Nolan Doudi je u godinama kada bi se snovi o karijeri u fudbalu mogli ostvariti. "Želim da postanem profesionalac", kaže on. Trenutno, međutim, jedva suzdržava suze. U drugom dijelu utakmice je odšepao sa terena zbog povrede butine. A onda je njegov tim "U-13" iz kluba "Union Sportiv Roasi an Bri", izgubio od vječitog rivala "Le Mi sir Sena" rezultatom 2:3.
Dvanaestogodišnji Nolan igra u veznom redu, baš kao što je Pol Pogba igrao na istom terenu. Tu je zvijezda francuske reprezentacije otkrivena kada je bio Nolanovih godina. To što je i njegov slavni prethodnik povrijeđen i ne može učestvuje na Svjetskom prvenstvu u Kataru, nije velika utjeha za Nolana. "U svakom slučaju, moj idol je Markus Rašford iz 'Mančester junajteda'". Njegov otac objašnjava da Pogba nije toliko popularan kao nekada. "Taj događaj sa iznudom je bacio loše svjetlo na nas ovdje u Roasiju."
Roasi an Bri je banlieue (predgrađe) koje se nalazi oko 20 kilometara istočno od Pariza. To je "opasno mjesto", kako je Pogba jednom opisao kraj u kojem je odrastao. Igrač "Juventusa" iz Torina je ranije ove godine na svojoj koži osjetio koliko je bio u pravu sa tom procjenom. Bio je zatočen cijelu noć uz prijetnju oružjem i naređeno mu je da preda 13 miliona eura. Banda optužena da je odgovorna, uključujući Pogbinog rođenog brata je iz kvarta La Renardijer, "Lisičje jazbine".
Stopa siromaštva u kvartu gdje su odrasli Pol Pogba i njegova dva brata, kao i neki članovi grupe koja ga je ucijenila, iznosi 40 odsto. Renedijer je skoro isključivo imigrantsko naselje i praktično svi žitelji imaju afričke korijene. Baš kao Pogbe, koji su porijeklom iz Gvineje, i kao većina dječaka koji igraju za "Union Sportiv", samo pet minuta niz ulicu. Oni koji žive ovdje su na dnu francuskog društva.
Igrači se najviše plaše optužbe da su zaboravili odakle dolaze, kaže sociolog Žilijen Bertran
Slučaj oko otmice Pola Pogbe baca svjetlo na neke francuske tabu teme. Mnogi vrhunski francuski fudbalski profesionalci odrasli su u mjestima kao što je Roasi, a neki od njih i dalje održavaju prijateljstva iz djetinjstva koja su skrenula u svijet kriminala. Posljednjih mjeseci, napadač Karim Benzema pridružio se Pogbi u vijestima sa naslovnica, pošto je odustao od žalbe na prvobitnu presudu u aferi u koju je umiješan jedan prijatelj iz detinjstva. Aminati Dialo, koja je donedavno bila zvijezda veznog reda francuske ženske reprezentacije, u septembru je određen istražni pritvor.
Ovo su slučajevi koji su privukli veliku pažnju medija, ali su samo dio mnogo većeg problema: prema dobro upućenom izvoru koji je govorio za dnevni list "Le Parizijen", postoje stotine žrtava iznude poput Pogbe, samo što se niko ne usuđuje da o tome otvoreno govori.
Zločini uključuju novac i zavist, nasilje i iznudu, prave prijatelje i lažne prijatelje. I svjedoče o propalom francuskom društvu, onom koje voli da slavi slobodu, jednakost i bratstvo kada reprezentacija i njeni regruti iz predgrađa ostvare uspjeh, ali koje u stvarnom životu ne ispunjava obećanja o ravnopravnosti i društvenom napretku braći, sestrama i prijateljima fudbalskih zvijezda.
Kada je Francuska 1998. godine prvi put osvojila Svjetsko prvenstvo, političari su se pozivali na mit Black-Blanc-Beur (crno-bijelo-arapsko), i milioni su slavili na ulicama kao da bi etnički raznolik tim oko svjetske zvijezde Zinedina Zidana mogao da izliječi društvene podjele.
Oličenje Francuske
Prije četiri godine, kada su "bleus" ("plavci") pobijedili drugi put, Francuzi iz svih društvenih slojeva su na Jelisejskim poljima slavili jedinstvo do kasno u noć. Emanuel Makron se okružio herojima Svjetskog prvenstva, a Pol Pogba se fotografisao sa predsjednikom Francuske, kličući: "Živjela Francuska! Živjela Republika!"
U dresu "trikolora", reprezentativci iz predgrađa oličavaju Francusku u cjelini. Ali u sebi, oni nose pukotine koje cijepaju zemlju.
Igrači njemačke reprezentacije dolaze skoro isključivo iz srednje klase. U Francuskoj, nasuprot tome, fudbal je sport za društvenu marginu. "Quartiers populaires," ili "narodne četvrti", kako se stidljivo nazivaju naselja nalik getu su nepresušni rasadnik fudbalskih talenata, slično brazilskim favelama.
Bondi, na primjer, predgrađe od 55.000 stanovnika sjeveroistočno od Pariza, dom je trojici igrača francuskog tima za Svjetsko prvenstvo. Trećina stanovništva predgrađa živi ispod granice siromaštva. Bondi je takođe jedno od mjesta u Francuskoj gdje se počini najviše zločina po glavi stanovnika.
"Francuzi vole da gledaju fudbal. Ipak, roditelji iz srednje i više klase ne upisuju svoju djecu da treniraju jer se plaše da će biti loše tretirana", kaže Žilijen Bertran, sociolog sa Univerziteta u Grenoblu. Bertran je godinama istraživao razvoj sportske elite u zemlji. "Porodice sa višim prihodima radije za svoju djecu biraju sportove poput plivanja. Ili sportove za koje vjeruju da prenose više vrijednosti, kao što je džudo, na primjer". Francuski mejnstrim voli fudbal, ali više voli da uživa u njemu sa bezbjedne društvene distance.
Igrači njemačke reprezentacije dolaze skoro isključivo iz srednje klase. U Francuskoj, nasuprot tome, fudbal je sport za društvenu marginu
Rezultat toga je da su djeca afričkih imigranata često ta koja na kraju nađu uspjeh u multimilionskom fudbalskom biznisu. "Uspon koji je uskraćen njihovim prijateljima, oni doživljavaju eksponencijalno, u određenom smislu", kaže Bertran. "To od njih zahtijeva teško balansiranje. S jedne strane, ostaju vezani za svijet u kome su rođeni, ali su s druge katapultirani u svijet koji karakterišu potpuno drugačiji životni standardi i stilovi života.
Ovaj raskorak stvara zavist kod kuće, u nesigurnom miljeu iz kojeg dolaze, pri čemu porodica i prijatelji imaju određena očekivanja, ili čak zahtjeve, od fudbalskih superzvijezda. "Često se od njih traži novac u znak solidarnosti. Igrači se ničega ne plaše toliko koliko optužbe da su zaboravili odakle dolaze", kaže Bertran.
Međutim, tanka je linija između zahtjeva za solidarnost i ucjene.
Najpoznatiji sin Roasija bio je velikodušan prema svom rodnom gradu, a između ostalog, nedavno je otvoreno fudbalsko igralište ukrašeno njegovom siluetom. Takođe je bio velikodušan prema bivšim školskim drugovima, koji su sada pod istragom. Plaćao je brojne luksuzne odmore.
Angažovao je starog prijatelja Bubakara C. kao privatnog šofera svoje majke, koje je nekada izdržavala porodicu radeći kao čistačica. Francuski dnevnik "Mond" je objavio da je Pogba dok je igrao za "Mančester junajted", dozvolio svom prijatelju sa policijskim dosijeom - Mamadu M. da živi sa njim na duži period. Takođe se vjeruje da je Pogba dao novac kako bi osigurao da njegov manje vješti stariji brat Matijas može da igra za niželigaški tim "Turs".
Toksično društvo
Pol Pogba se 19. marta 2022. ponovo vratio u "Lisičju jazbinu" da posjeti stare drugove. Ali, oni su ovoga puta imali drugačije planove. Odveli su slavnog prijatelja u zamračeni stan koji su iznajmili nedaleko od Roasija.
Bio je bio primoran da isključi mobilni telefon, ispričao je kasnije policiji. Nakon par sati u prostoriju su ušla dva maskirana muškarca. Držeći puške, tražili su 13 miliona eura: tri miliona u gotovini i 10 miliona transferom na račun u Dubaiju. Tražili su milion za svaku godinu Pogbine profesionalne karijere, tvrdeći da im duguje novac za zaštitu. Rano sljedećeg jutra, pustili su ga. Iznuđivači su imali USB memoriju, navodno sa sadržajem koji bi mogli da iskoriste protiv Pogbe: dokaz da je igrač unajmio afričkog vrača da baci kletvu na Kilijana Mbapea, njegovog saigrača u francuskoj reprezentaciji.
"Bio sam uplašen", rekao je Pogba policiji. U početku je namjeravao da ispuni zahtjeve otmičara, ali kada su ga na ljeto čekali u Torinu, odlučio je da ih prijavi. Slučaj je, međutim, postao javan samo zato što je njegov brat Matijas na društvenim mrežama podijelio snimak u kojem je optužio Pola da je izdajnik. Nedugo nakon toga, Matijas Pogba se našao u istražnom zatvoru, zajedno sa ostalim osumnjičenima. Matijas Pogba negira navode istražitelja da je umiješan u "uspostavljanje kriminalne organizacije" i "organizovanu iznudu".
"Fudbal i kriminal dolaze sa istog mjesta", kaže Frederik Gera, agent za igrače koji je otkrio brojne trenutne vrhunske fudbalere, uključujući Karima Benzemu, napadača Real Madrida. Gera je jedan od rijetkih koji se usuđuje da razgovara o tabu temi francuskog fudbala. On kaže da ima igrače pod ugovorom koji su tražili da ih plasira u strani tim. "Ne zato što tamo žele da zarade više novca, već zato što žele da pobjegnu od svoje toksične grupe poznanika", rekao je Gera.
Igrači se stide svog uspjeha
"Često sam viđao mlade igrače koji se druže sa sitnim gangsterima". Obrazac je često isti, kaže on, i mlađi igrači u početku dobijaju samo nekoliko hiljada eura. "Vremenom, sume postaju sve veće, a prijetnje sve opasnije", kaže Gera. Jedan od njegovih klijenata, čije ime nije htio da otkrije, u početku je hranio 10 ljudi od svoje plate. Kasnije je, kaže Gera, taj broj porastao na 500 ljudi, uključujući cijelo selo u Africi. Nije ostalo ništa od 25 miliona eura koje je igrač zaradio tokom karijere.
"U određenom smislu, igrači se stide svog uspjeha. I žele da se iskupe za taj osjećaj", rekao je Gera. "Sa druge strane, za mnoge je postalo normalno da se razmeću bogatstvom na društvenim mrežama. A to samo podstiče na zavist".
Karim Benzema, koji, kao i Pogba, ne učestvuje na ovom Svjetskom prvenstvu zbog povrede, voli da pokaže svoju kolekciju luksuznih automobila na Instagramu. Ali ovaj sin alžirskih imigranata takođe naglašava lojalnost Bronu, predgrađu Liona.
Mladi Karim Benzema je u Bronu svojevremeno živio u istoj zgradi kao i Karim Z. Taj prijatelj je upleo fudbalsku zvijezdu u aferu sa snimcima seksa 2015. Benzema je dozvolio da bude uvučen u zavjeru za ucjenjivanje njegovog saigrača iz reprezentacije ukradenim privatnim porno filmom. Zbog uloge u skandalu, Benzema je osuđen na godinu uslovno. Čitajući presudu, sudija je istakao Benzemino "bezuslovno prijateljstvo" sa Karimom Z.
Ali Benzema je imao sreće. Dok god igra dobro, Francuzi će rado previdjeti takve prestupe. Čak i prije nego što mu je izrečena presuda, ukinuta je odluka o njegovom privremenom isključenju iz reprezentacije. Ove jeseni, u Francuskoj mu je dodijeljena Zlatna lopta, najveće individualno priznanje u svijetu fudbala, a veliki mural sa njegovom figurom je otkriven na jednoj gradi u Bronu.
I igračice su došle u sukob sa zakonom. Reprezentativka Aminata Dialo, koja je odrasla u imigrantskoj četvrti Genobl, očigledno nije mogla da se pomiri sa svojim klubom, "Pari Sen Žermenom" (PSŽ), koji joj je doveo konkurenciju u veznom redu. Istražitelji je sumnjiče da je u jesen 2021. namamila rivalku Keiru Hamraui u zasjedu. Maskirani muškarci su je tukli metalnim šipkama i očigledno im je rečeno da joj razbiju koljena. Da bi skovala zavjeru, vjeruje se da je Dialo koristila kontakte sa jednim zatvorenikom i članovima bande u regionu Pariza. Ona negira optužbe.
Francuski fudbal je pogođen i drugim oblicima kriminala - one vrste koja više pripada uglednim pariskim salonima. Vlasti, na primjer, ispituju da li je prodaja PSŽ-a Kataru možda dogovor u kojem je Francuska zauzvrat podržala dodjelu Svjetskog prvenstva Kataru. Predsjednik francuskog fudbalskog saveza Noel Le Graet je u međuvremenu optužen za brojne slučajeve seksualnog uznemiravanja zaposlenih žena, što on poriče.
Sami igrači, međutim, generalno imaju jedan problem iznad svih ostalih: pokušaj da premoste društveni jaz između svojih starih i novih života.
Pokušaj bjekstva iz predgrađa
U predgrađu Roasi an Bri, gdje igra tim U-13 otac Nolana Doudija stoji sa strane i viče na sudiju: "Pazi da ti ne zapalimo kuću u Nigeriji!" To je jedna od onih šala koje Afrikanci mogu da dijele među sobom. On je sinu dao tabletu "paracetamola" za bolove u butini. "Proći će."
Stariji Doudi vjeruje da njegov sin ima sve što je potrebno da postane profesionalac. Ali u životu postoji i nešto drugo", kaže on. Srećan je što je Nolan takođe dobar đak. Ne dopušta da ga obeshrabri činjenica da je Francuska posebno loša u pomaganju djeci iz ugroženih djelova društva. Na PISA testovima za procjenu obrazovanja, ta zemlja je među onima u kojima školski uspjeh prvenstveno zavisi od nivoa obrazovanja roditelja učenika. Za mnoge porodice predgrađa, sin koji pokaže malo talenta na terenu je njihova najbolja šansa za društveni napredak.
Porodica Nolana Doudija pokušava da pobjegne iz predgrađa. Iselili su se iz problematične četvrti čim im se ukazala prilika i sada žive u gradu u blizini Roasija. Bez fudbala, naravno, nije opcija. Ali nam je važno da djeca odrastaju u dobrom kraju".
U kraju koji neće predstavljati opasnost decenijama kasnije.
Priredila: Angelina Šofranac
Bonus video:
