Korupcija pripremila put za tursku tragediju

Posljedice razornog zemljotresa pogoršalo je urušavanje državnih institucija, imenovanje nekvalifikovanih lojalista na ključne položaje i zanemarivanje građevinskih propisa tokom vladavine Tajipa Erdogana

12233 pregleda 13 komentar(a)
Foto: Rojters
Foto: Rojters

U južnom turskom gradu Antakiji, Behzat je ćebetom i kišobranom pokrio svog oca, zarobljenog ispod ruševina nakon što je jedan od najrazornijih zemljotresa u skorijoj istoriji pogodio taj grad u uništio Behzatovu kuću iz djetinjstva. Golim rukama je iskopao svog oca i obećao starcu, kojem su noge ostale zaglavljene ispod betonske ploče, da pomoć stiže.

Dvadeset četiri mučna sata kasnije, Behzat je zamolio svoju suprugu, moju sestru Gokče, da ode i vidi kako mu je otac. “Ne mogu više da ga pogledam u oči. Rekao sam mu da pomoć stiže. Ne stiže”. Behzatov otac je preminuo, kao i njegova majka, rođaci i hiljade drugih, jer nije bilo nikoga da pruži neophodnu pomoć.

Pod ruševinama nijesu zakopani samo voljeni već i obećanja o dobrom upravljanju, zemlji bez korupcije i državi koja odgovara na potrebe svog naroda.

Erdogan u posjeti povrijeđenima nakon zemljotresa u Kilisu
Erdogan u posjeti povrijeđenima nakon zemljotresa u Kilisufoto: REUTERS

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan dao je ta obećanja nakon što je njegova Partija pravde i razvoja (AKP) došla na vlast nakon jednog drugog razornog zemljotresa na sjeverozapadu Turske 1999. godine, kada su hiljade ljudi umrle zbog spore reakcije vlade. Za sve nedaće 1990-ih on je okrivio rasprostranjenu korupciju, nesposobne vlasti i nefunkcionalne državne institucije i obećao da će se, pod njegovom upravom, stvari radikalno promijeniti.

I jesu i nijesu. Prošli su dani kada su unutrašnje svađe među koalicionim partnerima paralisale proces donošenja odluka u vladi. Tokom dvije decenije za kormilom, Erdogan je centralizovao vlast kako bi bila u njegovim rukama. Da bi to učinio, urušio je državne institucije, imenovao lojaliste na ključne pozicije, zbrisao većinu organizacija civilnog društva, i obogatio svoje pajtaše kako bi oko sebe stvorio mali krug lojalista. Kulminacija svega toga otvorila je put za tragediju koja je prošlog ponedjeljka pogodila moju zemlju.

Zemljotres je sam po sebi, zbog razmjera, bio smrtonosan, ali stručna istraživanja pokazuju da zemljotresi ubijaju više ljudi u zemljama sa rasprostranjenom korupcijom. Turska ekonomija pod Erdoganom napredovala je na talasu građevinskog buma. Omogućio je bogaćenje malog kruga bliskih saradnika iz građevinskog sektora dodijelivši im infrastrukturne projekte bez tendera koji omogućavaju konkurenciju i bez adekvatnog regulatornog nadzora.

Te kompanije su krenule u masovni građevinski pohod, gradeći infrastrukturu i domove u trusnim područjima bez poštovanja građevinskih propisa. U Hatajau, jednoj od najteže pogođenih oblasti u zemljotresu, stambene zgrade, bolnice pa čak i lokalni ogranak Uprave za katastrofe i vanredne situacije u Turskoj (AFAD), od kojih su mnoge sagradili Erdoganovi pajtaši, ili su sravnjene sa zemljom ili su žestoko oštećene. Jedina aerodromska pista u tom gradu, koju je iznad linije rascjepa izgradila kompanija blisko povezana sa Erdoganom, prepolovljena je u zemljotresu.

Za zemlju kakva je Turska, podložnu zemljotresima i prirodnim katastrofama, AFAD je ključna državna agencija, a ipak njen budžet je mnogo manji od Uprave za vjerska pitanja

Praksa dodjeljivanja gradnje projekata državne infrastrukture Erdoganovim saveznicima, od kojih su mnogi štedjeli na bezbjednost, i ranije je rezultirala tragedijama.

Prošle godine, sniježna oluja pogodila je zapadni grad Isparta, uzrokujući značajnu štetu, građani su nedjeljama bili bez struje, a nekolicina je preminula. Gradske komunalne službe je privatizovala AKP i prodala ih kompanijama u vlasništvu Čengiz holdinga i Kolin holdinga, firmi koje kontrolišu najbliži Erdoganovi saradnici. Kompanije nijesu preduzele korake kako bi se pobrinule da infrastruktura bude otporna na takve katastrofe, nijesu reagovale kada se dogodila sniježna oluja, i odbacile su svaku pomoć opozicionih partija u susjednim gradovima, što je dovelo do protesta stanovnika i opozicionih partija protiv korumpiranog tenderskog sistema.

Zbog slabog održavanja u sjeverozapadnom gradu Korlu 2018. godine u željezničkog nesreći stradalo je 25 osoba, uključujući i djecu.

U egejskom gradu Sona 2014. godine, stradao je 301 rudar nakon što je usljed eksplozije došlo do širenja ugljenmonoksida kroz rudarske tunele dok je pod zemljom bilo 787 rudara.

Predsjedavajući Soma holdinga, Alp Gurkam, je još jedan Erdoganov bliski saradnik. Kompanija je profitirala tokom višegodišnje vladavine AKP, granajući se na građevinski sektor i dobijajući ugovore vrijedne milijarde dolara. Rudari i opozicione partije tvrdile su da kompanija nije preduzela neophodne mjere predostrožnosti. Samo 20 dana prije eksplozije, Erdoganova AKP je spriječila opozicionu parlamentarnu inicijativu za istraživanje uslova u rudniku.

Dok nepoštovanje bezbjednosnih propisa od strane Erdogana i njegovih pajtaša utiče na učestalost katastrofa, spora i neadekvatna reakcija vlade ih čini smrtonosnijim. Šumski požari su 2021. godine bjesnili na jugu Turske, usmrtivši najmanje devet osoba, a hiljade su bile primorane da napuste svoje domove. Erdogan se našao na udaru kritika zbog očigledno loše reakcije vlade i neadekvatne pripremljenosti na požare velikih razmjera. Opozicione partije i stanovnici optužili su vladu da nije nabavila protivpožarne avione dok je milijarde dolara proslijedila građevinskim kompanijama koje uništavaju životnu sredinu. Vlada je kasnije priznala da nije imala flotu protivpožarnih aviona i da postojeći avioni nijesu bili upotrebljivi.

Reakcija vlade na zemljotres u ponedjeljak je ponovo bila spora. U Antakiji, moja porodica je morala da golim rukama iskopava voljene zarobljene pod ruševinama. Pripadnici AFAD-a su se pojavili 48 sati kasnije, samo da bi nam rekli da nijesu mogli da pomognu jer je fokus njihovih spasilačkih operacija bio na drugom mjestu. Turska vojska je ovdje takođe mogla odigrati ulogu, ali Erdogan nije dovoljno rano rasporedio vojnike kako bi pomogli u naporima potrage i spasavanja. Turskih građanskih organizacija, koje su odigrale ključnu ulogu u zemljotresu 1999, takođe nije bilo. Svi ovi propusti su rezultat Erdoganove politike centralizacije moći, lišavajući institucije njihove nezavisnosti, imenujući lojaliste bez neophodnih kvalifikacija na ključne pozicije i gaseći sve organizacije građanskog društva koje ne podržavaju njegovu agendu.

Zemljotres
foto: Reuters

Za zemlju kakva je Turska, podložnu zemljotresima i prirodnim katastrofama, AFAD je ključna državna agencija. Ipak njen budžet je mnogo manji od Uprave za vjerska pitanja, koja je prvobitno osnovana kako bi nadgledala religijska pitanja ali je pod Erdoganom postala instrument za pružanje vjerskog legitimiteta vladinim politikama. Osoba zadužena za hitne reakcije na prirodne katastrofe u AFAD-u je teolog po struci bez prethodnog iskustva u upravljanju krizama.

Turska vojska, koja je nakon zemljotresa 1999. godine u roku od nekoliko sati bila na terenu kako bi pomogla u naporima potrage i spasavanja, takođe je pod Erdoganom oslabljena i politizovana nakon propalog puča 2016. Erdoganova vlada je ukinula protokol koji je omogućavao oružanim snagama da bez instrukcija reaguju na katastrofe, što je jedan od ključnih faktora koji objašnjava sporo raspoređivanje vojnika u oblasti pogođene zemljotresom.

Snažni zemljotresi ubijaju ljude, ali su smrtonosniji u zemljama kakva je Turska, gdje se ne sprovode građevinski propisi, gdje su nekvalifikovani lojalisti na ključnim pozicijama, gdje nezavisne institucije ne postoje, organizacije građanskog društva su zbrisane, a interesi korumpirane nekolicine su ispred svega ostalog.

Dok su moja sestra i njena porodica pokušavali da izvuku tijela voljenih iz ruševina kako bi ih makar propisno sahranili, Erdogan je one koji se žale zbog spore reakcije države nazvao “nečasnim” na nacionalnoj televiziji. On želi da prihvatimo aktuelnu tragediju i one koje su joj prethodile kao “sudbinu”, ali sve više ljudi počinje da misli da nagomilani problemi u zemlji imaju ime i prezime.

”Forin polisi”

Autor je osnivač i direktor Programa za Tursku na Institutu za Bliski istok

Prevod: N.Bogetić

Bonus video: