Zidane kuće od crvene cigle, vjetrenjače, kaldrma, crkva – gradić Barle na granici između Belgije i Holandije na prvi pogled ne izgleda ništa drugačije od bilo kog prosječnog holandskog gradića. Ali Barle je ipak sasvim poseban.
Jedino se tu može dogoditi da ručak spremate u jednoj, a jedete u drugoj državi. Da sjedite uvaljeni u svojoj fotelji i gledate televizor koji se nalazi preko granice. Ili čak da muž i žena spavaju u istom krevetu, ali s dvije strane granice.
Šampioni u broju enklava
Kako je to moguće? Tako što se Barle sastoji iz parčića Belgije i Holandije koji su toliko isprepletani da granica prolazi kroz razne objekte u gradu – od privatnih kuća, restorana, kafića do muzeja i galerija. Granica je obilježena bijelim krstićima svuda po gradu i predstavlja zaštitni znak Barlea.
Bizarna geografija ovog grada potiče iz srednjeg vijeka kada su se parcele dijelile između aristokratskih porodica. „Godine 1198. Vojvoda Hendrik je zemlju u Barleu dao u zakup lordu Bredi, ali je lord Breda mogao da uzme samo ono zemljište koje nije obrađeno, a zemlju koju je vojvoda Hendrik već obrađivao, zadržao je za sebe“, objašnjava za DW šef gradske turističke organizacije Vilem de Gol.
Kada je 1831. Belgija proglasila nezavisnost od Holandije, među tako podijeljenim parcelama valjalo je utvrditi granicu. Od obale do Njemačke granica se crtala korak po korak, ali kada su došli do Barlea, samo su ih preskočili i ostavili za naknadno rješavanje.
To naknadno rješenje stiglo je tek 1995. godine i tako su nastala dva grada – Barle Hertoh u Belgiji i Barle Nasau u Holandiji, sa ukupno 30 enklava – 22 belgijske enklave u Holandiji, sedam holandskih enklava u belgijskim enklavama u Holandiji i jedna holandska enklava u Belgiji.
„S obzirom na to da u cijelom svijetu postoji ukupno oko 60 enklava, mi volimo da kažemo da smo svjetski šampioni u broju enklava“, priča Vilem de Gol.
Odakle ti je kućni prag – odatle si i ti
Ali sa utvrđivanjem granica stvari nisu postale jednostavnije, jer je granica odjednom presijecala ulice, parkove, parkinge, prodavnice, galerije, pa čak i kuće. Da doskoče birokratskim zavrzlamama, u Barleu su ustanovili pravilo ulaznih vrata koje kaže: tamo gdje su ti ulazna vrata, tamo ti je i državljanstvo.
„Svaki put kad idem u toalet, ja moram da pređem granicu. Sva sreća, nema carine“, priča Žulijan Lemans. I njegovu kuću presijeca granica.
Pojedinim građanima to je donijelo nove glavobolje. Gospođi koja je 68 godina života provela kao državljanka Belgije, te 1995. birokrate su pokucale na vrata i rekle: „Ulazna vrata su vam u Holandiji i sada ste državljanka Holandije. Morate da izvadite novi pasoš.“ Ali pošto gospođi baš nije bilo pravo, čak se i sam tadašnji gradonačelnik angažovao da osmisle rješenje. Eureka! Prozor i vrata na kući su zamijenili mjesto i ulazna vrata su tako ponovo završila u Belgiji, a gospođa je mogla da zadrži stari pasoš.
Ali pravilo ulaznih vrata i danas draži ljudsku dovitljivost. Nadaleko je čuvena priča o barleanskoj zgradi u koju uđete u Belgiji, a iz nje izađete u Holandiji.
Naime, nakon što je Holandija ograničila broj stanova koji je svaki pojedinac mogao da izgradi, vlasnik jedne zgrade iskoristio je metar zemlje što je imao na belgijskoj teritoriji i tamo smjestio ulazna vrata. Njegova je zgrada tako zvanično u Belgiji, a Belgija nema ograničenja u broju stanova. Iako se stanovi fizički nalaze na teritoriji Holandije, formalno oni lebde iznad nje, a vlasnik zadovoljno trlja ruke zbog izigravanja birokratije.
Saradnja i razgovor
Barle sve ima duplo. Dva imena, dva gradonačelnika, dvije opštine, dvije crkve, dvije pošte, ali jedno zajedničko tijelo i dugogodišnju saradnju u rukovođenju gradom. Koje ulice će da se asfaltiraju, ko će koji travnjak da održava, ko će da odnosi smeće, kako će da se naplaćuju računi – sve su to pitanja za koja se lideri ova dva grada morali da traže posebna rješenja.
„Uz mnogo razgovora, strpljenja i spremnost da ponekad nešto prećutite, dolazimo do rješenja. Možete mnogo postići razgovorom. Želimo da pokažemo i Evropi i svijetu, pa i vašim zemljama, da razgovorom, logičkim razmišljanjem i ljubaznošću može daleko da se stigne“, priča za DW gradonačelnik belgijskog Barlea Frans de Bont.
Dok oni traže operativna rješenja, građani traže način da od tih specifičnosti profitiraju. Kao ni u jednom drugom pograničnom mjestu, u Barleu savršeno dobro znaju s koje strane granice je jeftiniji benzin, a s koje hrana. Gdje kupiti duvan, a gdje piće. Ili u kojoj državi mogu da kupe vatromet cijele godine, a u kojoj samo uoči praznika.
Ironija pandemijskih mera
Ali tu harmoniju uzdrmala je pandemija koronavirusa. Tamo gdje su granice bile samo krstići na pločniku, korona je donijela stvarne razlike i podjele. Jer strategija Belgije je bila da se u potpunosti zaključa, dok je Holandija imala mnogo relaksiraniji pristup. Kafići su tako s jedne strane ulice radili, a sa druge čekali popuštanje mjera. Holanđani se slobodno šetali ulicama, a Belgijanci tugaljivo virili kroz prozor.
Vrhunac apsurda dogodio se u prodavnici „Zeman“ kroz koju takođe prolazi državna granica. Oni su tako u jednom trenutku morali crvenom trakom da zatvore dio radnje u Belgiji, dok je onaj u Holandiji ostao otvoren. To je praktično značilo da su Holanđani mogli da kupe novu majicu, ali ne i novi donji veš, jer je on ostao zaključan u belgijskom dijelu radnje.
„U jednom trenutku su frizerski saloni bili zatvoreni u Belgiji, a otvoreni u Holandiji. Kasnije je bilo obrnuto. Pokušajte da objasnite takve mjere ljudima koji moraju da zatvore radnje. Danima smo dobijali pozive i pokušavali da umirimo situaciju“, seća se gradonačelnik Barle Hertoha.
Kad se korona smirila, i Barle je odahnuo. O danima strogih mera danas nerado govore. Najvažnije je, kažu, da su se stvari vratile u ravnotežu. To najbolje potvrđuju turisti koji su već počeli da pristižu i oduševljeno se fotografišu po ustaljenom modelu – jednom nogom u Belgiji, a drugom u Holandiji.
Bonus video:
