Kako je ubijen Staljinov najveći neprijatelj

Dva sina Ruske revolucije - Trocki i Staljin - bili su u sukobu, koji je zbog njihove prirode, mogao biti okončan samo u krvi
488 pregleda 1 komentar(a)
Lav Trocki, Foto: Wikimedia Commons
Lav Trocki, Foto: Wikimedia Commons
Ažurirano: 14.09.2017. 18:50h

U noć 20. avgusta 1940. čovjek po imenu Frenk Džekson zvonio je na vrata velike kuće u predgrađu Meksiko Sitija i rekao da želi da vidi "Starca", kako su tada si zvali njenog slavnog stanovnika Lava Trockog. Nekoliko minuta kasnije, u lobanji poznatog revolucionara našao se vrh cepina.

To smrtonosno oružje, piše britanski Gardijan, koje je inače dio standardne planinarske opreme, koju penjač zabija u stijenu kako bi imao oslonac, bilo je izloženo na konferenciji za štampu koju je nakon ubistva organizovala policija, ali je zatim nestalo na više od šest decenija.

Međutim, sada je konačno pronađen i ovaj krvavi svjedok prošlosti naći će se u Muzeju međunarodne špijunaže u Vašingtonu.

Cepin je iz sobe sa dokaznim materijalima iznio policajac Alfredo Salas, a zatim ga je naslijedila njegova ćerka Ana Alisija, koja ga je pod svojim krevetom čuvala punih četrdeset godina, sve dok ga nije stavila na prodaju 2005.

Pošto su na tom oružju i dalje ostali tragovi krvi Trockog, unuk revolucionara Esteban Volkov, ponudio je da se uporedi DNK, pod uslovom da se cepin donira muzeju u kući Trockog, koja stoji netaknuta još od njegovog ubistva. Salas je odbila ponudu.

"Tražim neku finansijsku nadoknadu", rekla je tada Gardijanu. "Mislim da stvar koja je od ovakve istorijske vrijednosti sigurno vrijedi nešto".

Oružje je na kraju otkupio privatni kolekcionar iz SAD Kit Melton, pisac knjiga o špijunaži i osnivač Muzeja međunarodne špijunaže, koji je dugo bio opsjednut njim.

"Tražio sam ga četrdeset godina i imao mnogo lažnih saveznika i mnoštvo dezinformacija", kaže Melton.

On je brižljivo ispitivao svaku glasinu, uključujući i onu da sjekira sada služi kao teg za papir meksičkom predsjedniku. Ne želi da kaže koliko je novca dao Salas za taj cepin, ali zato tvrdi da je bez sumnje autentičan, a smatra i da je u međuvremnu riješio jednu veliku misteriju vezanu za ubistvo Trockog: zašto je ubica upotrijebio cepin, kada je uz sebe imao i automatski pištolj i bodež?

Dva sina Ruske revolucije - Trocki i Staljin - bili su u sukobu, koji je zbog prirode tih ljudi, mogao biti okončan samo u krvi.

Staljin je potvrdio konačni plan za ubistvo Trockog 1939. koji se sastojao iz dva scenarija. Prema prvom, trebalo je da ga direktno napadne David Alvaro Sikeros, meksički slikar, koji je istovremeno bio tajni Staljinov agent.

On je 24. maja 1940. sa timom ubica obučenih kao policajci i vojnici, izrešetao kuću Trockog sa više od dvjesta hitaca, ali su i Lav i njegova supruga Natalija preživjeli ovaj napad.

Staljin je odmah naložio pokretanje Plana B.

Dvije godine ranije, na kongresu Četvrte internacionale u Parizu, usamljena mlada Njujorčanka i veliki trockista Silvija Agelof, upoznala je 25-godišnjeg Žaka Mornara, navodno, sina belgijskog diplomate. Njegovo pravo ime bilo je Ramon Merkader i bio je španski komunista, kog je majka, zagrižena staljinistkinja, nagovorila da ubije Trockog.

Agelof je dobila ponudu da se preseli u Meksiko Siti i radi za porodicu Trocki, a Merkader joj je rekao da će poći sa njom, ali da mora uzeti lažni identitet, kako bi izbjegao služenje vojnog roka. Krenuo je u Meksiko Siti pod imenom Frenk Džekson i Agelof je prihvatila to objašnjenje.

Trocki i njegovo obezbjeđenje navikli su se da viđaju "Džeksona" koji je Silviju svakog jutra dovozio pred njegovu kuću.

Dvadesetog avgusta 1940. Merkader je po deseti put došao na tu adresu. Rekao je stražarima da planira da objavi članak u magazinu i da želi da mu Trocki pogleda tekst. Međutim, od majskog napada, uvedene su nove mjere bezbjednosti. Postojala su druga vrata sa bravom, kojom se upravljalo iz stražarske kule. Da je Merkader planirao da pobjegne nakon ubistva Trockog, morao je to da učini mirno, kako bi ga stražari pustili da izađe.

"Jedina šansa bila je da ga ubije tiho i onda izađe, prije nego što bilo ko otkrije tijelo", kaže Melton.

Pištolj nije dolazio u obzir, bodež nije pružao dovoljnu garanciju da će zadati jedan smrtonosni udarac, pa se Merkader odlučio cepin koji je ukrao od domarovog sina.

Nakon što je Merkadera pustio u svoju radnu sobu, Trocki je sjeo da pročita njegov članak, a ubica je krenuo u napad. Žrtva je poslije udarca ispustila dug krik i rvala se sa napadačem, do dolaska čuvara.

"Još se sjećam kako stojim pored otvorenih vrata i vidim mog djeda na podu, sa okrvavljenom glavom i kako nekom govori da 'skloni dječaka, on ovo ne treba da gleda'", ispričao je Volkov. "Uvijek sam mislio da je to bio znak njegove humanosti - da je čak i u takvom trenutku bio zabrinut za mene."

Trocki je umro od posljedica udarca dan kasnije, a Merkader je osuđen na gotovo dvadeset godina zatvora.

Tokom robije, Sovjeti su mu slali novac i čak mu pronašli djevojku - meksičku starletu Rokelu, kojom se kasnije oženio i s kojom je nakon oslobađanja otišao u Moskvu.

Umro je na Kubi od raka 1978. Navodno su njegove posljednje riječi bile: "Uvijek ga čujem. Čujem vrisak. Znam da me on čeka s one strane".

Bonus video: