"ponovo aktivni krijumčari ljudi"

Više migracije na Balkanskoj ruti: Prvo u Srbiju, onda u EU

"Navodni švercer voljno daje informacije o rutama i tarifama. Put od Turske do Srbije košta 2.500 eura, uključujući i noćenje u bugarskoj prijestonici Sofiji", piše jedan čovjek

2163 pregleda 2 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Broj potražilaca azila u Njemačkoj se u prvoj polovini 2022. godine znatno povećao. Najviše ljudi dolazi preko takozvane Balkanske rute - iz Sirije, Avganistana i Iraka. Zašto?

U njemačkom gradu Šverte situacija je alarmantna. Sve više izbjeglica dolazi u taj grad u Rurskoj oblasti. Ali, smještajni kapaciteti su popunjeni, kako gradski, tako i privatni. Ljudi bi sada trebalo da budu smješteni u gradskoj vjećnici, u sali gdje se obično održavaju seminari i konferencije.

I u Bohumu ponestaje smještaja. Posljednjih nedjelja tamo je stigao neobično veliki broj maloljetnika bez pratnje, uglavnom iz Sirije i Avganistana. Sada su smješteni u fiskulturnim salama. Slične vanredne situacije prijavljuju i opštine u Saksoniji i Bavarskoj.

Bez vize od Srbije do Luksemburga

Mnogi ljudi dolaze preko takozvane Balkanske rute. Broj migranata koji tim putem stižu u Evropsku uniju se povećava. Više je razloga za to: kao i svake godine u kasno ljeto, primjetan je određeni porast migracije. Ljudi kreću na put prije nego što im hladno zimsko vrijeme oteža ili u potpunosti onemogući pješačenje ili prelazak preko ionako opasnog Sredozemnog mora.

Ove godine na sve to dolazi još jedan fenomen. U Austriji je trenutno neobično mnogo zahtjeva za azil od ljudi iz Indije i Tunisa. Od jula 2022. godine Indijci podnose najviše zahtjeva. To se, između ostalog, objašnjava činjenicom da je građanima tih zemalja dozvoljen ulazak u Srbiju bez vize. Odatle onda mnogi kreću dalje ka Zapadu - čak i do Luksemburga.

Trenutno tamo dolazi neobično mnogo ljudi bez pasoša, kaže ministar spoljnih poslova Luksemburga Žan Aselborn, koji je zadužen i za migracije. I nije to slučaj samo sa Srbijom, objašnjava Aselborn, ljudi iz trećih zemalja bez vize mogu da dođu i u Albaniju i Bosnu i Hercegovinu, recimo migranti iz Turske. Ne može biti da te zemlje, koje su kandidati za članstvo u EU, svojim viznim režimima ne slijede zajedničku liniju EU, izjavio je Aselborn za njemački javni servis WDR.

Reakcija na nedostatak radne snage u Evropi

Bečka stručnjakinja za migracije Judit Kolenberger kaže da ove godine veću ulogu igra tzv. "mješovita migracija". To znači da među novopridošlima ima mnogo ljudi koji reaguju na sve veći nedostatak radne snage u Evropi, smatra Kolenberger.

S obzirom na to da za te ljude nema legalnih mogućnosti za dolazak, oni podnose zahtjev za azil, kako ne bi odmah bili deportovani kada ih uhvati granična policija. "I ekonomske posljedice ruskog agresorskog rata u Ukrajini takođe igraju ulogu u ovoj situaciji, jer u zemljama globalnog juga rastu ekonomski problemi. Razlozi za bjekstvo i migraciju, odnosno za dobrovoljni i nedobrovoljni odlazak, često se preklapaju".

Od Turske do Srbije za 2.500 eura

Trenutno su duž Balkanske rute ponovo aktivni krijumčari ljudi. Prema istraživanju studija njemačkog javnog servisa ARD u Beču, oni su, kao i obično, nemilosrdni. Stupiti u kontakt sa švercerima nije teško. U jednoj grupi na Telegramu, koja se zove kao neka turistička agencija, navodni švercer voljno daje informacije o rutama i tarifama. Put od Turske do Srbije košta 2.500 eura, uključujući i noćenje u bugarskoj prijestonici Sofiji, piše jedan čovjek.

Putovanje traje tri do pet dana, 20 do 30 kilometara mora da se pješači, ostatak vremena se vozi. Uspjeh, kaže, ne može da garantuje, i piše: "To je krijumčarenje! Mi se nadamo da će bog to učiniti za nas".

Politika "propuštanja"?

Ali, kako izbjeglice iz zemalja jugoistočne Evrope onda stignu na Zapad? Stručnjakinja za migracije Judit Kolenberger ne želi da govori o politici "propuštanja" kao u 2015. godini. A "javna je tajna" da se granice ka istoku više kontrolišu, nego one ka zapadu.

Veće granične kontrole vode ka hapšenju većeg broja migranata. To se odražava i na broj potražilaca azila. Jer, kako objašnjava Kolenberger, samo ako uhapšeni podnesu zahtjev za azil, mogu da spriječe trenutnu deportaciju. "Mnogi od njih, međutim, ne čekaju kraj postupka, već poslije nekoliko dana idu dalje. U tome ih, naravno, niko ne sprječava".

U Austriji je, na primjer, od početka avgusta na snazi uredba Ministarstva unutrašnjih poslova koja zapravo ima za cilj da rastereti službe na istoku zemlje. Prema toj uredbi, prvi razgovori sa izbjeglicama ne moraju da se obave na mađarskoj granici, već i u drugim saveznim pokrajinama. Pojedine izbjeglice za to dobijaju i kartu za voz.

Neželjeni efekat takve prakse jeste da onaj ko ne želi da ostane u Austriji može da ode u druge zemlje. A oni koji prođu bez prethodnog, prijemnog razgovora, a samim time i bez postupka za dobijanje azila u Austriji, imaju veće šanse da dobiju azil negdje drugdje. Jer, Dablinski sporazum predviđa da zahtjev za azil treba da razmatra prva zemlja Evropske unije u kojoj je izbjeglica registrovana.