Kad pada podrška, potreban je uspješan rat

• Putin uživa u pažnji koju je privukla ukrajinska kriza, smatra estonska premijerka

• Moskovski analitičari misle da je gomilanje trupa možda ubjedljiv blef predsjednika, ali ne isključuju mogućnost da se on radikalno promijenio tokom pandemije

13199 pregleda 7 komentar(a)
Protesti u Njujorku u znak solidarnosti s Ukrajinom, Foto: DAVID DEE DELGADO
Protesti u Njujorku u znak solidarnosti s Ukrajinom, Foto: DAVID DEE DELGADO

Premijerka Estonije smatra da ruski predsjednik Vladimir Putin uživa u pažnji svijeta koju je izazvala kriza oko Ukrajine i da mu je potreban uspješan rat da bi osnažio podršku kod kuće.

Kaja Kalas je takođe rekla da je situacija krajnje ozbiljna i da se Moskvi ne smiju davati nikakvi ustupci sve dok drži više od sto hiljada vojnika blizu Ukrajine. Ocijenila je da bi to bili pregovori preko nišana.

"Mislim da on očigledno uživa, budući da je u centru pažnje na Zapadu, jer je bilo godina kada je možda bio donekle zanemaren", izjavila je Kalas za Rojters.

"Ali sada, kada ga posjećuju različiti zapadni lideri, svi stalno spekulišu šta on misli ili šta bi mogao da uradi ... to ga čini definitivno veoma važnim", rekla je o čovjeku koji dominira Rusijom od 2000. godine.

Kalas, koja je relativno nova na funkciji premijerke, kaže da bi cilj nagomilavanja ruskih trupa mogao biti i odvraćanje pažnje od domaćih pritisaka, naročito zbog upravljanja pandemijom kovida-19. Prema Rojtersovim podacima zasnovanim na državnoj statistici, u Rusiji je umrlo više od 700.000 ljudi, a samo polovina stanovništva je vakcinisana.

Kaja Kalas
Kaja Kalasfoto: Reuters

"Kada popularnost opadne, onda vam je potreban uspješan rat da biste pojačali podršku. I to je takođe nešto što su Rusija ili ruska administracija ranije koristile", rekla je Kalas.

Ona je veoma oprezna povodom bilo kakvih pregovora ili ponuda Rusiji, jer ne bi trebalo zaboraviti širu sliku.

"A to je da je pištolj uperen u Ukrajinu, i ne može se pregovarati na nišanu," izjavila je Kalas.

Naivnost prema Rusiji

Estonija je na liniji fronta između NATO i Rusije još otkad se pridružila zapadnom vojnom savezu 2004, ali je bezbjednosna situacija na Baltiku i u Evropi generalno napetija proteklih nedjelja nego u bilo kom trenutku posljednjih decenija.

"Naravno, mi smo članice NATO-a, tako da je malo drugačije napasti članicu NATO-a nego napasti Ukrajinu. Ali, ipak, ako se izvuče sa Ukrajinom, oni samo pomjeraju granice još dalje i vjerovatno razmišljaju kako da nastave".

Estonija ima samo 1,3 miliona stanovnika, ali je postala evropski lider u oblasti digitalne vlade i obrazovanja, sve vrijeme držeći gard prema većem susjedu i bivšem okupatoru na istoku.

Evakuacija civila iz Donjecka usljed eskalacije sukoba
Evakuacija civila iz Donjecka usljed eskalacije sukobafoto: Reuters

Vlada je prošle nedjelje raspravljala o spremnosti Estonije za sukob ili hibridne napade poput sajber ratovanja.

"Šta ćemo da radimo ako ne bude struje? Šta ako ostanemo bez interneta? Kako ćemo isplaćivati penzije?", izjavila je u intervjuu za "Fajnenšl tajms" (FT).

Ona ističe da je mantra Estonije: "Da se pripremimo za sve, pa ako se ništa loše ne dogodi, dobro je, pozitivno smo se iznenadili".

Povodom posjete francuskog predsjednika Emanuela Makrona Moskvi, Kalas kaže:

"Osjećam da postoji velika želja da se bude heroj koji će riješiti ovaj slučaj, ali ne mislim da je on rješiv na taj način. Izgleda da postoji određena vrsta naivnosti prema Rusiji. Pokušavala sam da to objasnim i predsjedniku Makronu: vi to vidite kroz prizmu jedne demokratske zemlje. Kažete da će Rusiji biti preskupo da vodi rat ... ali Putina nije briga", izjavila je Kalas.

"Da nikad više ne ostanemo sami"

Estonija, koja je proglasila nezavisnost 1918, zbog turbulentne istorije ima posebno pronicljivo gledište, ocjenjuje FT.

"Dobro smo vidjeli kako ovo funkcioniše i kako se razmišlja. Oni (zapadnoevropski lideri) nemaju ovakvo iskustvo", kazala je Kalas. Ona smatra da bi Zapadu bolje koristilo "strateško strpljenje" nego što žuri da nešto ponudi Putinu. Međutim, boji se da sa novom njemačkom vladom, predstojećim francuskim izborima i Bajdenovom administracijom u SAD, Putin "definitivno tu vidi priliku".

FT piše da sjećanje na teror sovjetske vladavine i jaka želja da se ti dani nikad ne vrate, objašnjavaju zašto je Estonija stalno upozoravala Zapad na opasnost od revanšističke Rusije, posebno nakon prve Putinove agresije u Gruziji 2008. i još više nakon aneksije Krima 2014.

"Osnovni princip naše spoljne politike je da nikada više ne budemo sami. Zato što smo 1940-ih mislili da nam niko ne treba. Onda smo ostali sami, što je naš veliki komšija iskoristio", objasnila je Kaja Kalas.

Različiti pogledi na II svjetski rat

FT piše da zapadna i istočna Evropa različito gledaju na II svjetski rat. "Na zapadu se uglavnom nacistička Njemačka vidi kao jedini agresor, dok na istoku postoje duga sjećanja i na zločine Sovjetskog Saveza".

Kalas kaže da je ta razlika najizraženija 9. maja, koji se obilježava kao Dan pobjede u zapadnoj Evropi, kada je kapitulirala nacistička Njemačka.

"To je mogao da bude dobar dan i za nas, da je 10. maja Staljin rekao: 'Svi ste slobodni, ponovo budite nezavisne zemlje.' Ali nije. Tada su za nas počela zvjerstva - deportacije, masovna ubistva, pritisak na našu kulturu, kolektivizacija", kaže ona.

Voljela bih da sav taj novac koji ulažemo u odbranu uložim u obrazovanje, ali zbog toga što smo nezavisna država, mi zapravo nemamo opciju

"Puno se priča o nacistima, o holokaustu. Ali bilo je toliko žrtava komunističkog režima o kojima se ni u našoj zemlji ne priča mnogo".

Estonska premijerka vjeruje da je Putinov cilj da baltičke države zauvijek drži na oprezu tako nikad ne smiju da spuste gard.

Lideri Estonije, Letonije i Litvanije sa potpredsjednicom SAD juče na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji
Lideri Estonije, Letonije i Litvanije sa potpredsjednicom SAD juče na Minhenskoj bezbjednosnoj konferencijifoto: Reuters

"To je ono što ponekad osjećam tokom diskusija Evropskog savjeta. Za neke od tih ljudi to je teorijska rasprava. Dok je za nas to svakodnevna briga, prava briga. Voljela bih da sav taj novac koji ulažemo u odbranu, uložim u obrazovanje, ali zbog toga što smo nezavisna država i zbog stvari koje moramo da uradimo za to, mi zapravo nemamo opciju".

Lukav strateg ili ogorčeni i bezobzirni vođa?

"Njujork tajms" navodi da su mnogi analitičari u Moskvi i dalje uvjereni da je ruski predsjednik u suštini racionalan i da bi rizici invazije na Ukrajinu bili toliki da ogromno gomilanje trupa ima smisla samo kao veoma ubjedljiv blef. Ali neki takođe ostavljaju prostora za ideju da se radikalno promijenio usred pandemije, te da je možda postao još više paranoičan, ogorčen i bezobziran.

Sto dugačak šest metara koji je koristio ovog mjeseca da se fizički distancira od evropskih lidera koji su dolazili na pregovore simbolizuje, za neke dugogodišnje posmatrače, njegovu odvojenost od ostatka svijeta. Putin je skoro dvije godine zaštićen u čauri bez virusa, a državna televizija ga prikazuje kako većinu ključnih sastanaka održava putem telekonferencije, sam u prostoriji, a čak i svoje ministre drži na distanci u rijetkim prilikama kada ih lično pozove.

"Tajms" piše da je Putin kod kuće oduvijek želio da projektuje imidž ozbiljnog državnika, nadjačavajući nacionalističke radikale u emisijama u udarnim terminima i u parlamentu, koji ga godinama pozivaju da pripoji još više Ukrajine.

Čini se da Rusi uveliko podržavaju narativ Kremlja da je Zapad agresor u ukrajinskoj krizi, kaže Denis Volkov, direktor Levada centra, nezavisne agencije za ispitivanje javnog mnjenja u Moskvi. On dodaje da su alarmirajuće poruke iz Vašingtona o neposrednoj ruskoj invaziji samo učvrstile to gledište.

Ako Putin izvede kratku i ograničenu operaciju poput petodnevnog rata protiv Gruzije, moglo bi se očekivati da je Rusi podrže, kaže Volkov.

"Međutim, ako to bude dugačak, krvav rat, imali bismo situaciju gdje je nemoguće prognozirati. To bi bio kraj stabilnosti", smatra Volkov.

Uspješno koristi imidž demona

Fjodor Lukjanov, istaknuti moskovski spoljnopolitički analitičar koji savjetuje Kremlj, kaže da je Putinov cilj sada "da primora na djelimičnu reviziju ishoda Hladnog rata". Ali on i dalje vjeruje da Putin neće pokrenuti totalnu invaziju i da će umjesto toga koristiti "specijalna, asimetrična ili hibridna sredstva" - uključujući i navođenje Zapada da vjeruje da je on zaista spreman da napadne.

"Blef mora da bude veoma ubjedljiv. A SAD, sa snažnim prikazima agresivne Rusije spremne za invaziju, "prihvataju tu igru 200 odsto", rekao je Lukjanov.

Ovakvim razmišljanjem, kažu ruski analitičari, američki zvaničnici padaju na preuveličanu sliku Putina kao zlog genija. Pošto su propali prošli Putinovi pokušaji da pregovara sa Zapadom o kontroli naoružanja i širenju NATO-a, Kremlj je odlučio da podigne ulog do tačke u kojoj je postalo nemoguće ignorisati njegove interese, smatraju oni.

Čini se da Rusi uveliko podržavaju narativ Kremlja da je Zapad agresor u ukrajinskoj krizi. Ako Putin izvede kratku i ograničenu operaciju, moglo bi se očekivati da je Rusi podrže

"On veoma uspješno koristi negativnu sliku koja je stvorena o njemu kao o demonu", kaže Dmitrij Trenjin, šef istraživačkog centra Karnegi Moskva. On ocjenjuje da Putin koristi strahove da je spreman da pokrene stravičan rat. "Plan je bio da se stvori prijetnja, da se stvori osjećaj da bi se rat mogao dogoditi".

Putin juče u Moskvi sa liderom Bjelorusije Lukašenkom
Putin juče u Moskvi sa liderom Bjelorusije Lukašenkomfoto: Reuters

Međutim, eksperti su i ranije griješili, navodi američki list, podsjećajući da je Putin zauzeo Krim iako je malo moskovskih analitičara predviđalo vojnu intervenciju. A oni koji sumnjaju da Putin blefira, ističu da je on tokom pandemije već izveo akcije koje su ranije djelovale malo vjerovatno. Njegov žestok obračun sa mrežom opozicionara Alekseja Navaljnog, na primjer, bilo je u suprotnosti sa rasprostranjenim stavom da će Putin dopustiti izvjesno domaće neslaganje kao izduvni ventil za upravljanje nezadovoljstvom.

"Putin je u posljednjih godinu dana prešao mnogo rubikona", kaže Majkl Kofman, direktor studija Rusije na CNA, istraživačkom institutu u Virdžiniji. "Ljudi koji vjeruju da je nešto ovako dramatično malo vjerovatno ili nevjerovatno, možda nisu primijetili tu kvalitativnu promjenu u posljednje dvije godine".

Bonus video: