Kada je baskijski vojnik Hose Moreno zarobljen 1937. tokom Španskog građanskog rata, jedan od komandanata armije generala Fransiska Frankaga je osudio na smrt.
Iz razloga koji mu, kako kaže, nisu poznati, pošteđen je te sudbine. U novembru je proslavio stoti rođendan. „Tada je trebalo da budem mrtav, ali evo me ovdje, osjećam se dovoljno dobro da bih se jasno sjećao svega što sam preživio”, priča Moreno uz širok osmijeh. „Još ne znam zašto me nisu ubili nego su me poslali u zatvor tako da je veoma teško povjerovati da sam ovoliko poživio.”
Moreno sebe ponosno naziva „posljednji gudari”, što je baskijska riječ za vojnik. Misli se na one koji su se pridružili autonomnoj baskijskoj vojsci 1936. kako bi pomogli španskoj republikanskoj vladi protiv Frankovog vojnog ustanka. Godinu kasnije, Frankove trupe su osvojile Bilbao, najveći baskijski grad, uz pomoć njemačkih i italijanskih fašističkih saveznika. Moreno se predao italijanskim vojnicima koju su ga proslijedili Frankovim snagama. Jedan španski komandant mu je rekao da će biti strijeljan, ali je smrtna presuda preinačena i ostao je u zatvoru tri godine.
Po završetku rata u aprilu 1939, Moreno je jedno vrijeme bio u radnom logoru, popravljajući puteve zajedno sa drugim zarobljenicima iz poraženog baskijskog bataljona.
Moreno je nekad pisao pisma i kolumne za lokalne časopise, često kritikujući načina na koji Španija zataškava Frankovu eru, najbolnije poglavlje u modernoj istoriji države. Tim pitanjem se pozabavila socijalistička vlada premijera Pedra Sančeza, koji je preuzeo dužnost prošlog juna. Sančez želi da oda veće priznanje Frankovim žrtvama u skladu sa zakonom o istorijskom sjećanju. Ta mjera je odobrena 2007, za vrijeme prethodne konzervativne vlade koju je predvodio Marijano Rahoj. Jedan od glavnih ciljeva zakona iz 2007. je da se olakša otvaranje više od dvije hiljade masovnih grobnica kako bi se identifikovali ostaci žrtava, od kojih je većina stradala tokom građanskog rata.
Sančez je odredio kao prioritet uklanjanje Frankovih ostataka iz bazilike Doline palih, koju je general izgradio u čast onih koji su „pali za boga i Španiju” u građanskom ratu. Međutim, plan je zakočio zbog pravnog spora sa Frankovom rodbinom, koja kaže da on može biti ponovo sahranjen samo u madridskoj katedrali.
Političari se takođe spore oko toga šta uraditi sa mjestom na kojem je sada sahranjen pošto se uklone ostaci.
Moreno smatra da Franka ne bi trebalo samo fizički ukloniti iz Doline palih nego i drugačije predstaviti u španskim udžbenicima istorije kako bi dobio „isti tretman kao Hitler i Musolini, drugi fašistički ratni zločinci.” Moreno tvrdi da je iz prve ruke bio svjedok toga kako Franko čisti redove poraženih.
„Vidio sam kako neke ljude vuku iz ćelija i strijeljaju ih ispred. Niko mi ne može reći da Franko nije kršio normalna pravila ratovanja”, ispričao je.
Kada je oslobođen iz radnog logora, Moreno je pokušao da se vrati u trgovačku mornaricu za koju se prvi put prijavio prije rata kao 14-godišnjak. Tada je, kaže, dok je njegov brod sa ugljem pristajao u italijanske luke, otkrio „ružnoću fašizma”.
„Musolini je obećavao da će učiniti Italiju velikom, ali sam vidio da je to obećanje namijenjeno samo onima koji dijele njegove ideje”, kaže Moreno. „Vidio sam da mnogi ljudi djeluju uplašeno, jadno i da čak gladuju. Neki bi dolazili na naš brod da nas mole za pomoć i hranu, ali nam je italijanska policija zabranjivala da im pružamo bilo kakvu pomoć.”
Označen kao „crveni separatista” od Frankovog režima, Morenu je uskraćena šansa da se vrati na more i morao je da se zadovolji poslom na brodogradilištu u Bilbaou. Tu karijeru je završio prije duže od 30 godina, pošto je pomogao u vođenju jednog od lokalnih sindikata.
„Franko nije opraštao, stoga nemojte sada od nas tražiti ne samo da oprostimo nego i da zaboravimo”, kazao je Moreno.
Svakog juna, Moreno održi govor ispred spomenika na brdu Artčanda sa kojeg se pruža pogled na Bilbao. Bio je među onima koju su vodili kampanju za podizanje spomenika u čast baskijskim vojnicima koji su se borili protiv Franka.
Ogromni otisak prsta služi kao podsjetnik da „nikad ne bi trebalo da zaboravimo oni koji su se borili za demokratiju,” rekao je Moreno, koji je tokom intervjua nosio baskijsku beretku i vojni šinjel, sa znamenjem zakačenim za rever.
Moreno sada živi sa ćerkom Manuelom u predgrađu Bilbaoa Portugalete, blizu brodogradilišta gdje je nekad radio. Stan je pun baskijskih suvenira uključujući fotografije na kojima je Moreno sa lokalnim političarima, a tu je i keramički sat sa baskijskim amblemima. Njegov sin Rikardo takođe živi u blizini.
Na pitanje kako je njen otac uspio da sačuva zdravlje, Morenova ćerka se našalila, rekavši da je razlog to što je nemiran i prgav. Dodala je: „Takođe uživa u hrani i zabavlja se.”
Moreno je donedavno bio dio udruženja tradicionalnih baskijskih plesača. On tu strast povezuje sa građanskim ratom jer je za Frankov vojni ustanak u julu 1936. čuo dok je bio na jednom plesu. „Imao sam 17 godina, usredsređen na to sa kojom djevojkom ću plesati, ali sam znao da je to vrlo važno i da ću se prijaviti kao dobrovoljac”.
Moreno danas šeta samo niz hodnik svog stana. Njegova ćerka se nada da će on moći da prisustvuje ceremoniji na Artčandi sljedećeg juna, zbog čega ga za sada drže u kući. „Zaista ne želimo da rizikujemo njegovo zdravlje tako što ćemo ga izvoditi tokom zime”, kazala je.
Zabrinut zbog uspona ultradesnice
Moreno je bio tek tinejdžer kada je počeo građanski rat, ali je to poglavlje njegovog života koje nije pokušao, ili nije uspio, da zatvori. Tokom proteklih 18 mjeseci, preko televizije pomno prati dešavanja u Kataloniji i šire političke promjene u Španiji.
Iako danas prati vijesti u boji, stavovi su mu i dalje crno-bijeli, i oblikovani ratnim iskustvom i njegovom vatrenom podrškom baskijskom nacionalizmu.
Brine ga uspon ultradesnice. Nacionalistička, antiimigrantska stranka Voks je u decembru prvi put osvojila mjesta u parlamentu na izborima u južnoj pokrajini Andaluziji. Ankete pokazuju da je Voks minorni igrač na nacionalnom nivou, ali Moreno vidi razlog za zabrinutost.
„Ako pustimo da stvari odu dalje, vratićemo se u diktaturu”, upozorio je.
Prevela i priredila: A. Šofranac
Bonus video:
