Njemačka i Kina su čvrsto trgovinski povezane – to se vidi po kataklizmi koju izaziva zastoj u šangajskoj luci. Ali, da li Njemačka smije toliko da zavisi od jedne diktature? O tome su različita mišljenja.
Očajna je vijest za njemačku ekonomiju to što je zbog lokdauna zatvorena luka u Šangaju. „Vjerujemo da će se stanje sljedećih dana i nedjelja još pogoršati jer tek sad stižu brodovi koji su napustili Šangaj prije zatvaranja luke“, kaže Bertram Rosart iz Udruženja bavarske privrede iz Minhena.
„Zatvaranje luke Šangaj ćemo osjetiti tek nakon nekog vremena, ali onda veoma dramatično“, dodaje on.
Divovska luka te kineske metropole jedna je od najvažnijih u svijetu i od golemog značaja za trgovinsku razmjenu Njemačke sa Kinom.
Londonska kancelarija za praćenje pomorskog prometa Drueri procjenjuje da je samo u Šangaju ovog aprila bilo oko 260 hiljada kontejnera koji čekaju brod za prevoz na odredište negdje u svetu.
Nevolja stiže sa zakašnjenjem
To znači da treba sve duže čekati na djelove koji stižu iz kineskih fabrika i taj problem će potrajati barem „do kraja godine jer će se Kina još dugo čvrsto držati svoje politike nula kovida u suzbijanju korone“, procjenjuje ekonomski stručnjak Komercbanke Jerg Kremer.
Takozvana strategija nula kovida podrazumijeva oštre mjere čim se negdje u regionu pojave slučajevi korone. Poslije više mjeseci pod mjerama, kad građani iz čitavih četvrti nisu smjeli da mrdnu napolje, u Šangaju se lokdaun tek sada polako popušta.
Ali, ekonomske nedaće tek će stići u druge djelove svijeta. Jer, kontejnerskom brodu od Kine do Njemačke treba 30 do 40 dana plovidbe. U praksi to zna da bude i dvostruko duže jer brodovi staju i u drugim lukama gdje se roba pretovaruje.
No gužva i potražnja su sada toliki da put broda danas u prosjeku traje preko sto dana.
To je udarac za njemačku ekonomiju jer je Kina važan izvor robe u praktično svim sektorima, od elektro-industrije pa do tekstila i igračaka. Posebno je u problemu udarna njemačka grana – automobilska industrija – zbog rezervnih djelova i sirovina kao što su kobalt i litijum za elektro-vozila.
To je katastrofa i za kinesku ekonomiju: izvoz je drastično pao. U aprilu je promet kineskih firmi za 8,5 odsto manji nego u istom mjesecu prošle godine – što je najveći pad još od izbijanja pandemije.
Zavisni od diktature
Poteškoće u isporukama pokazuju u kojoj mjeri je čitava svjetska ekonomija zavisna od Kine. Slično kao i u slučaju Rusije, kad se nije previše razmišljalo o energetskoj zavisnosti, sada se glasnije čuju zahtjevi da se razmotre trgovinske spone sa državom koja masovno drži ujgursku manjinu u logorima u provinciji Sinđan.
Tako poslanik njemačkih Zelenih u Evropskom parlamentu Rajnhart Bitikofer zahtijeva „oštro smanjenje“ njemačkih ekonomskih interesa u Kini.
Kaže, do sada nije bilo pravih sankcija zbog kršenja ljudskih prava, ali poslije novih saznanja o logorima i likvidacijama nešto se mora učiniti.
Na takve zahtjeve iz njemačke privrede odgovaraju oštro. „Posljedice takvih mjera bile bi dramatične“, kaže Zigfrid Rusvurm iz Udruženja njemačke industrije. Kaže, ko „lakomisleno“ zagovara nekakav bojkot Kine, mora da zna da bi zbog toga u Njemačkoj ljudi masovno ostajali bez posla.
Tehnologija u dobru i zlu
Jer, Kina je jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Njemačke – u oba smjera. Otuda stižu djelovi i sirovine, a kinesko tržište je od presudne važnosti za njemačke kompanije. Recimo, BMW, Mercedes i Folksvagen ostvaruju oko 40 odsto svog prometa u Kini.
Stručnjak za automobilsku industriju Ferdinand Dudenhefer upozorava da je to i tehnološki izuzetno zahtjevno tržište. „U Kini se otišlo mnogo dalje u tehnologijama kao što su autonomna vožnja i softveri, a to je od velike važnosti za automobile budućnosti. Bez Kine bismo i mi bili daleko slabiji u razvoju.“
No baš na primjeru autonomne vožnje stvari se vide posebno jasno: u njegovoj suštini je vještačka inteligencija koju Kina takođe koristi da prati nepodobne građane i manjine.
Ekonomija i politika su uvijek bile dvije strane iste medalje, a pogotovo nakon ruske agresije na Ukrajinu, politika je stigla pred vrata njemačkih kompanija.
„Biće sve teže zaobilaziti temu ljudskih prava“, kaže i Maks Cenglajn iz Merkatorovog instituta za kineske studije. „Ekonomski odnosi se danas svuda politizuju, a kritička pitanja postajaće sve važnija.“
Bonus video:
