Bilo je to usred zime kada je Moskva iskrcala nekoliko stotina padobranaca na glavni aerodrom susjedne zemlje sa naređenjem da zauzmu prijestonicu, ubiju predsjednika i postave marionetski režim. Pošto su tenkovi takođe prešli granicu, Kremlj je očekivao da će ta država brzo pasti.
To je bio plan Moskve za invaziju Sovjetskog Saveza na Avganistan 1979. Četiri decenije kasnije, ruski predsjednik Vladimir Putin upotrijebio je isti pretjerano samouvjereni plan za totalnu invaziju na Ukrajinu, gdje je slično zamislio brzo osvajanje Kijeva praćeno nacionalnom kapitulacijom.
”Postoji sumorno direktna paralela između toga kako je grupa ostarjelih muškaraca u Kremlju donijela lošu odluku da izvrši invaziju na Avganistan i kako je druga grupa ostarjelih muškaraca u Kremlju donijela odluku da napadne Ukrajinu”, kaže ekspert za Rusiju i istoričar Mark Galeoti. “U oba slučaja, vojska je smatrala da je invazija loša ideja, ali je nadglasana.”
Ruska invazija na Avganistan koštala je života 15.000 sovjetskih vojnika i dovela do desetogodišnjeg haosa koji je okončan tek nakon njenog povlačenja. U Ukrajini, gdje je, prema procjenama, 100.000 ruskih vojnika već ubijeno ili ranjeno za samo 10 mjeseci, može se reći da Kremlj nastavlja da pogrešno tumači nacionalno raspoloženje čak još dramatičnije.
Ruske snage nisu uspjele da zauzmu prijestonicu Kijev, a ukrajinske trupe su ih otad istjerale sa više od polovine teritorije koju su prvobitno zauzele. Ipak, čini se da je Moskva nepokolebljiva: Ukrajina je više puta upozorila da Rusija planira još jedan kopneni napad na prijestonicu iako je znatno smanjena njena sposobnost da pokreće veliku kopnenu ofanzivu.
Koje se još lekcije mogu izvući iz ukrajinskog sukoba i kako bi se on mogao odvijati 2023? Jedan važan uvid, po mišljenju vojnih zvaničnika i analitičara, jeste da se “veliki rat vratio” i sa tim potreba da zemlje imaju industrijski kapacitet i ogromne zalihe oružja za održavanje borbi visokog intenziteta.
Zapadni saveznici su Ukrajini poslali vojnu pomoć u vrijednosti od preko 40 milijardi dolara. SAD će takođe poslati sistem vazdušne odbrane Patriot u okviru novog paketa naoružanja u vrijednosti od 1,85 milijardi dolara.
Međutim, Zapad se, strahujući od eskalacije rata koji bi mogao dovesti do direktnog sukoba između NATO država i Rusije, do sada opirao slanju modernih tenkova, raketa dugog dometa i aviona koje je Kijev takođe tražio.
”Ključno pitanje za 2023. je koliko vojne pomoći će Zapad nastaviti da šalje Ukrajini - i koju vrstu”, kazala je Domitila Sagramozo, ekspertkinja za rusku spoljnu i bezbjednosnu politiku pri londonskom Kraljevskom koledžu.
Postoji sumorno direktna paralela između toga kako je grupa ostarjelih muškaraca u Kremlju donijela lošu odluku da izvrši invaziju na Avganistan i kako je druga grupa ostarjelih muškaraca u Kremlju donijela odluku da napadne Ukrajinu. U oba slučaja, vojska je smatrala da je invazija loša ideja, ali je nadglasana
Treća lekcija za Moskvu je značaj kvaliteta u odnosu na kvantitet. Dobra logistika, veliki broj trupa i adekvatna vojna oprema - bilo da su u pitanju dronovi ili tenkovi - “ne vrijede ništa ako obavještajna struktura trupa, liderstvo ... nisu adekvatni ...”, rekao je Ben Beri, bivši brigadir britanske vojske, a sada viši saradnik Međunarodnog instituta za strateške studije.
Umjesto toga, ruske snage i dalje pokazuju “nizak moral i slabe standarde taktike kombinovanog oružja i liderstva na bojom polju,” rekao je Beri.
Da bi to ispravio, Putin je u oktobru imenovao generala Sergeja Surovikina da komanduje ruskim snagama u Ukrajini. Surovikin, veteran rata u Siriji, je “vjerovatno najkompetentniji komandant kojeg je Rusija postavila”, kazala je Dara Masikot, ekspertkinja za rusku vojnu strategiju pri Rand korporaciji.
Surovikin je ojačao ruske linije fronta regrutima poslatim u okviru mobilizacije otprilike 300.000 vojnika. On je takođe upravljao uspješnim povlačenjem iz strateškog grada Herson, gdje je ruskim snagama prijetila opasnost od zarobljavanja.
Te snažnije odbrambene pozicije smanjuju šanse za uspješnu ukrajinsku zimsku kontraofanzivu koja presijeca kopneni most duž obale Azovskog mora i povezuje Rusiju sa Krimom, iako zapadni vojni analitičari i dalje smatraju da je proboj moguć.
”Ukrajinske snage ... su svakako suočene sa sopstvenim problemima. Pretrpjele su veliki broj žrtava, mnogi vojnici nisu adekvatno obučeni, neke jedinice su ekstremno iscrpljene i potrebno im je više oružja i municije,” rekao je jedan zapadni vojni savjetnik.
”Međutim, oni su u neuporedivoj prednosti u odnosu na protivnike kada su u pitanju moral i riješenost i puno su efikasniji od Rusa u mobilizaciji.”
Četvrta lekcija je značaj civilnog društva za održavanje ratnih napora. Ukrajinski softverski programeri osmislili su aplikacije kako bi pomogli svojim trupama da gađaju ruske položaje, kuvari spremaju hranu za ukrajinske vojnike na linijama fronta, a volonteri nastavljaju da prikupljaju sredstva za kupovinu vojnih potrepština kao što su pribori za prvu pomoć i naočare za noćno osmatranje.
”Veliki dio uspjeha Ukrajinaca na bojnom polju zavisi od heterogenog i samouvjerenog građanskog društva, sposobnog da podrži vojnike”, smatra Timoti Snajder, istoričar sa Univerziteta Jejl.
Istraživanje Galupa u oktobru je pokazalo da 70 odsto Ukrajinaca želi da se borba nastavi do pobjede, a više od 90 odsto vjeruje da pobjeda znači oslobađanje ukupne teritorije koju je Rusija osvojila, uključujući Krim.
Nasuprot tome, podrška ruske javnosti ratu se prepolovila između juna i novembra na 27 odsto, prema neprovjerenoj internoj anketi Kremlja koju je objavio portal Meduza.
Peta i možda najvažnija lekcija rata je da se on vodi na više frontova, a ne samo tenkovima, raketama i puškama.
Putin je pokrenuo nemilosrdni talas napada raketama i dronovima na ukrajinsku energetsku infrastrukturu u pokušaju da slomi nacionalnu volju i pokrene talas izbjeglica u Evropu.
Zaprijetio je dodatnim prekidima isporuka zapadnog gasa na zimu, i dok Ukrajina isporučuje žito na osnovu sporazuma u kojem su posredovale Turska i UN, ruska mornarica i dalje kontroliše Crno more, prijeteći velikom dijelu ruta za izvoz ukrajinske hrane.
”Čini se da je Putinova poruka da će se pucnjava nastaviti, ali ja mogu da nastavim ovo koliko god želim”, rekao je Galeoti. “To je politička strategija koja je osmišljena da udalji Ukrajinu od Zapada. Način na koji će se ovaj rat odvijati ne odnosi se samo na vojnu opremu.”
Čak i ako obje strane, iscrpljene sukobima, pristanu na obustavu vatre u narednoj godini, Putinova agresija protiv Ukrajine i dalje se može nastaviti tim drugim sredstvima. “Karakter modernog rata se možda mijenja, ali se mijenja i priroda mira,” dodao je Galeoti.
”To je nešto o čemu bi Zapad trebalo da razmišlja.”
Priredila: A. Šofranac
Bonus video:
