Iako su Evropska unija (EU), SAD i NATO priželjkivali pobjedu opozicije na izborima u Turskoj, poslije prvog izbornog kruga preovlađuje ocjena da bi predsjednik Redžep Tajip Erdogan ipak mogao održati vlast i nastaviti politiku saradnje i sa Rusijom, što Zapad, uz gušenje demokratije i medijskih sloboda, najviše zamjera Erdoganu.
Objašnjavajući prednost Erdogana u prvom krugu izbora, mediji u EU ističu da je turski "autokratski vladalac" sada zaigrao više na nacionalističku, a manje vjersku islamističku kartu i tako turski portal T24 kaže da je uz to Erdogan "opoziciju blatio kao teror i teroriste čime je privlačio 'patriotske' glasače".
Izvještači evropskih medija iz Turske ukazuju da je Erdogan opoziciju optuživao da se svrstala uz Kurde, za koje tvrdi da su separatisti i teroristi, kao i da podržava "gej-lezbijske" krugove, a odbojna je prema islamskoj vjeri.
Njemački portal Dojče vele kaže da izbori pokazuju i da je "Turska zapravo duboko podijeljeno društo i u teškoj krizi, za šta je odgovoran predsjednik Erdogan koji više od od 20 godina vlada i svojim predsjedničkim sistemom de fakto drži svu vlast".
Kao i drugi mediji i analitičari, Dojče vele ukazuje na to da je "predizborna kampanja bila sve, samo ne fer, oko 90 odsto medija odano je Vladi i oni su velikom dijelu ljudi jednostavno nametali Vladino viđenje stvari".
"Drugi razlog su brojni izborni pokloni koje je predsjednik Erdogan dijelio proteklih mjeseci: povećanje minimalne satnice, povećanje plata u javnom sektoru i prijevremene penzije. Ljudi su zahvalni za takve olakšice i to su pokazali na biralištima", dodaje njemački portal, pozivajući se i na objašnjenja turskih političkih analitičara.
I, kako navodi, "vladajuća stranka AKP koristila je kompletan državni aparat za svoju predizbornu kampanju, gotovo svi ministri su obilazili zemlju agitujući za vladinu koaliciju, razdvajanje državne službe od stranačke funkcije nije se moglo uočiti, sam Erdogan je svake nedjelje otvarao po neki novi veliki državni projekat".
S one strane Atlantika, američki "Savjet za međunarodne odnose(CFR)" ocjenjuje da je "Erdoganova najveća snaga to što ima nadzor nad sredstvima informisanja".
"Imajući u vidu preovlađujući upliv na turske medije i činjenicu da oko 80 odsto stanovnika govori samo turski, oblikovanje poruka je bilo jedno od najmoćnijih Erdoganovih oruđa za dobijanje izbornih glasova", napominje CFR.
Medijski analitičari, poput britanskog Gardijana, ocjenjuju i da činjenica da je Erdoganova stranačka koalicija uspjela da dobije preko 50 mjesta u parlamentu kazuje da će "njegova sve više autokratska vladavina zaći i u treću deceniju".
Gardijan kaže da je opozicionom lideru Kemalu Kiličdarogluu bilo skoro nemoguće da se odupre napadima medija pod nadzorom vlasti, iako se smatra da je taj 74-godišnji političar osvjedočeni borac protiv korupcije, a vođa je kemalističko-sekularne Republikanske narodne partije (CHP) koja želi da ukine predsjedničku vlast Erdogana i vrati parlamentarnu demokratiju.
Grčki list Naftemboriki, pored ostalih, ukazuje na to da su odnosi "EU i Turske zamrznuti" i navodi da Evropska komisija neće odmrznuti pregovore o članstvu s Ankarom "sve dok Erdogan bude na čelu turske vlasti".
U analizama se kaže i to da je zalog turskih izbora i direktan upliv na geopolitičku situaciju i ulogu obje strane u zapadnoj podršci Kijevu u ratu s Rusijom".
Bonus video:
