Kristofer S. Čivis, direktor američkog "Statecraft" programa iz nezavisnog istraživačkog centra za međunarodne odnose "Carnegie Endowment for International Peace", objavio je analizu mogućeg ishoda rata u Ukrajini.
Analizu je objavio britanski "Gardian", a prenosi N1.
Ratovi ponekad počinju lako, ali je načelo strategije da su uvijek nepredvidivi i da ih je izuzetno teško završiti. Putinov rat u Ukrajini već eskalira brže nego što bi većina stručnjaka mogla da zamisli prije samo sedmicu. Sada je svojom vojskom opkolio velike ukrajinske gradove i prijeti da će ih sravniti termobaričkim oružjem, kasetnim bombama i navođenim projektilima. To će terorisati civilno stanovništvo i moglo bi da demoralizuje nadolazeći ukrajinski otpor.
“Sukob bi mogao eskalirati na Balkan”
Sukob bi mogao eskalirati na drugu regiju, kao što je Balkan, gdje traju dugogodišnji sukobi, a Rusija ima široku mrežu obavještajnih i sigurnosnih službi. U međuvremenu, NATO, G7 i niz drugih zemalja podigli su ekonomske kazne na neviđeni nivo. Nekoliko evropskih nacija koje su prije oklijevale da vojno uključe u sukob sada su to učinile, tako što šalju oružje i finansiraju ukrajinski otpor.
Usred ove eskalacije, stručnjaci mogu da razviju beskonačan broj scenarija o tome kako bi sukob mogao da završi. No moje iskustvo kao američkog nacionalnog obavještajnog službenika za Evropu sugeriše da postoje samo dva puta prema okončanju rata - jedan, nastavak eskalacije, potencijalno preko nuklearnog oružja i drugi - gorak mir nametnut poraženoj Ukrajini koji će Sjedinjenim Američkim Državama i mnogim evropskim saveznicima biti veoma teško progutati.
Putinova operacija
Putin namjerno oblikuje svoju operaciju u Ukrajini na isti način na koji su Sjedinjene Američke Države uokvirile vlastite operacije promjene režima na Kosovu, Iraku i Libiji, optužujući da je Ukrajina počinila kršenje ljudskih prava i da je teroristička država. Putin uz to ubacuje smiješnu tvrdnju da je Ukrajina fašistička, piše Gardian, a prenosi Index.
Sudeći po tome kako stvari sada stoje, čini se da je malo vjerovatno da će se Putin, koji je već toliko uložio u ovaj rat, zadovoljiti nečim manjim od potpunog pokoravanja ukrajinske vlade. Najvjerovatnija strategija za to je sravniti Harkov kao da je Grozni ili Alep, a zatim prijetiti da će Kijev spaliti do temelja.
Uspije li u svrgavanju ukrajinske vlasti, Rusija će postaviti marionetsku vladu u Kijevu koja će potpisati uslove predaje vrlo povoljne za Rusiju. Uslove će gotovo sigurno uključivati obećanje ukrajinske neutralnosti, a mogli bi ići još dalje tako što će Ukrajinu formalno obavezati na rusku sferu uticaja uz članstvo u ruskoj Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti ili njenoj Evroazijskoj ekonomskoj uniji.
U tom trenutku, Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici suočiće se sa veoma teškim političkim izborom. Vašington i neki od njegovih saveznika mogli bi nastojati da se bore, na primjer, podržavajući ukrajinsku pobunu. To bi otprilike odražavalo strategiju koju su Sjedinjene Američek Države koristile da pomognu francuskom otporu protiv nacističke Njemačke.
Kremlj bi vjerovatno bio spreman da rizikuje napade na sigurna utočišta na teritoriji NATO-a, najvjerovatnije koristeći neregularne snage ili čak zloglasnu Vagnerovu grupu. Ove bi operacije mogle dovesti do masovne eskalacije koja bi otvorila vrata mnogo širem ratu između NATO-a i Rusije - upravo onom ratu koji je Džo Bajden pokušavao izbjeći.
Nuklearno oružje
Alternativno, pobuna bi mogla uveliko oslabiti ruske snage. Ukrajinska pobunjenička vojska mogla bi nametnuti veliku štetu ruskim snagama i narušiti Putinovu poziciju među ruskim elitama, o čijoj podršci zavisi vlast.
Mogući su i drugi putevi prema daljoj eskalaciji, ali svi oni na kraju vode prema nuklearnom pragu. Brojne ratne igre koje su izvele SAD i njihovi saveznici nakon ruske invazije na Ukrajinu 2014. jasno pokazuju da bi Putin vjerovatno upotrijebio nuklearno oružje ako zaključi da je njegov režim ugrožen.
Teško je tačno znati kakav bi ga razvoj događaja dovoljno uplašio da pređe nuklearni prag. Svakako bi bila dovoljna velika NATO-ova vojska koja bi ušla na rusku teritoriju. Prelazak preko nuklearnog praga ne bi nužno značio trenutnu nuklearnu razmjenu pune snage - drugim riječima, globalni termonuklearni rat. Ali to bi bio veoma opasan, prelomni događaj u svjetskoj istoriji.
Zastrašivanje Zapada
Nuklearna opcija o kojoj se najčešće raspravlja posljednjih dana uključuje Rusiju koja koristi malo nuklearno oružje ("nestrateško nuklearno oružje") protiv određenog vojnog cilja u Ukrajini. Takav napad mogao bi imati vojnu svrhu, kao što je uništavanje aerodroma ili drugog vojnog cilja, ali bi uglavnom bio usmjeren na demonstraciju volje za korištenje nuklearnog oružja ili na "eskalaciju radi deeskalacije" i zastrašivanje Zapada da odstupi.
Neki analitičari dovode u pitanje sposobnost Rusije da zaista izvede takvu operaciju s obzirom na nedostatak prakse. Nažalost, ovo nije jedina ili čak najvjerovatnija opcija dostupna Kremlju. Na temelju analiza koje sam vodio nakon Putinove invazije 2014., vjerovatnija opcija bila bi iznenadni nuklearni test ili nuklearna detonacija na velikoj visini koja oštećuje električnu mrežu velikog ukrajinskog ili čak NATO grada. Zamislite eksploziju zbog koje se svjetla gase iznad Osla.
Najteži izazov
Šta je alternativa? Još jednom, mogući su beskonačni scenariji, ali postoji jedan osnovni – počinje nastojanjem da se izbjegne dalja eskalacija. Do sada se Bajdenova administracija mudro suzdržavala od direktnog američkog vojnog uplitanja u sukob, ali suzdržavanje može biti teško sljedećih dana ako ruske snage brutalno opustoše ukrajinske gradove.
Ali najteži izazov biće kako odgovoriti ako Rusija nametne marionetski režim u Ukrajini. To bi stavilo SAD u gotovo nemoguću poziciju da moraju da biraju između dalje eskalacije i kompromisa na samim principima koji su doveli do rata – prava nacije poput Ukrajine da bude slobodna i nezavisna.
U ovom scenariju, Bajdenova administracija morala bi da pokaže izvanredno vođstvo i snagu da zadrži svoju koaliciju i usmjeri je prema suzdržanosti.
Suočila bi se sa veoma visokim pritiskom evropskih prijestonica, ukrajinskih lobija i drugih da odbaci marionetsku vladu i nastavi da se bori, možda priznavanjem ukrajinske vlade u egzilu.
"Šanse da Putin ispadne strateški slab su realne, ali..."
Hoće li NATO vrata ostati otvorena Ukrajini u kojoj dominiraju Rusi? Vjerovatno, ali to bi bilo slično tvrdnji da su vrata NATO otvorena Sjevernoj Koreji ili Iranu. Sve posljedice koje su vjerovatne iz ovog sukoba – rastuće gomilanje konvencionalnih snaga na granici NATO i Rusije, viši nivo odbrambenih izdataka u Sjedinjenim Američkim Državama, prestanak napora da se smanji američki vojni položaji na Bliskom istoku i manje resursa za strateško takmičenje sa Kinom – i dalje bi bile bolji ishod od alternative u kojoj je korišćeno nuklearno oružje.
Ratovi mogu početi brzo ili sporo. Nije prerano razmišljati o tome kako ovaj rat privesti kraju. Šanse da Putin ispadne strateški slab su realne. Ali to ne znači da SAD može pobijediti. Moraće se zadovoljiti slikom koja je mnogo ružnija nego što je bila prije rata, a što prije Vašington to prihvati, to bolje.
Bonus video:
