Prvi septembar je za većinu djece u Evropi simbol početka nove školske godine, ali ove godine djeca jedne evropske države - Ukrajine, polaze u školu u uslovima rata koji je počeo 24. februara.
U Kijevu je danas zbog početka školske godine na ulicama pojačano prisustvo policije, a u Odesi će dio djece nastavu pohađati onlajn jer tamošnje škole ne ispunjavaju bezbjednosne uslove - nemaju sklonište.
Osim zvuka školskog zvona, djeca iz Ukrajine navikla su se i na zvuk sirena za vazdušnu opasnost, nakon kojih je neophodno da odmah pođu u najbliže sklonište.
Na samom sjeveru zemlje, u selu Jagidne, 60 kilometara od granice sa Bjelorusijom, seoska škola je tokom rata imala potpuno drugačiju ulogu.
Na početku invazije Rusije na Ukrajinu, ruske trupe su upale u selo, a 366 stanovnika se sakrilo u podrum škole veličine 200 metara kvadratnih, gdje su ostali zarobljeni do 31. marta. Među njima je bilo 11 djece.
Novinska agencija Beta danas je obišla selo i školu u kojoj su, u nehumanim uslovima, stanovnici sela Jagidne 28 dana crtali recke na zidu i brojali dane do dolaska ukrajinske vojske.
Ruski vojnici su im odmah oduzeli telefone tako da su sve vrijeme bili odsječeni od svijeta. Školske table i tanki dušeci postali su kreveti, a kofe su postale toaleti. Jedanaest starijih osoba preminulo je u skrovištu zbog nedostatka kiseonika. Njih su iz podruma iznosili u etapama, kada im je bilo dozvoljeno.
Prema riječima stanovnika sela Jagidne, nisu imali dovoljno ljekova i vode, kao ni struju, koristili su samo baterijske lampe dok su imali baterija koje su vadili iz dječjih igračaka.
Hranili su se namirnicama koje su sa sobom ponijeli u tamu školskog podruma.
Ivan Poljhulj (62), koji je u podrumu bio sa suprugom, dva sina i dvoje unuka (17 i 10), rekao je za novinsku agenciju Beta da su ljudi ne samo fizički, nego i psihički teško podnosili uslove u kojima su boravili.
"Danas je okolo zelenilo, a kada smo mi izašli iz podruma bilo je mračno i depresivno, puno đubreta, zbog čega je bilo još teže", rekao je Poljhulj i dodao da su se mnogi onesvijestili kada su izašli na čist vazduh.
Naveo je da su svi, koji su umrli, pred smrt gubili razum, i da su djeca padala u nesvijest.
"Od dugog sjedenja naduvale su nam se noge, a onda su se na nogama otvarale rane. Nismo imali ljekove i ljudi i djeca su često bili bolesni", kazao je Poljhulj.
Ruski vojnici, koji su za vrijeme okupacije sela boravili u kućama mještana, ostavili su, prema Ivanovim riječima, mine u kućama ljudi, kao i na izlazu iz sela.
"Tako su ljudi stradali. Jedan automobil je eksplodirao kada su ljudi pokušali brzo da pobjegnu iz sela. Zato su neki ostali još dvije nedjelje u skloništu u školi jer su se plašili da idu kući", rekao je Poljhulj.
On je kazao i da su, osim loših uslova, ruski vojnici maltretirali ljude i psihički, ponižavali ih i govorili da je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski kapitulirao. Međutim, kako navodi, znali su da to nije tačno jer su vidjeli da vojnici ne idu odatle i da se front ne pomjera.
Sedmoro ljudi u selu je strijeljano.
Sada se u selu čuje graja djece uprkos ruševinama koje ih svakog dana podsjećaju na mart, a volonteri lokalnom stanovništvu pomažu da obnavljaju svoje kuće.
Bonus video:
