.
"Žene najviše pate jer se više ništa ne može planirati: vrtići zatvoreni, promjenljiva nastava, pa onda opet ukidanje... To ne samo da je naporno nego sve više i više obeshrabruje žene. Jer pored ovih briga, ima još mnogo drugih: sopstveni posao, obrazovanje djece, briga o porodici“, kaže Šiling. Kaže, potreban je jasan apel na muškarce da u ovo doba manje rade na poslu, a više kod kuće i sa djecom.
I na društvenim mrežama se raspravlja o rješenjima za "korona-roditelje" pod stresom. Neki predlažu učestalije testiranja u školama i vrtićima, neki više dana bolovanja za roditelje, a neki potpuni lokdaun koji bi, kako se nadaju, urodio boljom epidemiološkom situacijom i time normalizacijom života.
Neki pak predlažu, uz dozu humora, da političari preuzmu brigu nad barem dva djeteta kako bi stekli iskustvo u praksi i znali kuda vode njihove odluke.
Bonus video:
