"NATO i Rusija ne vide jedno drugo kao protivnike"

Nada iz prošlosti: 25 godina Osnivačkog akta NATO-Rusija

Osnivački akt NATO-Rusija iz 1997. godine bio je istorijski pokušaj da Hladni rat konačno postane stvar prošlosti i da se zajednički otvori novo poglavlje saradnje. Dvadeset i pet godina kasnije to se čini nevjerovatnim

3955 pregleda 5 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Pariz, 27. maj 1997. godine: svečano potpisivanje Osnivačkog akta NATO-Rusija. Za domaćina, francuskog predsjednika Žaka Širaka, to je vrhunac diplomatskog približavanja Zapada i Istoka, od 1990. godine. „Naš sporazum je uspjeh za Rusiju, za NATO, za Evropu. Ali prije svega, to je uspjeh za mir i velika nada za naše narode.“

„NATO i Rusija ne vide jedno drugo kao protivnike“: to je ključna rečenica Osnivačkog akta. Dvije strane tada su se obavezale da će poštovati suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja, kao i da će se uzdržati od nasilja. Tada je osnovan i Savjet NATO-Rusija, kako bi se izgradilo povjerenje i utvrdili zajednički ciljevi kada je reč o naoružanju i borbi protiv terorizma.

Za tadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kola taj trenutak je čak značio kraj podjele Evrope: „Danas se zemlje Atlantskog saveza i Rusija dogovaraju o saradnji koja – i tako je tačno kada to kažem – u istoriji nije viđena.“

Ustupci na obije strane

Približavanje je takođe bilo važno, jer je Osnivački akt otvorio put kao širenju NATO na istok. Nedugo zatim, Poljska, Češka i Mađarska su prve kao bivše članice Varšavskog pakta postale članice zapadnog vojnog saveza – kasnije i mnoge druge zemlje.

Kako bi izašle u susret Kremlju, SAD i evropske države obećale su Rusiji ekonomsku pomoć, kao i uključivanje u prestižnu grupu vodećih industrijskih zemalja. Ali, što je najvažnije, NATO je poručio da nema namjeru u novim zemljama-članicama da stacionira nuklearno oružje ili borbene snage. To je naročito bilo važno ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu.

„U novim zemljama članicama NATO neće biti nuklearnog oružja. Konvencionalne oružane snage u Evropi će biti smanjene. U blizini Rusije neće biti vojne infrastrukture. To je čvrsto i obavezujuće obećanje država potpisnica.“

...a onda je došao Putin

Ali Osnivački akt nije pravno obavezujući međunarodni ugovor, već politički dokument, deklaracija o namerama. U Osnivački akt NATO izričito unosi mogućnost daljeg stacioniranja u zavisnosti od bezbjednosne situacije. Vojnim akcijama u Čečeniji, Gruziji, na Krimu i u Ukrajini, Jeljcinov nasljednik, Vladimir Putin doveo je do toga da se upravo ta bezbjednosna situacija dramatično pogoršala.

Putin je NATO proglasio za neposrednu prijetnju koja remeti njegove planove da susjedne države stavi pod ruski uticaj. Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu prije nekoliko dana, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg ocijenio je da se napadom na Ukrajinu i prijetnjama Zapadu, Rusija veoma udaljila od duha Osnivačkog akta.

„Putin je želio manje NATO-a na svojim granicama i započeo je rat. Sada dobija više NATO-a na svojim granicama. Odluka Finske i Švedske da podnesu zahtjev za članstvo u NATO je istorijska. To pokazuje da evropsku bezbjednost neće diktirati nasilje i zastrašivanje.“

Osnivačkim aktom je uklonjen veo neprijateljstva između Istoka i Zapada, ocijenio je predsjednik SAD Bil Klinton 1997. Dvadeset i pet godina kasnije taj veo je postao znatno gušći.