Osvrt na 2021. i pogled na 2022. godinu, kada je u pitanju Evropska unija, može se sažeti jednom riječju: pandemija. Borba protiv korone bila je i ostaće dominantna tema.
Novi njemački ministar zdravlja Karl Lauterbah (SPD), čiji će glas ubuduće biti važan među 27 ministara zdravlja zemalja-članica EU, početkom decembra jasno je rekao. „Pandemija će trajati duže nego što smo mislili.“
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, koja je kao i Lauterbah po profesiji ljekar, kaže da je dovoljno loša vijest već i to da četvrti talas pandemije korone EU drži čvrsto u šaci. Sljedeće iskušenje moglo bi da dođe u 2022.
Vakcinisati, vakcinisati, vakcinisati
„Suočavamo se s novom prijetnjom koja se zove omikron“, rekla je Fon der Lajen u Briselu. Evropska unija mora da preduzme mjere protiv te nove varijante virusa, a to prije svega znači da vakcinacija mora da se intenzivira. „Naučnici nam ponavljaju da vakcinacija i dopunska terapija nude najjaču zaštitu od kovida.“ Ako je potrebno, vakcina bi mogla da se prilagodi mutacijama. Unija je već sklopila odgovarajuće ugovore s proizvođačima vakcina.
Evropska komisija je prošle godine u ime 27 država-članica nabavila oko milijardu doza vakcina za građane EU. Još 350 miliona izdvojeno je za Kovaks, međunarodnu kampanju vakcinacije koju su pokrenule Ujedinjene nacije. U novoj godini EU će nastaviti s nabavkom vakcina.
Predsjednica Evropske komisije obećala je pomoć u otvaranju proizvodnih pogona, naročito u Africi, ali i dostavu većeg broja vakcina. „Pojačaćemo naše napore da podržimo Afriku, tamo su stope vakcinacije najniže na svijetu“, obećala je Ursula fon der Lajen: „Cilj za 2022. je da se obezbijedi da do sredine godine 70 odsto svjetske populacije bude potpuno vakcinisano.“
Premalo vakcinisanih u mnogim zemljama EU
Centrala u Briselu je početkom 2021. vakcine nabavljala sporo, što je izazvalo žestoke kritike u zemljama-članicama. Nakon talasa zaraze u proljeće, uslijedilo je relativno opušteno ljeto. Odmor na plaži, noćni život, otvorene škole i ljeto bez briga… Takvo raspoloženje je vladavalo širom EU. Međutim, prosečna stopa vakcinacije od 66 odsto odraslih koja je postignuta u EU, nije bila dovoljna da na jesen spriječi novi talas i da u pojedinim članicama Unije dovede i do preopterećenje bolnica.
Procenat vakcinisanih u državama-članicama veoma je različit i kreće se od 26 odsto u Bugarskoj, do 82 procenta na Malti. Države-članice su te koje su isključivo odgovorne za kampanje vakcinacije i zaštitne mjere kao što su obavezno testiranje ili vakcinacija kao preduslov da bi se išlo na posao, u prodavnice, restorane ili škole. Iz Brisela su mogli samo da posmatraju tu beznadežnu zbrku različitih mjera i pravila. Unutrašnje granice EU bilo je moguće zadržati otvorenim uz pomoć „kovid-pasoša EU“.
Obavezna vakcinacija u EU?
Austrija i Njemačka žele da uvedu obavezno vakcinisanje za sve. Grčka, Italija i druge zemlje osmislile pravila po kojima su vakcine obavezne za određene profesionalne ili starosne grupe. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen kaže da je rasprava o obaveznoj vakcinaciji „prikladna i neophodna“.
Ministri zdravlja EU će u 2022. što je prije moguće raspravljati da li obavezna vakcinacija ima smisla, jer se postavlja pitanje da li će recimo Njemačka, ukoliko uvede obaveznu vakcinaciju, dozvoljavati nevakcinisanim građanima iz drugih zemalja EU da uđu na njenu teritoriju. „Nadamo se najboljem, pripremamo se za najgore“, rekla je Fon der Lajen sumirajući svoju strategiju borbe protiv pandemije za 2022.
Vladavina prava
Privredni oporavak EU koji je započeo 2021. mora se nastaviti i što je više moguće proširiti i u 2022. godini. U jednom trenutku, teško opterećeni budžeti zemalja-članica EU moraće da se dovedu u red. Oporavku pomaže razvojni program EU vredan 750 milijardi eura, iz kojeg se već isplaćuju prve tranše. Od programa pomoći, koji je prvi put finansiran zajedničkim zaduživanjem, profitiraju uglavnom zemlje na jugu i istoku EU, prije svega Italija.
Poljska i Mađarska još ne dobijaju novac. Te zemlje su predale svoje investicione programe, ali Evropska komisija neće da plati dok se ne riješi spor oko vladavine prava u te dvije zemlje. Godina 2021. obilježena je žučnim raspravama oko pravosudnog sistema, ali i sistema vrijednosti EU, koje su nacionalno-konzervativne vlade u Poljskoj i Mađarskoj odbacivale ili otvoreno dovodile u pitanje.
Centrifugalne sile mogle bi da u 2022. postanu još jače. Moglo bi da dođe do obračuna sada kada je evropsku politiku napustila njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je vodila pomirujuću politiku. Tako je barem najavio mađarski premijer Viktor Orban. „Jedno je sigurno. Era nejasnoća, prikrivanja i odugovlačenja s odlaskom Angele Merkel je okončana. Sada se spremamo za otvorenu bitku“, prokomentarisao je Orban smjenu vlasti u Berlinu.
Makronova godina?
Sledeće godine sve oči će biti uprte u Francusku. Francuski predsjednik Emanuel Makron ponovo se kandidaovao za predsjednika i izbori su u aprilu. Ta zemlja istovremeno od 1. januara preuzima predsjedavanje Savjetu Evropske unije.
U predizbornoj kampanji protiv desničarskog fronta Makron želi da pokaže da je promijenio Evropu kao što je obećao. On želi da EU pretvori u „strateškog i suverenog igrača“, prije svega na spoljnopolitičkom planu. Na „strateškom samitu“ u proljeće 2022. on namerava da ubijedi ostalih 26 vlada zemalja-članica EU da prihvate njegove spoljnopolitičke ciljeve po pitanju Kine, SAD, Rusije i ostatka svijeta.
U tu svrhu, spoljna i odbrambena politika EU trebalo bi da budu više povezana. Makron se nada da će, nakon prilično neodlučne Angele Merkel, saveznika za svoje planove pronaći u novom njemačkom kancelaru Olafu Šolcu.
„Suverena Evropa“ mogla bi da se suoči sa prvim testom već na početku 2022. godine. Ruski predsjednik navodno prijeti invazijom na Ukrajinu krajem januara. Kako bi na to trebalo da odgovori EU, a kako NATO? Baltičke države i Poljska već dugo traže veću zaštitu, pa i od Evropske unije.
Migracija: drama koja tinja
Odnos prema migracijama, izbjeglištvu i pravu na azil predmet je stalnih rasprava u EU, ne samo kada se radi o granici s Bjelorusijom, već i na Lamašu, Kanarskim ostrvima, u Italiji, Grčkoj i na Balkanskoj ruti. U 2021. ništa se nije ni promijenilo, ni pokrenulo. Da li će 2022. doneti rješenje? Odbraniti se i izolovati, ili primiti i rasporediti izbjeglice i migrante? To su još uvijek ključna pitanja.
Zagovarači tvrde linije po pitanju migracija danas čak pominju ideju o EU bez prava na azil. Tako recimo razmišlja Balaš Orban, zamjenik jednog ministra u Mađarskoj. On se žali da sadašnji sistem nije u stanju da zaustavi ljude na granici. Organizacija „Amnesti internešenal“ u međuvremenu optužuje EU da potkopava ljudska prava i pravo na azil i tako primorava migrante da krenu na opasno putovanje.
Bonus video:
