Informativnim emisijama u Italiji ove nedjelje dominirali su izvještaji o dva slučaja seksualnog nasilja. U jednom, kako prenosi britanski “Gardijan”, sin predsjednika Senata pod istragom je zbog silovanja. U drugom slučaju, 66-godišnji domar u školi koji je neprimjereno dodirivao 17-godišnju učenicu iz Rima, oslobođen je zbog toga što je napad trajao “samo između pet i deset sekundi”.
Oba slučaja su, prema pisanju britanskog lista, pokazala da Italija ima problem u suočavanju sa slučajevima seksualnog nasilja. Nakon što je jedna 22-godišnjakinja optužila sina političara Injasija La Rusa, on je stao u njegovu odbranu rekavši da je ona uzela kokain prije odlaska u klub. List “Libero” je nakon toga objavio koje ljekove uzima žrtva insinuirajući da je sama kriva što se ne sjeća ničega u periodu nakon što joj je ponuđeno piće u klubu i buđenja u La Rusinom krevetu.
Takva vrsta diskreditacije žrtava je često prisutna u suđenjima za silovanje u Italiji, piše “Gardijan” i podsjeća na slučaj iz 2017. godine kada je sud u Ankoni oslobodio je dvojicu muškaraca optužbi za silovanje 22-godišnje Peruanke jer su rekli (i sudije su se složile) da je “ružna”. U poznatom slučaju iz 1999. jedan muškarac je oslobođen optužbi za silovanje jer se smatralo da je žrtva nosila uske farmerke koje je navodno bilo nemoguće skinuti bez njene asistencije.
Slučaj s domarom u školi izazvao je kampanju na društvenim mrežama u kojoj su mnogi Italijani objavljivali svoje snimke u trajanju od deset sekundi kako bi pokazali koliko je to dugo.
Aktivisti smatraju da je seksizam u Italiji veoma prisutan čemu su doprinijele decenije tolerisanja i nekažnjivosti.
“Ovdje je seksizam sistemski. Na svim frontovima smo nazadovali”, kazala je za “Gardijan” Sesilija iz Torina. “To nijesu samo incidenti, kazala je ona, već sistem moći koji konstantno ponižava žene. “Institucionalne figure automatski tvrde da je svaka žrtva lažljivica.”
Nedostatak poštovanja prema žrtvama čak se dešava i kada se političari pretvaraju da su na njihovoj strani. Prošlog avgusta Đorđa Meloni, aktuelna premijerka, podijelila je snimak napada na jednu Ukrajinku u Pjaćenci, kako bi pokazala da je navodni počinilac bio tražilac azila. Silovanje je uvijek emotivna tema koju ekstremno desničarske stranke koriste da izazovu moralnu paniku oko migranata, piše list.
Međutim, kada je optuženi “jedan od nas”, priča je potpuno drugačija. Novinari sa “Rai njuz 24” bili su zapanjeni kada su otkrili ove nedjelje da je njihov prilog namjerno izmijenjen kako bi umanjio ozbiljnost optužbi protiv La Rusinog sina. Bio je toliko ublažen da je jedna novinarka povukla svoje ime s izvještaja.
Đulija Blazi, jedna od osnivačica italijanske verzije pokreta #MeToo, vjeruje da je dio problema u nemogućnosti feministkinja drugog talasa da prenesu baklju sljedećoj generaciji. “Naše majke su obavile nevjerovatan posao, boreći se za legalizaciju abortusa i razvoda (1978. i 1970. godine), ali onda su se opustile. Tokom 20 godina, u devedesetim i početkom 2000-ih, u mom okruženju nije bilo feminizma”, izjavila je ona.
Sada, kada se mnoge nove organizacije bore za prava žena, pokret je podijeljen i često se zalaže za nepopularne ciljeve.
Na prvi pogled, djeluje da je Italija ostvarila značajan napredak po pitanju jednakosti: zemlja sada ima ne samo premijerku, već i ženu na čelu opozicije, Eli Šlajn. Vijestima često dominiraju priče o feminicidu, što ukazuje da je nasilje barem dio mainstream diskursa. Međutim, optimizam je ponovo uzdrman. Prošle nedjelje 43-godišnjem muškarcu nije izrečena doživotna kazna zatvora koju su tražili tužioci, jer je sudija smatrao da je 26-godišnja Kerol Maltezi, koju je taj muškarac ubio, bila “razuzdana”.
“Žene se uvijek mogu okriviti za nasilje koje trpe”, kazala je Blazi i dodala da će biti potrebne godine kako bi se odmrsio “umreženi sistem samoopravdanja koji muškarci koriste”.
Bonus video:
