NATO od nedavno u hibridni rat ubraja i migracije i izbjeglištvo. S obzirom na uništenu infrastrukturu i napade na civile, kakvu ulogu igra taj faktor u ratu u Ukrajini?
Nakon ruskog napada na Ukrajinu, milion ljudi pobjeglo je u Evropsku uniju samo tokom prve nedjelje. Već 28. februara 2022. visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice Filipo Grandi više nije govorio o talasima izbjeglica, već o „egzodusu“, s obzirom na ogroman broj izbjeglica.
Za to vrijeme, porodica Viktorije Zinčenke još je se krila po ukrajinskim podrumima. Njena kuća u Černjigovu je bombardovana. Prošle su nedjelje prije nego što su stigli u EU. Kada je porodica u maju konačno bila na poljskoj strani granice, milioni ljudi su u EU već pronašli utočište. Da li je to bilo proračunato s ruske strane? Da li je to bio dio strategije napada?
Šefica programa za migracije Njemačkog društva za spoljnu politiku (DGAP), Viktorija Ritig, uočava sljedeći obrazac: „Velika razlika između ratova u prošlosti i ratova danas je u tome što su ratovi u prošlosti uglavnom proizvodili mrtve, a ratovi danas prvenstveno proizvode prognane.“
Efikasno sredstvo pritiska
Američka politikološkinja Keli Grinhil proučava ratove i sukobe od 1951. godine. „Iskreno rečeno, korišćenje migracije kao oružja ne dešava se samo u vrijeme rata. To se vrlo redovno radi i u vrijeme mira. Na žalost, može se sa sigurnošću reći da se u bilo kom trenutku u svijetu migranti i izbjeglice koriste kao oružje u službi političkih ili vojnih ciljeva.“
Na osnovu 50 konflikata koje je ispitala, Grinhil je utvrdila da je to sredstvo veoma efikasno: „Kada se koristi, uspješno je u tri od četiri slučaja. I čini se da oni koji ga koriste dobijaju manje-više ono što žele. U stvari, u polovini slučajeva dobijaju upravo ono što su željeli da nametnu.“
Bjelorusija, Maroko i Turska
Postoje jasni primjeri koji to dokazuju – poput situacije na bjelorusko-poljskoj granici u ljeto 2021. kada je bjeloruski vladar Aleksandar Lukašenko namamio ljude s Bliskog istoka u Minsk, uz obećanje da će doći do Poljske, a time i do EU. To je bio njegov odgovor na sankcije koje je EU prethodno uvela zbog očigledno namještenih izbora u Bjelorusiji. Poljska je bila pod pritiskom i odbranila se od brojnih ljudi na granici. Posljednjih nedjelja ponovo je povećan broj ljudi sa Bliskog istoka i Afrike koji prelaze poljsku granicu iz Bjelorusije.
U maju je Maroko otvorio svoje granice kako bi izvršio pritisak na Španiju – koja je prethodno pustila lidera pokreta za nezavisnost Zapadne Sahare koji želi da se otcijepi od Maroka u zemlju radi liječenja. Kao rezultat toga, hiljade su nahrupile do španske eksklave Seuta. U jednom danu, do EU je stiglo 8.000.
U martu 2020. turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan otvorio je granice prema Grčkoj kako bi migranti i izbjeglice mogli da krenu u Grčku u velikom broju i nekontrolisano.
"Rusija stvara vještačke krize"
Da li se dakle ruski predsjednik Vladimir Putin nadao da će svjesnim bombardovanjem civilnih ciljeva u Ukrajini podstaći mase ljudi da pobjegnu u EU i da će tako izazvati humanitarnu krizu?
Još je rano da se odgovori na to pitanje, kažu istraživači Ritig i Grinhil. Evropska unija je spriječila destabilizaciju i pritisak na granice tako što je početkom marta odlučila da primijeni direktivu o masovnom prilivu, čime je građanima Ukrajine ponudila privremenu zaštitu. Bila je to „divna stvar“, kaže Grinhil. „Ako je Putin zaista pokušao da iskoristi ukrajinske izbjeglice da izvrši pritisak na EU, onda je to bila briljantna reakcija Unije.“
Ukrajinska vlada vjeruje da Rusija koristi to sredstvo. Savjetnik predsjednika Volodimira Zelenskog, Mihajlo Podoljak, govori o paničnim talasima migracija u Evropu koje su izazvali ruski napadi. „I taktika i strategija Ruske Federacije nisu se mijenjale dvadeset do trideset godina. Rusija stvara vještačke krize, uključujući i migracione, koje onda imaju za cilj da izazovu pritisak društva na vlade u određenoj evropskoj zemlji.“ Zbog toga, kaže, ruska vojska napada civilne ciljeve u Ukrajini – stambene blokove, medicinske ustanove i škole.
Izbjeglištvo u sred zime kao rusko oružje?
Putin nije Evropskoj uniji eksplicitno zaprijetio izbjeglicama. Pitanje koje je WDR uputio ruskoj vladi o tome da li je masovni egzodus iz Ukrajine koji je pokrenula ruska strana namjerno korišćen, ostao je bez odgovora.
Istraživač migracija Gerald Knaus smatra da Putin testira Evropu i njene vrijednosti. „Do sada ne samo da smo preživjeli taj test, mislim da smo ga prošli sjajno – što se izbjeglica tiče. Ali, zaista teška runda dolazi na zimu.“
Već sada je jasno da neke države EU, poput Poljske i Mađarske, doživljavaju raseljavanje, izbjeglištvo i migraciju kao prijetnju. To bi moglo da promijeni Uniju. Jer, kada je prošle godine Poljska djelimično odbila ljude koji su htjeli da zatraže zaštitu na poljsko-bjeloruskoj granici i umjesto toga podigla ogradu od 187 kilometara, centralni argument je bio da je riječ o hibridnom ratu i da Bjelorusija želi da izazove migracionu krizu.
To bi mogao da postane novi standard u EU: Evropska komisija sada radi na direktivi koja bi svakoj državi-članici mogla da omogući da odbije ljude koji traže zaštitu na granici. I to uz obrazloženje: ti ljudi su političko sredstvo pritiska druge države.
Viktorija Zinčenka iz Ukrajine dobila je zaštitu u Njemačkoj. Živi s malim sinom i majkom na Bodenskom jezeru i želi da ostane. Za sada. Situacija u Ukrajini je suviše neizvjesna za porodicu. Napadi tamo su se nedavno povećali i pogađaju civilnu infrastrukturu, snabdijevanje električnom energijom i grijanje – upravo ono što je ljudima potrebno da prežive zimu i što bi moglo da ih natera da pobjegnu na zapad.
A to da li će protjerivanje civila tada postati sredstvo pritiska i oružje, zavisi i od reakcije Evropske unije.
Bonus video:
