Htio je u Moskvu, ali je na kraju morao u Minsk. Plaćenici šefa „Vagnera“ Jevgenija Prigožina bili su na samo dvestotinak kilometara od ruske prijestonice kada je bjeloruska administracija izvijestila da je Prigožin „prihvatio predlog bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da zaustavi kretanje naoružanog Vagnerovog osoblja na teritoriji Rusije i preduzme dalje korake za smirivanje napetosti“.
Prigožin je navodno već otišao iz Rusije u Minsk, pobuna je završena.
Odjednom je Aleksandar Lukašenko taj koji je spasao Putina od destabilizacije Rusije u jeku rata protiv Ukrajine. „Zahvalni smo bjeloruskom predsjedniku na njegovim naporima“, rekao je portparol Kremlja Dimitrij Peskov.
Jedan ruski TV komentator je to rekao otvorenije: Lukašenko „zaslužuje spomenik na najboljem mjestu u Moskvi“. Ali kako je do toga došlo i kakvu će ulogu Bjelorusija igrati u bliskoj budućnosti?
Strah od gubitka vlasti u Minsku
Tokom pobune postalo je očigledno da će Lukašenko stati na stranu Putina. Dvojica šefofa država su tog dana razgovarala telefonom najmanje dva puta. Navodi se da je Lukašenko ponudio posredovanje jer lično poznaje Prigožina već dvije decenije.
Istovremeno, Bjeloruski savjet bezbjednosti je saopštio da Bjelorusija „jeste i ostaće saveznik Rusije“ i da je svaki sukob unutar Rusije „poklon kolektivnom Zapadu“.
„U Lukašenkovom je interesu da spriječi veliku krizu u Rusiji“, objašnjava Jaugen Pregerman, direktor Vijeća za međunarodne odnose Minskog dijaloga. Vlada u Minsku je veoma zabrinuta da bi se borbe u Ukrajini mogle proširiti na bjelorusku teritoriju, kaže Pregerman za DW.
Da strah nije neosnovan pokazao je i apel Lukašenkovih protivnika iz Puka Kalinovskog. Njega čine beloruski dobrovoljci koji se bore na strani ukrajinske vojske protiv Rusije.
Oni su na snimku tokom pobune Prigožina rekli da su bili spremni da iskoriste priliku i uskoro vojno „oslobode Bjelorusiju od diktature i okupacije“.
„Lukašenkov interes je da spriječi da se tako nešto dogodi“, kaže politikolog Pregerman.
Lukašenko i Putin: Od molioca do pomagača
Iako su Bjelorusija i Rusija ugovorno ujedinjene od 1999. godine, Lukašenko je u prošlosti pokušavao da zadrži određeni stepen autonomije. Odnos sa Putinom je oduvijek bio buran, sa mnogo uspona i padova, kaže Pregerman.
Ali najkasnije od ljeta 2020. Lukašenko je potpuno zavisan od Putina. Tada se, nakon namještenih predsjedničkih izbora, Lukašenko suočio sa masovnim narodnim protestima. Stotine hiljada ljudi izašlo je na ulice tražeći njegovu ostavku.
Kremlj je, međutim, stao uz Lukašenka kreditima i najavom moguće intervencije. Lukašenko je brutalno ugušio demokratske proteste. Vođe su uhapšene ili prisiljene na izgnanstvo.
Ali sada su Putin i Lukašenko zamijenili uloge, kaže bjeloruska aktivistkinja za ljudska prava Olga Karač, šefica organizacije „Naša kuća“. „Lukašenko je ranije bio u ulozi molioca koji ne može da uspostavi red u svojoj zemlji. (...) Sada se Putin našao u situaciji da se red može uspostaviti samo uz pomoć spolja“, rekla je ona za DW.
Karač smatra da će bjeloruski vladar od toga imati koristi i na unutrašnjem planu. Posljednjih mjeseci uveliko se spekulisalo o navodno lošem zdravstvenom stanju 68-godišnjeg Lukašenka.
Sada, međutim, „njegov autoritet raste, posebno u bjeloruskom bezbjednosnom aparatu“, kaže Karač, što će vjerovatno oslabiti i bjelorusku opoziciju.
Veći uticaj u Moskvi
Tokom ruske agresije na Ukrajinu, Lukašenko je politički podržavao Putina i dozvolio ruskoj vojsci da sa njegove teritorije lansira rakete na Ukrajinu.
Nedavno su mnogi stručnjaci rusku najavu da će rasporediti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji protumačili kao znak daljeg potčinjavanja „vazala”.
Sada bi Lukašenko mogao da stekne veći uticaj na Rusiju, smatra Pregerman: „Njegova uloga u ruskoj unutrašnjoj i spoljnoj politici će se sada povećati. Mislim da se to mnogima u Kremlju neće dopasti“, kaže ovaj politikolog.
Lukašenko i Prigožin: Poznanici, a ne prijatelji
Malo se zna o odnosu Lukašenka i Prigožina. Međutim, bjeloruski predsjednik je imao i neprijatna iskustva sa grupom „Vagner“ u prošlosti.
U julu 2020. godine, uoči spornih predsjedničkih izbora, u blizini Minska uhapšena su 33 navodna Vagnerova plaćenika, pod optužbom da su spremali „provokacije“. na izborima.
Kasnije se ispostavilo da je njihovo hapšenje možda rezultat operacije ukrajinske tajne službe. Poslije dvije nedjelje pušteni su i deportovani u Rusiju.
Za sada se gotovo i ne znaju detalji o sporazumu Lukašenka i Prigožina. Prije svega, nije jasno da li gazda plaćenika ostati u Minsku, ili će ići dalje u inostranstvo.
Poslije iskustva sa dešavanjima u Rusiji, Lukašenko će pažljivo posmatrati šefa plaćenika: „Prigožin neće moći da se afirmiše u Bjelorusiji kao što je uspio u Rusiji“, kaže politikolog Pregerman.
Mogući partner u pregovorima?
Uprkos očigledno ojačanoj ulozi, Lukašenko, sankcionisan od Zapada, u budućnosti će ostati zavisan od Rusije. Bjelorusija je „zavisna od razvoja ruskog režima. A sada je on doživio najteži politički udar posljednjih decenija. Ova pobuna je razotkrila punu mjeru krhkosti sistema, haosa i unutrašnjih napetosti“, piše bjeloruski politikolog Artjom Šrajbman na portalu „Zerkalo“.
Lukašenkova najveća prednost poslije pregovora mogla bi da bude to što će se ponovo postaviti kao važan sagovornik u regionu.
Dan nakon neuspjele pobune u Rusiji, sekretar ukrajinskog Savjeta bezbjednosti Aleksij Danilov napisao je da Lukašenkovo učešće u pregovorima između Rusije i Ukrajine „nije isključeno“.
Bonus video:
