Neznanje hrani viruse. Odbijanje Kine da sarađuje sa istražiteljima o porijeklu kovida je toj zemlji samo nanijelo štetu. Ne samo što je produbilo strahove da će Kina kasno upozoriti svijet na epidemiju novog virusa, već je raspirilo teorije da je koronavirus kineska zavjera.
Više od tri godine od izbijanja kovida, svijet nije mnogo napredovao u pripremama za sljedeću pandemiju, koja je vjerovatno samo pitanje vremena. Činjenica da su SAD i Kina u hladnom ratu čini takvu transparentnost malo vjerovatnom. Hladni ratovi potiču iz nepovjerenja. Globalni zdravstveni sistem upozorenja je izgrađen na povjerenju.
Da li je kovid nesretnim slučajem stigao iz laboratorije u Vuhanu ili sa pijace morske hrane gotovo da je nebitno. Prošle nedjelje, američki Energetski odsjek se pridružio FBI-ju u tvrdnjama da smatra da je virus procurio iz kineske laboratorije. Nijedna od tih institucija nije snažno uvjerena u to objašnjenje, dok je CIA neodlučna. Druga tijela američke vlade smatraju da je više vjerovatno da je kovid potekao od neke životinje.
Moguće je da nikada to nećemo do kraja raščivijati. Međutim, otkrivanje porijekla kovida nije ključna stvar. Nezavisno od njihovog stava po tom pitanju, većina naučnika se slaže da nova pandemija može poteći iz divljine jednako kao iz laboratorije. U interesu čovječanstva je da spriječi da se to dogodi. Diplomatsko zamrzavanje između SAD i Kine to u velikoj mjeri otežava.
Sve veća tendencija Amerike da demonizuje Kinu - i činjenica da je Kina uporno snabdijeva materijalom - predstavlja prijetnju za globalno zdravlje.
Nijedan dio američkog političkog spektra u tom pogledu se nije proslavio. Sa lijeve strane, i u većem dijelu medija, postojala je tendencija da se svaka tvrdnja o curenja virusa iz laboratorije odbaci kao teorija zavjere, ili čak rasizam. To je dijelom reakcija na priču tadašnjeg predsjednika SAD Donalda Trampa o “kineskom gripu” i “virusu iz Vuhana”. A činjenica da je Tramp na početku pandemije u više navrata čestitao Siju Đinpingu na načinu na koji se ponaša sve to čini još bizarnijim.
Sa desne strane, kovid je bio idealno oružje za razotkrivanje perfidnosti komunističke Kine. “Kina je lagala, Amerikanci su stradali” je parola koja se brzo primila i ostala. Često su iste ličnosti koje su tvrdile da je Peking zataškao porijeklo smrtonosnog virusa, ili ga oslobodio kao biološko oružje, insistirali na tome da kovid nije ništa gori od prehlade.
Da li je kovid nesretnim slučajem stigao iz laboratorije u Vuhanu ili sa pijace morske hrane gotovo da je nebitno, mnogo je važnije uspostaviti pouzdan globalni zdravstveni sistem koji će odgovoriti na novu pandemiju, za koju se naučnici slažu da je izvjesna
Kulturološki ratnici rijetko barataju logikom. Bijes protiv njih učinio je liberale slijepim na mogućnost da je virus možda zaista pobjegao iz laboratorije. Da naglasim: ljudi bez naučnog iskustva iznose stavove sa takvom sigurnošću kakvu su naučnici obučeni da izbjegavaju.
Stavovi Amerikanaca o kovidu u velikoj mjeri zavise od njihove politike. Isto važi i za geopolitiku. Treba naglasiti da SAD i Kina još nijesu bile u hladnom ratu kada je izbio kovid. Rijetki su analitičari koji će danas osporiti da nijesu u hladnom ratu. Dakle, bolest je možda i ubrzala ulazak u novi hladni rat i istovremeno bila njegov nus proizvod. Kina zaslužuje veliki dio krivice. Drastične promjene kineske politike u odnosu prema kovidu doprinijele su američkoj sve više dvostranačkoj sinofobiji. Dvije posljedice se ističu.
Prvo, Kina ostavlja utisak kao da ima nešto da krije. Kažnjavala je svakoga ko je tvrdio da nije transparentna.
Australija, prva zemlja koja je pozvala na istragu 2020, platila je najvišu cijenu kada je Peking uveo žestoke tarife na uvoz niza australijskih proizvoda. Ako je Si pomislio da će kažnjavanjem Australije poslati poruku ostalima, ti napori su mu se obili o glavu. Kina je svojom reakcijom samo ražestila Australiju, a ni koji način nije odvratila SAD. Kina je na kraju pristala na istragu Svjetske zdravstvene organizacije, ali ju je zatvorila nakon što su naučinci zatražili pristup laboratoriji u Vuhanu.
Drugo, Sijev potpuni zaokret prema kovidu je naudio reputaciji Kine. On je ohrabrio one koji tvrde da američka spoljna politika treba da odgovara na unutrašnji karakter jednog režima, a ne na svoje nacionalne interese.
Bez obzira na mane Amerike, u jednoj demokratiji bi bilo teško potisnuti istragu o pandemiji, a kamoli poslati u zatvor zviždače, kao što je to učinila Kina.
Cilj Džoa Bajdena je istovremeno i da sarađuje i da se takmiči sa Kinom. Kombinovanje tih suprotstavljenih ciljeva je uvijek bio hod po užetu. Sada je to alarmantno teško zamisliti. Nevoljnost Pekinga da igra globalnog građanina u sistemu upozorenja na pandemije - pored klimatskih promjena i drugih zajedničkih prijetnji - znači da ćemo sve manje slušati Vašington o saradnji sa Kinom a daleko više o suprotstavljanju Kini.
Ako je suditi na osnovu prošlosti, naredna pandemija će vjerovatno poteći iz Kine. Razlog za to je gustina naseljenosti. Razumljivo je da je Peking reagovao defanzivno na svaki nagovještaj da je uzrokovao bolest koja je uzela skoro sedam miliona života i koštala svijet bilione dolara. Ali to je samoporažavajuće. Time što su dozvolili da se naučni trag ohladi zapravo su su doprinijeli da fokus bude na prirodi kineskog političkog sistema.
Cijena kovida takođe može biti izmjerena štetom za globalnu psihologiju, uključujući i jedan oblik diplomatskog dugog kovida. Svjetska supersila i velika sila u usponu sada obje rade od kuće i hrane paranoju jedna o drugoj. Kada se osvrnemo na kovid, to bi mogla biti najveća cijena.
Tekst je preuzet iz “Fajnenšl tajmsa”
Prevod: N.Bogetić
Bonus video:
