Ruski agresorski rat u Ukrajini izolovao je vladu u Moskvi u veoma kratkom vremenu, posebno u zapadnim industrijskim zemljama. Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nije ostalo mnogo važnih partnera. Jedan s kojim komunikacija još funkcioniše je – Turska.
Putin i njegov kolega Redžep Tajip Erdogan već godinama održavaju bliske odnose. Krajem 2021. portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Erdogan i Putin imaju „prijateljski odnos“. A Erdogan je pak prošlog novembra rekao da s Putinom ima „odnos povjerenja“.
Turski predsjednik je vješto iskoristio početak rata u Ukrajini za širenje sopstvenog uticaja. Dok diplomatski kanali prema Rusiji nisu otvoreni, Ankara se ponudila za posrednika između Moskve i Kijeva i još uvijek je glavni igrač s kojim obje strane rado razgovaraju.
Sastanci na visokom nivou između Ukrajinaca i Rusa održani su 10. marta 2022, kada su se u Antaliji sastali ministri spoljnih poslova Ukrajine, Rusije i Turske. Nakon otprilike dvije nedjelje delegacije su ponovo pregovarale u Istanbulu. Sporazum o žitaricama, koji omogućava izvoz ukrajinske pšenice preko Crnog mora, dogovoren je u julu uz posredovanje UN i Turske, i potpisan u Istanbulu.
„Za Rusiju je Turska prozor u svijet“
Stručnjak za spoljnu politiku i energetiku Ajdin Sezer potvrđuje da je rat u Ukrajini pomogao zbližavanju turskih i ruskih lidera: „Za Rusiju je Turska nešto kao prozor u svijet. Odnos s Ankarom za Kremlj je veoma važan i vrijedan.“ A da bi tako i ostalo, rukovodstvo u Moskvi željelo bi da na izborima 18. juna ne dođe do promjene na vlasti u Ankari. Prema Sezerovom mišljenju, Putin je shvatio „da je u interesu Rusije da lider poput Erdogana upravlja Turskom“.
Moskva je zato u posljednje vrijeme nekoliko puta pokušala da podrži aktuelnu tursku vladu. Recimo, ruska državna firma Gasprom odložila je turske dugove za kupovinu gasa. Rusija to ne radi „tek tako“, već u sopstvenom interesu, ukazuje za DW jedan bivši turski diplomata koji je želio da ostane anoniman. A u oktobru je Putin predložio da Turska postane tzv. energetsko čvorište. To bi značilo da bi se ruski gas isporučivao evropskim potrošačima preko Turske – to je situacija u kojoj su na dobitku oba predsjednika.
Putinu je potreban Erdogan – a Erdoganu Putin
Politička i ekonomska podrška Rusije postala je još važnija za opstanak turske vladajuće stranke AKP, jer ona ima poteškoće sa EU i SAD, kaže u intervjuu za DW ekspertkinja za međunarodne odnose Hande Orhon Ozdag. Nesuglasice i napetosti između Turske i Zapada traju već nekoliko godina. I tursko-evropski i tursko-američki odnosi su se pogoršali. „Rat u Ukrajini pružio je priliku AKP-u da produbi ekonomske veze sa Rusijom, jer Turska se nije pridružila sankcijama koje su Rusiji uvele SAD i EU.“
Hande Orhon Ozdag ocjenjuje da je Putin Erdoganu omogućio dvije važne stvari: „Političku popularnost kroz sporazum o žitaricama i ekonomsku podršku u vezi sa gasom.“ A upravo to je, dodaje ekspertkinja, AKP-u potrebno uoči izbora, jer je popularnost te stranke kod biračkog tijela u padu.
Demokratska opozicija je nepoželjna
Nije sigurno da će politički odnosi u Turskoj ostati takvi kakvi jesu. Erdogan želi da ponovo bude izabran na predsjedničkim izborima, ali ankete ne sugerišu laku pobjedu – opozicija bi u stvari mogla i da pobijedi i da donese promjenu u zemlji nakon više od 20 godina.
S druge strane, u Rusiji Erdoganova vlada ima dobar imidž, kaže turski politikolog Umit Nazmi Hazir koji sprovodi ispitivanja javnog mnjenja u Moskvi. „Putin i Erdogan imaju odnos koji traje već dvadeset godina. Dvije strane dobro poznaju jedna drugu i mogu direktno da komuniciraju“, kaže on. To bi obojici moglo da olakša da sprovedu sopstvene namjere.
Ako bi opozicija pobijedila na izborima u Turskoj, to bi bilo u suprotnosti i sa ruskim interesima, jer bi nova vlada mogla da bude više demokratska, kaže Hazir. „Tada će se sposobnost Rusije da usmjerava Tursku smanjiti, ona će tada morati da razgovara s nekoliko aktera.“
Suparništvo Moskve i Ankare oko Sirije
No postoji i potencijal za sukobe , odnosno razlike u mišljenjima između Moskve i Ankare. Na primjer, obje zemlje učestvuju vojno u sirijskom ratu i pritom podržavaju suprotstavljene strane. Rusija je tradicionalno glavni saveznik sirijskog režima, a Turska podržava neke elemente sirijske opozicije poput Slobodne sirijske vojske, dok je u isto vrijeme preduzimala vojne akcije protiv Kurda u sjevernoj Siriji.
Ipak, moguće je da bi dvije zemlje mogle i da se dogovore oko tog pitanja. Nakon godina oštre retorike protiv sirijskog vladara Bašara al Asada, Erdogan je sada ublažio ton. Turska je najavila da želi uskoro da održi mirovne pregovore sa Sirijom, kojima će prisustvovati i Rusija. „Prvo će se sastati naša tri ministra spoljnih poslova, a zatim nas trojica lidera“, stoji u saopštenju objavljenom prošlog četvrtka, 5. januara.
Međutim, mnogi posmatrači su skeptični kada je riječ o približavanju Rusije i Turske. Ankara se miješa u sferu uticaja Moskve, ukazuje Hazir. A stručnjak za istočnu Evropu Zaur Gasimov sa Univerziteta u Bonu dodaje da je Erdogan počeo da „vodi mnogo aktivniju politiku na postsovjetskom prostoru i na Bliskom istoku“. Rusiji nije lako da se s tim pomiri i Gasimov u izjavi za DW zaključuje: „Kremlj ne vidi Tursku kao saveznika. U Siriji, u jermensko-azerbejdžanskom sukobu i u Libiji, Kremlj ima potpuno drugačije ciljeve od Turske. Kremlj vidi Tursku više kao nekakvog ’suparničkog partnera’.“
Bonus video:
