Pripadnici etničkih manjina u Rusiji na meti prisilne mobilizacije

„Mi smo za Moskvu potrošna roba”

Starosjedioce u ruskim republikama, počev od Dagestana do Jakutije, masovno regrutuju za rat u Ukrajini dok aktivisti optužuju Kremlj za “genocid”

28151 pregleda 7 komentar(a)
Mobilisani rezervisti na obuci u regionu Rostova, 4. oktobra, Foto: Rojters
Mobilisani rezervisti na obuci u regionu Rostova, 4. oktobra, Foto: Rojters

Andrej, 35-godišnji programer iz “republike” Burjatije na dalekom ruskom istoku, počeo je da se pakuje odmah nakon što je Vladimir Putin prošlog mjeseca objavio masovnu mobilizaciju širom Ruske Federacije.

Već je gledao kako ljude iz njegove zajednice, dominantno budističke etničke manjine, Moskva masovno šalje na prve linije fronta rata u Ukrajini.

Do trenutka kada je sjeo u auto i krenuo na dug put ka Mongoliji, dan nakon što je mobilizacija proglašena, njegovom bratu su oficiri za regrutaciju već pokucali na vrata. Jedan mladi muškarac kojeg je Andrej primio tokom vožnje kazao je da su 17 muškaraca iz njegovog sela već odveli - što je značajan broj za mjesto sa svega nekoliko stotina stanovnika.

Rusi na granici između Rusije i Gruzije
Rusi na granici između Rusije i Gruzijefoto: Beta/AP

”Većinu ruskog stanovništva ne zanima stradanje Burjata jer razmišljaju na način “oni nijesu poput nas, oni su neki domoroci”. Lakše im je da prihvate, mi smo za njih potrošna roba”, kazao je Andrej.

Pripadnici etničkih manjina poput Burjata su na nesrazmjernoj meti mobilizacije koju je proglasio Putin kako bi pojačao invaziju na Ukrajinu, kazali su lideri zajednice.

Regrutovan je daleko veći dio stanovništva nego što je prvobitno najavljeno, zbog čega zvaničnici i državna televizija tragaju za žrtvenim jagnjem i forisiraju Putina da prizna “greške” u mobilizaciji prevelikog broja ljudi.

Međutim, pripadnici etničkih manjina u republikama počev od Dagestana na Kavkazu do Jakutije u sjeveroistočnom Sibiru predstavljaju veći dio regruta koji su mobilisani na mnogo agresivniji i proizvoljniji način, kazali su aktivisti.

Dok desetine hiljada muškaraca šalju na front, Rusija “suštinski sprovodi genocid Burjata, Ukrajinaca i drugih naroda”, kazala je Aleksandra Garmažapova, predsjednica Fondacije slobodna Burjatija, antiratne grupe.

”Da biste osvojili drugu teritoriju i učinili je dijelom carstva, koristite nacionalne manjine... jer su potrošne”, kazala je ona. “Pa šta ako 200 Burjata strada?”

Ovo ponašanje je ukorijenjeno u donedavnim pokušajima Kremlja tokom sedmomjesečne invazije na Ukrajinu da održi osjećaj normalnosti u ruskim velikim gradovima tako što će targetirati ruralne oblasti, koje nemaju resursa da se odupru regrutaciji, protestima ili da pobjegnu.

Rezultat toga je veći broj žrtava iz siromašnih oblasti sa velikom populacijom etničkih manjina, često poznatih kao “nacionalne republike”.

”Prava istorija je potisnuta, kao i jezik, kao i svi aspekti identiteta. Ranije, ljudima je uskraćivan jezik i sve ostalo. Sada, Putin prosto zaokružuje taj postupak njihovim fizičkim uništavanjem”, kazala je Garmažapova

Nakon što ih je osvojilo Rusko Carstvo, a Josif Staljin oblikovao u neke vrste državica, republike u teoriji uživaju posebne privilegije poput političke autonomije i prava na zvaničnu upotrebu jezika manjina.

Međutim, starosjedilački narodi koji su suočeni sa decenijama diskriminacije, uključujući i Staljinove prisilne deportacije Kalmika, Inguša i krimskih Tatara u centralnu Aziju, su među najsiromašnijim u Rusiji i u sopstvenim republikama su često manjine u odnosu na etničke Ruse.

ruski rezervisti
foto: Beta/AP

”Prava istorija je potisnuta, kao i jezik, kao i svi aspekti identiteta”, kazala je Garmažapova. “Ranije, ljudima je uskraćivan jezik i sve ostalo. Sada, Putin prosto zaokružuje taj postupak njihovim fizičkim uništavanjem”.

Od ukupno 6756 ruskih vojnika koliko je prema zavničnim podacima od 23. septembra stradalo u Ukrajini, iz Dagestana je njih 306 i Burjatije 276, dok ih je iz Moskve svega 24, pokazali su podaci koje je objavio nezavisni portal Mediazona. Sjedinjene Države i Ukrajina tvrde da je pravi broj žrtava vjerovatno nekoliko puta veći.

Rusiji je potrebno najmanje 300 000 vojnika da pojača liniju fronta, ali je mobilizacija otišla mnogo dalje.

Na Krimu, koji je Moskva pripojila 2014. godine, aktivisti kažu da su meta mobilizacije uglavnom krimski Tatari, čija istorija na poluostrvu datira vjekovima prije ruskog osvajanja.

Krimski SOS, ukrajinska nevladina organizacija, navodi da je u nekim djelovima te teritorije čak 90 odsto muškaraca koji su dobili vojni poziv etnički krimski Tatari, iako oni predstavljaju svega 13-15 odsto od ukupne populacije a rijetko više od 60 odsto čak i u tradicionalnim tatarskim selima.

Jedan tatarski aktivista koji se sada nalazi u Kijevu ali čija je šira porodica i dalje na Krimu kazao je da je u jednom selu u vojsku pozvano 150 muškaraca, devet od deset su Tatari.

Pojedini vjeruju da krimske Tatare, koji su suočeni sa sistematskim progonom od aneksije, kažnjavaju zbog podrške Ukrajini.

Aktivista je opisao kako su dvojica njegovih nećaka pobjegla iz grada Sudak u Kazahstan iznajmljenim autobusom - 51 od ukupno 53 putnika su bili Tatari.

Jedan krimski Tatar koji trenutno živi na poluostrvu, koji je želio da ostane anoniman, kazao je da je mobilizacija razorna jer “gubimo najproduktivniji dio populacije, ljudi koji bi mogli zasnovati porodice i dobiti djecu su otišli i to će zaista škoditi našoj demografiji”.

Aktivisti iz drugih regiona u kojima žive etničke manjine kažu da je cilj nesrazmjerne regrutacije vjerovatno gušenje nezadovoljstva.

”Više nije moguće slobodno hodati gradom. Ljude na sve strane prosto otimaju. Bilo je slučajeva da odvode 63-godišnjake i 56-godišnjake”, kazao je aktivista Aldar Erendženov, 32, koji je u aprilu napustio južnu republiku Kalmikiju i sada autobusima evakuiše mještane za Kazahstan. “Jasno mi je da ovo rade kako bi sklonili sve mlade ljude i na taj način okočali i pomisao na separatizam”, dodao je on.

U pojedinim oblastima, mobilizacija je izazvala rijetke izlive javnog nezadovoljstva. Demonstranti u Dagestanu su uzvikivali, “to nije naš rat”, dok su se u više navrata prošle nedjelje sukobljavali sa policijom, a žene su predvodile demonstracije protiv regrutacije u Jakutiji i Tuvi.

Mobilizacija je drastično promijenila javno mnjenje u Dagestanu, kazao je Idris Jusupov, zamjenik urednika lokalnog lista “Novoe delo”.

”Kada su proglasili mobilizaciju, čak i ljudi koji su podržavali vladu shvatili su da će to pogoditi njihove voljene. Sada svi znaju šta se dešava. Ne iznenađuje što su ljudi uznemireni, što su počeli da bježe i traže načine da izbjegnu mobilizaciju”, dodao je on.

Molbe manjina su naišle na simpatije kod susjeda Rusije. U obraćanju prošle nedjelje ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao ih je da izbjegnu regrutaciju i da se odupru Kremlju.

Bivši predsjednik Mongolije Cahijagin Elbegdordž pozvao je Burjate, Tuvane i Kalmajke, koji imaju zajedničko porijeklo i srodne jezike, da pobjegnu u njegovu zemlju.

”Od početka ovog krvavog rata, etničke manjine koje žive u Rusiji su najviše propatile”, kazao je on. “Koriste ih kao topovsko meso”.

Preko 3500 Burjata je prešlo u Mongoliju od proglašenja mobilizacije. Tamo su ih dočekali kao braću, kazao je Andrej. On se takođe povezao sa dalekim rođacima u Mongoliji, uključujući i one čije su porodice pobjegle iz Rusije 1920-ih godina, bježeći pred revolucijom u ranim danima sovjetske države.

”Sada se šalim sa njima: vi ste pobjegli 20-ih godina, a sada i mi”.

Prevod: N. Bogetić